Požega, (IKA) – U sklopu programa pripremljenih u povodu desete obljetnice utemeljenja i uspostave Požeške biskupije, svećenici i đakoni te mjesne Crkve na čelu s dijecezanskim biskupom Antunom Škvorčevićem pohodili su 6. studenoga “slavonsku Jazovku”, masovnu grobnicu iz II. svjetskog rata u Slatinskom Drenovcu i hodočastili u svetište Gospe Voćinske. Domaćini su im bili svećenici Slavonsko-podravskog arhiđakonata s arhiđakonom mons. Ivanom Štrbencem i dekanima mons. Vladom Škrinjarićem, Zdravkom Radošom i Robertom Mokrim.

Svećenike okupljene na molitvu ispred spomen-križa u Slatinskom Drenovcu biskup Škvorčević podsjetio je na tešku činjenicu da je na relativno malom području zapadne i srednje Slavonije, na kojem se danas prostire Požeška biskupija, ubijeno na završetku i neposredno nakon II. svjetskog rata više svećenika, koji su pravi mučenici naše Crkve i naroda.

Među njima je Josip Martinac – župnik u Voćinu (odveli ga partizani i na Papuku mučili i strijeljali 17. srpnja 1943.), Ivan Đanić – župnik u Orahovici (odveli ga partizani u šumu i ubili 29. lipnja 1943.), Julije Buerger – župnik u Slatini (osudili ga na smrt partizani i strijeljali 10. prosinca 1944.), Antun Đurić – župnik u Novoj Kapeli (ubijen 1945. nepoznatog datuma i na nepoznatom mjestu), Ferdo Ivan Maretić – župnik u Staroj Gradiški (osuđen na smrt nakon 8. svibnja 1945. i ubijen u logoru Samobor), Franjo Radović – župnik u Pleternici (ubijen 12. svibnja 1945. na prozoru župnog stana), Antun Dunaj – kapelan u Podgoraču (ubijen 4. svibnja 1944.), Josip Matijević – župnik u Bebrini (najvjerojatnije ubijen 1. lipnja 1946. u šumi između Zbjega i Slav. Broda), Augustin Duković – župnik u Čačincima (ubijen u župnom stanu u noći 26. kolovoza 1948. godine), fra Sidonije Šolc ubijen u Našicama. Biskup je dodao kako je župnik u Velikoj Vilim Pintar poginuo u bombardiranju 21. ožujka 1943., kao i Franjo Anđal, župnik u Bučju u tijeku bombardiranja 19. ožujka 1945. Spomenuo je kako je prije rata u Požeškom Brestovcu ubijen župnik Janko Ivanko Vlašićak 13. lipnja 1936.

Ovom zlu treba dodati, istaknuo je biskup, stradanja u nedavnome Domovinskom ratu, čije rane još nisu zacijelile u Voćinu gdje je ubijeno 45 ljudi u vremenu kada je razorena gotička ljepotica i svetišna crkva i podsjetio na nedužno ubijene civile u obližnjem Četekovcu, Balincima i Čojlugu, u Kusonjama, u logoru Bučje iz kojeg je nestao određeni broj ljudi te ih još uvijek traže članovi njihovih obitelji.

Podsjetio je da je Slatinski Drenovac mjesto gdje je otkrivena masovna grobnica iz II. svjetskog rata u koje su partizani pobacali brojne ljude, mnoge i nepoznata imena, te da bi među njima mogao biti barem neki od ubijenih svećenika iz susjednih župa: Josip Martinac iz Voćina, Ivan Đanić iz Orahovice i Julije Buerger iz Slatine. Pozvao je nazočne svećenike da saberu svoju dušu pred mučeništvom svoje subraće, da ih povjere Božjoj ljubavi, te da se podsjete kako žive od duhovne baštine u koju je utkan njihov rad i njihova žrtva i da ljubomorno čuvaju spomen na njih. Nakon naviještene Božje riječi i molitve za mir duša ubijenih svećenika, položene su svjetiljke ispred spomen križa, a biskup je blagoslovio grobnu jamu.

Potom su se svećenici i đakoni uputili u Voćin, gdje ih je dočekao voditelj svetišta Gospe Voćinske Željko Strnak. Nakon zajedničke molitve u općinskoj dvorani predavanje na temu “Ubijeni svećenici u slavonsko-podravskom dijelu Požeške biskupije” održao je dr. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Podsjetio je na povijesne okolnosti u kojima se našla Hrvatska nakon I. svjetskog rata i nevolje koje su snašle hrvatski narod i Katoličku crkvu, te progone i ubijanja njezinih ljudi u tijeku II. svjetskog rata.

Pojedinačno je prikazao mučeničke likove svećenika Julija Buergera iz Slatine, Josipa Martinca iz Voćina, Ivana Đanića iz Orahovice te fra Sidonija Šolca iz Našica. Nakon predavanja svećenici su se uputili u privremenu voćinsku crkvu, gdje je dr. Kožul održao za njih ispit savjesti u pripravi za ispovijed i za misu. Slijedilo je koncelebrirano euharistijsko slavlje svih svećenika, koje je predvodio biskup Škvorčević. Na početku je sve pozdravio slavonsko-podravski arhiđakon mons. Ivan Štrbenac. U uvodnoj riječi biskup je s osjećajima zahvalnosti za služenje pozdravio sve nazočne svećenike i đakone na prvom prezbiterskom i đakonskom hodočašću Gospi Voćinskoj. Istaknuo je kako i po skromnoj privremenoj voćinskoj crkvi, smještenoj u baraku, Isusova Majka poziva sve da budu živi hramovi Božje prisutnosti. Potaknuo ih je da otvore svoja svećenička srca pred Majkom Velikog svećenika Isusa Krista te da joj povjere svoje svećeničke radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Istaknuo je kako Isusova Majka želi posredovati i njima one milosti koje je Bog udijelio onim svećenicima koji su podnijeli mučeništvo za Isusa Krista na ovim prostorima.

U propovijedi je biskup podsjetio na mnoštva hodočasnika koja dolaze u to svetište i kojima svećenici, posebno u ispovjedaonici, služe u nastojanju oko njihova što snažnijeg duhovnog života te je istaknuo da je prvo hodočašće svećenika i đakona Požeške biskupije u voćinsko svetište dragocjena milosna prigoda da se oni sami ispitaju o iskrenosti u nastojanju oko svoga duhovnog identiteta, obnove u svećeničkoj vjernosti poslanju koje im je povjereno.

Na temelju evanđeoskog izvještaja podsjetio je kako je Isus na križu predao učenika Ivana svojoj Majci i kako biskupi kao apostolski nasljednici i svećenici kao njihovi suradnici u trajnom molitvenom zajedništvu s Marijom i oko Marije postaju dionici onoga istog dara Duha Svetoga, koji je na dan Pedesetnice osposobio apostole za njihovo poslanje. Istaknuo je kako nije poznato da bi netko od svećenika, odanih Marijinih štovatelja, iznevjerio svoje poslanje ili napustio svećeništvo te je pozvao sve nazočne da se na ovom hodočašću obnove u svom predanju Isusovoj Majci. Biskup je k tome izložio značenje ulomka iz Poslanice Hebrejima o “svećeniku, uzetom od ljudi i za ljude”. Istaknuo je da svećenika njegova slabost i grešnost veže za druge ljude i pomaže da bude ispunjen za njih razumijevanjem i milosrđem, te da nikada ne padnu u napast ponašati se kao gospodari nego budu uvijek služitelji njihove vjere.

Podsjetio je svećenike da Isusu Krist u njihovoj postavljenosti za ljude trajno želi očitovati svoj djelo “za” čovjeka, koje je izveo na križu, a koje po njihovu služenju obnavlja u misnom slavlju te ih je potaknuo da u svom životu trajno očituju i svjedoče taj Isusov “za” čovjeka. Zamolio je Isusovu Majku da im u tom bude na pomoć.

Nakon popričesne molitve ispred lika Gospe Voćinske uslijedile su pohvale i molbenice Mariji, koje su svećenici popratili hodočasničkom pjesmom “Majko Božja Voćinska, na braniku stoj i udijeli blagoslov zemlji Hrvatskoj”. Potom je biskup uime svih izmolio čin predanja Mariji i tako povjerio svećenike i đakone njezinoj majčinskoj skrbi. Hodočašće je završilo je zajedničkim objedom u prostorijama Osnovne škole u Voćinu, koje su priredili svećenici Slavonsko-podravskog arhiđakonata.