Hodočašće zadarskih župljana s Belafuže u Istru i sudjelovanje na misi s papom Franjom u Trstu

Primarni razlog hodočašća bilo je sudjelovanje hodočasnika na nedjeljnoj misi u Trstu koju je predvodio papa Franjo. Prva postaja hodočašća bilo je Svetište Majke Božje na Trsatu, ‘hrvatski Nazaret’. Zadrani su se tamo pridružili štovanju Gospe Trsatske – Majke milosti subotnjim hodočasnicima iz raznih dijelova Hrvatske. Nakon toga, belafuški hodočasnici krenuli su u Istru, putovima bl. Miroslava Bulešića. Dodatni motiv za to hodočašće je činjenica da se upravo u svetištu Gospe Maslinske na zadarskoj Belafuži nalazi relikvija bl. Miroslava Bulešića. 

Hodočasnici su se najprije zaustavili u Lanišću, mjestu mučeničke smrti mladog svećenika Bulešića. Tamo je hodočasnike otvorena srca primio don Josip Mašina, župnik Lanišća, rodom iz Preka. Don Josip je protumačio događaj smrti, ali i snagu vjere Miroslava Bulešića koju je posvjedočio krvlju. Potom su hodočasnici nastavili put prema župnoj crkvi u Svetvinčentu, gdje su sudjelovali na misnom slavlju koje se slavilo za oltarom u kojem je tijelo bl. Miroslava.

U Svetvinčentu Zadrane je pozdravio don Želimir Bagavac, župnik Kaštelira u Istri. Vlč. Želimir, koji je pomogao i u organizaciji toga hodočašća, ukazao je hodočasnicima na dragocjenost istarskog blaženika i potaknuo na pobožnost prema njemu. U predvečerje prvog dana hodočašća, vjernici su se smjestili u Pazinskom kolegiju, zavodu u kojem je nekad don Miroslav Bulešić djelovao kao odgojitelj sjemeništaraca. Tu ih je primio i smjestio vlč. Maksimilijan Ferlin, ravnatelj Kolegija.

U rano nedjeljno jutro 7. srpnja hodočasnici su krenuli prema Trstu. Misno slavlje održavalo se na trgu koji ima ograničen kapacitet te je trebalo nabaviti ulaznice, za što je uvelike zaslužan tajnik tršćanskog biskupa, don Angelo Alexander Alomoto Paredes, koji je ulaznice i osobno dostavio belafuškim hodočasnicima. 

„Zadarski hodočasnici, raspoređeni u nekoliko polja, radosno su iščekivali vidjeti Papu. Uslijedilo je nešto što je uvelike obradovalo hodočasnike: prije početka mise, papa Franjo prolazio je svim prolazima po trgu, u niskom vozilu, sporom vožnjom, pružajući ruku ljudima. Zastajao je, blagoslivljao, primao djecu s poteškoćama. Tako su i zadarski hodočasnici izbliza doživjeli papu Franju, doticali ga i pozdravljali. Mnogi su kasnije posvjedočili kako ih je pritom oduševila Papina strpljivost, požrtvovnost, radost i mir njegovog lica, usmjerenost na ljude, osobito najmanje i najnemoćnije”, rekao je župnik don Zvonimir. 

„Misa je bila prekrasna, svečana i jednostavna, ne preduga. Bilo je vidljivo kako Papa duboko proživljava čitanje Evanđelja i pretvorbu. Papinu homiliju hodočasnici su osjetili živom i važnom, što se i potvrdilo kasnije u autobusu kada je homilija i pročitana na hrvatskom jeziku. Mnogi su zatražili da im se pošalje, kako bi je i poslije mogli razmatrati. Na kraju mise bilo je na ponos i radost čuti kako u pozdravnom govoru tršćanski biskup mons. Enrico Trevisi pred Papom ističe: ‘Neka posreduju za nas mučenici… Miroslav Bulešić, Hrvat…’. To ime i narodnost mogli su razumjeti svi hodočasnici”, istaknuo je župnik don Zvonimir. 

Nakon ručka u Trstu, hodočasnici su nastavili prema Rijeci. Pohodila se soba sv. pape Ivana Pavla II. u okrilju nekadašnje riječke bogoslovije. Upravo s toga mjesta, sveti Papa je 9. lipnja 2003. krenuo prema Zadru gdje je završilo njegovo 100. apostolsko putovanje. Neki hodočasnici su rekli da su nešto od osobe Ivana Pavla II. doživjeli toga dana i u papi Franji. 

Posljednja postaja hodočašća bilo je svetište Gospe od Čudesa u Oštarijama kod Ogulina. Hodočasnike je srdačno primio vjeroučitelj i orguljaš Franje Puškarić koji je ukratko predstavio povijest toga kraja i svetišta koje je od davnina mjesto čudesnih uslišanja po zagovoru Marije. Zanimljivo da je crkva u Oštarijama u Srednjem vijeku bila jedna od najvećih na hrvatskim prostorima, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.