Nakon što ih je ispred crkve u Podvinju blagoslovio njihov župnik Ivan Tolj, pješačeći 15 kilometara hodočasnici su u svoju župu stigli u popodnevnim satima. Putem su molili kako za svoje osobne nakane, tako i za opstanak i povratak Posavljaka u svoj rodni kraj.

Po dolasku u župu pomolili su se kod spomen obilježja svojih poginulih i nestalih sumještana u Domovinskom ratu. Župnik Tolj zahvalio je hodočasnicima što su u velikom broju zajedno s njim sudjelovali na hodočašću, ustvrdivši kako su svojom molitvom i žrtvom dali doprinos tom pustom kraju Bosanske Posavine, unijeli nadu da je tu opet moguće lijepo živjeti. Bila je to prilika Posavljacima, koji žive s druge strane rijeke Save u Hrvatskoj u koju su za vrijeme Domovinskog rata morali u izbjeglištvo, da se uz molitvu i druženje bolje upoznaju, a i ohrabrenje povratnicima a koji žive u tim krajevima Bosanske Posavine.

Sudionici hodočašća potom su zajedno s ostalim vjernicima sudjelovali na euharistijskom slavlje koje je uz domaćeg župnika Ivana Tolja, fra Ivana Marića i vlč. Matu Mikičića predvodio vlč. Marko Obradović, župni vikar u brodskoj Župi Gospe Brze Pomoći. Govoreći o životu sv. Antuna, vlč. Obradović je pojasnio kako mi vjernici pamtimo duhovne velikane, one koji su se svojim životom približili Isusu Kristu te ustvrdio de je upravo jedan takav bio sv. Antun.

„Svaki svetac želi proslavljati Boga svojim životom i pomagati drugima da upoznaju Božju ljepotu, da prihvate njegovu dobrotu, da s Bogom žive i idu kroz život. Promatrajući primjer i život sv. Antuna, dan uoči njegova dana, razmišljamo o Božjoj Riječi koja nam je danas upućena. Doista, Božja riječ uvijek propituje čovjeka. Ne povlađuje nam, nego u nama izaziva sveti nemir, želi nas razbuditi, ne želi da budemo mlitavi. Božja nas riječ pita: kako mi katolici u hrvatskom narodu živimo vjeru danas, ovdje u svojoj sredini? Ovdje u ovom kraju doista je posebnost živjeti vjeru kao katolik. Do rata se mnogi sjećaju kako se točno znalo koja su sela katolička, pravoslavna ili muslimanska. Nacionalnost je bila također način raspoznavanja, ali je nekako možda bila u drugom planu. Više se gledalo na to tko je kakav čovjek. To su plodovi prave vjere, da u svojoj vjeri živim skladno s drugim narodima koji su drugi i drugačiji od mene“, rekao je, uz ostalo, vlč. Obradović.

Dodao je kako svatko od nas, prihvaćajući Krista u svoj život i Božju volju, može postati autentičan svjedok neba poput Antuna, kojeg će ljudi rado susretati. Druženje su i ove godine nastavili uz pjesmu i zajedničku večeru. Župi su tom prigodom sliku sv. Antuna Pustinjaka darovali prijatelji župe Hrvoje Zovko i Ivan Matković Lauta iz Osijeka koji su također sudjelovali na hodočašću.