Marija Bistrica, (IKA) – Četvrto hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke bilo je 10. listopada u znaku molitve za svećenike. Više od šest tisuća hodočasnika iz BiH, kao i onih koji žive u Hrvatskoj, a podrijetlom su iz raznih krajeva Bosne, sudjelovali su na euharistijskom slavlju u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca i u pobožnosti Križnoga puta na bistričkoj Kalvariji.
Misu je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom. Kardinal je u propovijedi svećenicima odao priznanje što su bili uz narod u tijeku i nakon rata, kao oni koji su unosili nadu i hrabrili ljude. “Međutim, rat je prošao. Ali ostao je i rat poslije rata. Osjećamo strah i nesigurnost, nijekanje naših korijena, identiteta, postojanja”, rekao je kardinal Puljić. U takvim okolnostima potrebno je moliti za obitelj, da ostane gnijezdo vjere, života i opstanka, a svećenici da budu hrabri, “da ih ne zavede duh vremena, politike, materijalizma, već da ostanu hrabri pastiri, ispred svoga stada, da ga vode Kristovim stopama”.
Vrhbosanski nadbiskup pozvao je hodočasnike na molitvu “za nove Duhove u ovom vremenu relativizma i uništenog morala, da Crkva ima hrabrosti svjedočiti vjeru Bogu i odanost svome narodu”. Govorio je i o potrebi potpore Republike Hrvatske Hrvatima u BiH: “Hrvatskoj poručujemo: nemojte nas se stidjeti, nemojte u medijima o nama negativno pisati kao da smo vam kamen oko vrata, da Hrvatskoj činimo da tone. Mi ponosno stojimo u Bosni i Hercegovini, zemlji natopljenoj mučeničkom krvlju. Hrvati u BiH trebaju potporu Hrvatske i žele opstati u svojoj zemlji”, rekao je, među ostalim, kardinal Puljić, osvrćući se ujedno i na aktualne pregovaračke procese u kojima se o Hrvatima u BiH govori kao da ne postoje. “Kako su nas u prvom Daytonu željeli žive pokopati, tako i sada žele reći da ne postojimo. Ali mi ponavljamo: Tu smo! Ako je Bog s nama, ne bojmo se!” poručio je kardinal Puljić.
Misu i pobožnost križnoga puta pjevanjem je pratio zbor koji je za tu priliku sastavljen od 260 članova iz deset župa Banjolučke biskupije.