Među svećenicima hodočasnicima bio je i vlč. Ivan Benaković, koji je kao bibličar okupljenim svećenicima čitao tekstove povezane uz pojedine lokacije koje su pohodili te ih tumačio i iz njih izvlačio teološku i duhovnu poruku, a tijekom putovanja davao opći uvod u lik i djelo sv. Pavla.

U Istanbulu su 20. svibnja slavili euharistiju u crkvi Sv. Antuna Padovanskog, kojom upravljaju franjevci konventualci te su obišli neke znamenitosti, među kojima poznati Hipodrom te Aju Sofiju. Iste večeri put je nastavljen prema Izmiru, a sljedeće jutro hodočasnici se okupili kod ostataka nekadašnjeg grada Pergama.

Kako je Pergam lokacija vezana uz Knjigu otkrivenja, odnosno toj je zajednici upućeno jedno od pisama sedmerim Crkvama u Maloj Aziji, a jedna od Crkava je Pergam, vlč. Benaković čitao je i tumačio tekst iz Otk 2, 12-17. Kraj kojim su tog dana hodili prostor je takozvane Male Azije, mjesta gdje su istinski korijeni kršćana, prostor gdje su se kršćani i prozvali prvi puta kršćanima u Antiohiji, kako svjedoče Djela apostolska.

Sljedeći dan svećenici-hodočasnici pošli su prema Laodiceiji, južnom dijelu nekadašnje rimske provincije Galacije, glasovitoj po ljekovitim toplim izvorima. Mjesto je to gdje su Pavao i Barnaba boravili cijelu zimu i gdje su dali osvrt na izraelsku povijest. Na tom mjestu vlč. Benaković čitao je i sa svećenicima tumačio Pismo Crkvi u Laodiceji (Otk 3, 14-21). Hodočašće je nastavljeno u Hierapolisu, gdje su se svećenici podsjetili Pavlove poslanice Kološanima, dijelova koji govore o Laodiceji te samom gradu Hierapolisu (Kol 2, 1-14 te Kol 4, 13).

Hodajući stopama sv. Pavla, svećenici su sljedećeg dana posjetili Efez, svetište Blažene Djevice Marije – mjesto Marijine kuće – gdje je po predaji Marija provela posljednje dane života. Na tom lokalitetu nekada velikoga i važnog grada u Maloj Aziji hodočasnici su čitali i tumačili tekst iz Djela apostolskih (Dj 19, 23-40) gdje Pavao dolazi u sukob s onima koji štuju kult božice Artemide. On ima naviješta kako je jedan jedini živi Bog, a to je Isus Krist te on ne prebiva u rukotvorenim kipovima.

Sljedeće odredište bio je Milet, mjesto gdje je Pavao izrekao svoj oproštajni govor, koji je svojevrstan Pavlov testament u kojemu se na poseban način može iščitati kakav je on bio kao osoba te koje su bile njegove temeljne motivacije i teološki naglasci (Dj 20, 17-38).

Hodočašće je završilo u Izmiru (biblijska Smirna) gdje su svećenici proslavili misu u crkvi Sv. Polikarpa, biskupa i mučenika. Pozdravnu riječ dobrodošlice hrvatskim svećenicima izrekao je nadbiskup Smirne (danas Izmira) fra Lorenzo Piretto, koji je podsjetio kako je tu mjesnu Crkvu osnovao apostol Ivan te ih upoznao sa životom i mučeništvom sv. Polikarpa. Kako svjedoče svećenici, to je bio osobit trenutak gdje su nadbiskup Hranić i nadbiskup Piretto izmijenili nekoliko bratskih misli u dijalogu pred nazočnim svećenicima. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Hranić, a prigodnu homiliju izrekao je Grgo Grbešić.

Nadbiskup je zahvalio organizatorima putovanja, napose vlč. mo Ivanu Andriću, organizatoru od strane Nadbiskupije te Nataši Bulić, koja je bila stručni vodič, a okupljene svećenike pozvao je da prikupljena iskustva iskoriste za osobni duhovni rast te da ga ugrade u izgradnju povjerenih im zajednica i službi.

Svakoga dana hodočašća nadbiskup Hranić predvodio je misno slavlje sa svećenicima hodočasnicima. Prvoga dana propovijedao je sam nadbiskup, a ostale dane propovijedali su vlč. Robert Jugović, vlč. Tomislav Karavidović, vlč. Drago Marković te vlč. Grgo Grbešić.