Subotica, (IKA) – Pedeset članova Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” iz Subotice i drugih poštovatelja biskupa Ivana Antunovića zaputilo se 26. listopada na hodočašće u Mađarsku koje su nazvali “Putovima biskupa Ivana Antunovića”. U godini 125. obljetnice smrti biskupa Ivana Antunovića željeli su oživjeti uspomene na tog velikana hrvatskog naroda – bunjevačkog roda i tako što će posjetiti mjesta vezana za njegov život i rad kao i mjestima koja su nekoć bila naseljena pretežno hrvatskim življem.
Prvo mjesto koje su posjetili bio je Bački Aljmaš (Bacsalmas). U tom mjestu, u župi Sv. Križa Antunović je bio kršten, jer u Kunbaji u kojoj je Antunović rođen nije bilo crkve. U toj župi Ivan Antunović je djelovao kao župnik osamnaest godina (1842. – 1859.). Tu je, kako je sam svjedočio, proveo svoje najplodnije svećeničke godine i rado se toga sjećao: “Aljmaš je ono mjesto, u kom sam najplodnije dane mojeg vieka proveo, nije ni čudo dakle što u starijem dobu tako se osjećam kada u njeg stupim kao da mi se misli većma podižu a srce većma prama rodu zastruji”. A o njegovom djelovanju u Aljmašu barun Josip Rudi je pisao: “Uviek sam uvjeren bio da svećenik i župnik najviše može doprinieti sveobćem blagostanju svojih viernika; znao sam da jedan bogobojeći svećenik jest velika vlast, a u ovom mojem osvjedočenju učvrstio me moj Antunović koji je za kratko vrieme cio Aljmaš priveo na dobro tako da ja u njemu veliku radost nalazim”.
Aljmaški župnik je pozdravio hodočasnike i ispričao im povijest te župe, naglasivši da se sadašnja župna kuća bivša obiteljska kuća Antunovića. Vidno ganute hodočasnike je pozdravila i predsjednica hrvatske samouprave u Aljmašu Valerija Petrekanić Koso. Ona je objasnila da je potresena svaki put kada se pojavi veća skupina Hrvata ili kad se obilježavanju dani koji su u Aljmašu posvećeni hrvatskoj zajednici. Ona je najavila da će se Dan biskupa Ivana Antunovića u Aljmašu ove godine održati 9. studenoga.
Od drugih mjesta hodočasnici su posjetili Baju i tamošnju franjevačku crkvu, u kojoj se nekoć služila misa samo na hrvatskom jeziku te župnu crkvu. Na putu prema Kaloči zaustavili su se još u Dušnoku i Bikiću. U svakom mjestu ih je dočekao i pozdravio župnik. U svim tim mjestima su nekoć Hrvati bili većina a sada su velika manjina. U svakom mjestu se služi na hrvatskom jeziku jednom mjesečno kao i prigodom obilježavanja dana hrvatske zajednice u pojedinim mjestima. U svim navedenim mjestima postoji i lokalna hrvatska samouprava bez obzira na broj Hrvata koji ondje žive.
Glavni cilj hodočašća “Putovima biskupa Ivana Antunovića” bio je grad Kaloča u kojoj je Antunović živio od 1859. pa do svoje smrti 1888. U nekadašnjoj njegovoj kuriji, koja se nalazi preko puta katedrale, nalazi se sada riznica Kaločke nadbiskupije, a u njoj je od mjeseca lipnja smještena izložba posvećena biskupu Ivanu Antunoviću pod naslovom “Život da mi bude Krist”. Kroz bogatu riznicu i izložbu hodočasnike je provela kustosica Adela Lakatos. Na izložbi su izloženi mnogi vrijedni spisi i predmeti vezani uz Antunovićev život i rad. Među najzanimljivijima i najvrednijima su svakako Matica krštenih u kojoj je vidljiva ubilježba njegovog rođenja (19. lipnja 1815.) kao i njegov biskupski križ. Dio izložbe su i Antunovićeve “Bunjevačke i šokačke novine”, “Bunjevačka i šokačka vila” kao i brojne njegove knjige i rukopisi. U Kaloči su hodočasnici posjetili i vrlo vrijednu nadbiskupsku knjižnicu s posebno zanimljivom prvom baroknom čitaonicom u Europi.
Hodočašće je završilo misom u Hajošu, biskupu Ivanu Antunoviću omiljenom marijanskom svetištu, koje je – kako je već rečeno – bilo posebno vezano za njegov život. Misu je predvodio mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s tamošnjim župnikom i svećenicima mons. Andrijom Anišićem, Julijem Bašićem i Josipom Štefkovićem koji su također bili sudionici toga hodočašća. U propovijedi mons. Beretić objasnio je zašto je Hajoš uvršten u ovo hodočašće premda u tom mjestu nisu živjeli Hrvati njego Nijemci. Marijansko svetište u Hajošu bila je biskupu Antunoviću draga duhovna oaza u koju je često hodočastio. Za to svetište vezan je i jedan značajan događaj njegovog života. Kako je Antunović često pobolijevao u jednoj teškoj bolesti njegova majka dala je Gospi hajoškoj zavjet da će za Gospin kip izraditi posebnu svečanu haljinu ukoliko njezin sin ozdravi. Kad se to dogodilo, ona je održala svoj zavjet a haljini za Gospin kip koju je dala izraditi Antunovićeva majka, on je pridodao svoj biskupski prsten i križ. Prsten je nestao, a križ se čuva u riznici tamošnje crkve.
Hodočasnici su u spomenici izložbe u čast biskupa Ivana Antunovića u Kaloči zabilježili: “Ovdje smo jer od prošlosti želimo učiti za budućnost svoga naroda u Bačkoj”. Bio je to i poticaj biskupa Ivana Antunovića koji je izrekao kao predsjednik skupštine Bačke županije 1861. godine: “Poviest koja prošlost naroda pred oči sadašnjih potomaka stavlja, ja smatram gradjanskom objavom tajne Božje providnosti. Iz ove mudraci javnoga života mogu vidjeti volju onog mogućeg gospodara, koji i svemiru granice stavlja”.