Voćin, (IKA) – Hodočašće slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije u Voćin održano je u nedjelju 11. rujna. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, a sudjelovalo je više od deset tisuća vjernika iz župa Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata, predvođeni svojim svećenicima, među kojima je bio kanonik Valent Halić, arhiđakon mons. Ivica Štrbenac, dekani virovitički Robert Mokri, slatinski mons. Vlado Škrinjarić i našički Zdravko Radoš. Posebnost hodočašću dali su mladi pješaci, koji su prethodnoga dana u večernjim satima krenuli iz Virovitice predvođeni župnikom župe bl. Alojzija Stepinca Ivicom Šohom, a na putu su im se pridružili mladi iz Suhopolja. Druga skupina mladih krenula je u nedjelju 11. rujna rano ujutro iz Slatine i Nove Bukovice. Na slavlju su, između ostalih, nazočni bili virovitičko-podravski župan Mato Šimić te članovi općinskog poglavarstva Voćina.

U ulaznoj procesiji mladi iz voćinske župe u narodnim nošnjama, praćeni upaljenim bakljama koje su držali mladi i djeca u nošnjama letničkoga kraja na Kosovu iz kojeg su doselili u Voćin, unijeli su na oltarni prostor sliku Gospe Voćinske u svečanom okviru, koju je 2003. okrunio papa Ivana Pavao II. za svog pohoda Osijeku. Župnik i voditelj svetišta Željko Strnak pozdravio je biskupa, svećenike i sve nazočne, istaknuvši dvije posebne radosti slavlja: Godinu euharistije te obnovljeni zvonik razorenog svetišta s kojeg je prvi put svečana zvonjava zvona pozdravila hodočasnike iz slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije.
U uvodnoj riječi biskup Škvorčević podsjetio je tko je sve prisutan na hodočašću u Voćinu: Ponajprije Isus Krist, koji je rekao “gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja”, potom Isusova Majka koja je po liku Gospe Voćinske kroz duga i teška vremena hodočasnike hrabrila i tješila svojom majčinskom dobrotom i ljubavlju, te konačno vjernici iz svih župa slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije sa svojom odanošću i zahvalnošću Isusovoj Majci, ali i s nevoljama i jadima koje joj žele povjeriti. Biskup je pozvao je vjernike da budu molitelji s Marijom, Isusovom Majkom, za osobno i obiteljsko dobro, kao i za svoju hrvatsku domovinu.

U propovijedi je biskup Škvorčević podsjetio na ratnu ruševinu voćinske crkve koja polagano nestaje izgradnjom novih zidova te je podsjetio da su “teže nutarnje ruševine koje postoje u ljudima i može ih ozdraviti samo Bog”. Istaknuo je kako su marijanska svetišta tijekom hrvatske povijesti bila dragocjena mjesta liječenja tih nutarnjih rana.
Oslonivši se na nedjeljna biblijska čitanja, biskup je opisao čovjekovo stanje obuzetosti mržnjom, zloćom, sebičnošću kao ruševinu te napomenuo da Evanđelje poziva na praštanje kao put kojim se ono liječi. Kazao je kako Bog praštanjem očituje da je veći od zla i ne djeluje po njegovu diktatu, te tako objavljuje svoju slobodu. Biskup je ocrtao nemoć i neslobodu onih ljudi koji ne uspijevaju oprostiti, osobito u braku, te se zbog toga rastavljaju i ostaju razorena i neslobodna bića, jer se ravnaju po zlu koje je u njima. Spomenuo je kako razornoj mržnji u nedavnome Domovinskom ratu, kolikogod to bilo teško, valja također pristupiti praštanjem kao jedinim lijekom za rane koje još bole. Praštanje je moć, utemeljena na ljubavi koja dolazi od Boga, koja uspostavlja veću pravdu nego li je pravda odmazde i osvete, ustvrdio je biskup te potaknuo sve nazočne da budu molitelji za to dobro. Istaknuo je da se Marijinim služenjem u njezinim svetištima vjernici neprestano obnavljaju u toj Božjoj moći: u ispovjedaonici susreću Božje milosrđe veće od zla, koje ih oslobađa zarobljenosti negativnošću, a pri oltaru u svetoj pričesti postaju dionicima one ljubavi koja je išla u smrt na križu i s kojega je oprostila zločincima “jer ne znaju što čine”. Biskup Škvorčević pozvao je sve hodočasnike da u Godini euharistije posebno zahvale Mariji za to Njezino služenje.

Nakon popričesne molitve u prigodi Godine euharistije održano je zajedničko klanjanje pred Presvetim u naizmjeničnoj pjesmi i molitvi, oblikovanoj na temelju enciklike pape Ivana Pavla II. “Crkva iz euharistije”. Slavlje je završilo uobičajenom marijanskom procesijom u kojoj su mladi pronosili lik Gospe voćinske po kongresnom prostoru, a hodočasnici izricali svoje hvale i molbe. Procesija je zaključena zajedničkom molitvom Voćinskoj Gospi, koja je ujedno bila čin povjere i predanja Isusovoj Majci.
Tim hodočašćem završena su ovogodišnja hodočašća Požeške biskupije u marijanska svetišta.