Blaca na Braču, (IKA) – Već tradicionalno prve subote nakon svetkovine Velike Gospe, 20. kolovoza, vjernici otoka Brača zajedno s ostalim gostima i posjetiteljima hodočastili su u čuvenu pustinju Blaca, u glagoljaški samostan iz 16. stoljeća, smješten na istočnomu obronku duge doline na južnoj strani otoka između Bola i Milne. U crkvi izgrađenoj 1588. godine i posvećenoj Uznesenju Marijinu, misno slavlje uz sudjelovanje brojnih hodočasnika slavio je dr. Tonči Matulić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u zajedništvu s bračkim dekanom Androm Ursićem, župnikom Nerežišća Ljubomirom Galovom, kojoj pripada pustinja Blaca, i ostalim svećenicima.

Govoreći o današnjoj civilizaciji koja se svojim oznakama predstavlja kao znanstveno-tehnička, predvoditelj slavlja u propovijedi je istaknuo kako ta civilizacija stvara životne uvjete, oblikuje mentalitet i način razmišljanja, ustvrdivši pritom kako je sve ono što čovjek kao razumna životinja gradi osuđeno na propast. Pustinja je mjesto povlačenja i samoće, prostor za osobno čišćenje. Ljudi današnje civilizacije žive u buci u kojoj ne prepoznaju istinske vrednote, pa im je potrebna pustinja i prostor tišine u kojoj će čuti i osjetiti istinski glas u nutrini bića. Upozorio je, nadalje, da su mnogi današnji propovjednici navjestitelji apatije, besperspektivnosti i bolesnoga stanja, čemu osobito pridonose mediji, a često se govori i o različitim oblicima slobode, dok se zaboravlja kako je ona temeljna čovjekova datost, a ne višak. Upozorivši kako vjera nikada ne može zastraniti, nego samo kršćani koji su pozvani biti “sol zemlje i svijetlo svijeta”, zaželio je da hodočašće Mariji u pustinju Blaca bude poticaj za produbljenje osobne vjere te za čuvanje pustinjskih bogatstava kako se ona ne bi pretvorila u pustoš. Nakon misnoga slavlja uslijedio je ophod s Marijinom slikom oko glagoljaškoga samostana. Po završetku liturgijskoga slavlja hodočasnici su razgledali glagoljaški samostan i poznati muzej u kojemu se čuvaju brojne dragocjenosti.

Pustinja Blaca, udaljena od pjeskovite Blatačke uvale dolinom dugom gotovo 3,5 km u unutrašnjost, glasovita je glagoljaška pustinja podignuta uz visoku, strmu liticu, a osnovali su je u 16. stoljeću poljički glagoljaši koji su u doba Turaka izbjegli iz Poljica i u tomu samostanu pronašli utočište. U 18. stoljeću pustinja je, zahvaljujući svećenicima glagoljašima, doživjela veliki napredak, a crkva je u tomu stoljeću obnavljana u dva navrata. U sklopu samostana postojala je čak i škola koju su pohađala djeca iz okolnih naselja. Sačuvane su astronomske sprave svjetski poznate zvjezdarnice, bogata zbirka starinskoga oružja te vrijedna bogata knjižnica s gotovo 10.000 knjiga, od kojih je 8.000 posvećeno astronomiji. Sačuvano je i mnogo neproučenih rukopisa pisanih hrvatskom ćirilicom (poljičicom), kao i mala tiskara u kojoj su tiskane tri knjige koje se također nalaze u muzeju. Te muzejske vrijednosti danas su vlasništvo Hvarsko-bračko-viške biskupije.