Bilo je to prvo organizirano hodočašće neokatekumenskih zajednica u svetište sv. Šime, na poziv don Damira Šehića, čuvara svetišta sv. Šime, koji je odredio da svaka subota tijekom godine bude hodočasnički dan, kad svetište pohode župe i crkvene zajednice.

Svečano misno slavlje predvodio je don Marinko Duvnjak, župnik župe sv. Kasijana u Sukošanu. Uz domaćina Šehića, suslavili su mons. Šime Perić, fra Stanko Škunca i don Zbigniew Jacek Korcz.

Razmatrajući pročitanu Božju riječ iz Knjige Postanka, don Duvnjak je upozorio da Savez koji je sklopljen na laži, završava u neprijateljstvu. Bog je rekao prvim ljudima da će umrijeti, ako budu jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. „Zmija kaže da Bog ne govori istinu i čovjek prelazi iz odnosa s Bogom u odnos sa Zlim, sa zmijom. Međutim, taj odnos temelji se na laži. Odnosi koji se temelje na laži, završavaju u neprijateljstvu“, upozorio je propovjednik, rekavši da to potvrđuje i sâm Bog u svojoj riječi, kad kaže da zameće neprijateljstvo između zmije i žene i njenog potomstva.

Evanđelje, pa i od te subote, pokazuje da je Isus liječio mnoge zloduhe i izgonio ih iz ljudi. „Farizeji koji su došli iz Jeruzalema kažu da Isus to čini jer je u savezništvu s đavlom, da to čini u snazi đavla. Grijeh protiv Duha Svetoga povezan je s time što farizeji kažu za Isusa da ima nečistog duha“, istaknuo je don Duvnjak, tumačeći navještenu riječ da će nam se oprostiti svi grijesi, a grijeh protiv Duha Svetoga neće nam se oprostiti.

„Mi ljudi skloni smo krajnostima, da se previše opustimo, da kažemo Bog je dobar, mogu raditi što hoću, biti u grijesima. S druge strane, ne treba se ni bojati. Pitanje kako se odnosimo prema drugome nije samo kad je netko napadnut, pa da ga branimo, pomognemo mu. Nego, pitanje kako se odnosimo prema drugome je i kakvi smo mi u svom srcu prema tome kad vidimo dobro“, poručio je, ilustrirajući to primjerom iz prakse. Netko napravi nešto dobro, a neki ljudi za to kažu: „A, tko zna zašto je on to učinio? Tko zna što se krije iza toga? Možda on ima neki interes, neke skrivene namjere, možda i zle“.

Čovjek sebe može staviti na ispit u odnosu prema osobi koja mu nije simpatična, ili mu je nanijela neku nepravdu, povrijedila ga. Kad ta osoba napravi nešto dobro, možemo li mi toj osobi to priznati, ili ne želimo priznati da je taj učinio neko dobro i ne vidimo ništa dobro u tome, rekao je don Duvnjak.

„I kad je dobro, kažeš da to nije dobro, da se nešto iza toga krije, taj ima skrivene, zle namjere. Isus je učinio samo dobro, činio je samo dobra djela. I kad je Isus  nekoga oslobodio, farizeji su rekli da je on to učinio u snazi Zloga“, upozorio je. Postoje ljudi koji su stalno u negativnim mislima i zbog toga nisu slobodni. Netko misli da ne vrijedi kao osoba, da je promašio svoj život, da njegov život nema smisla. Ti ljudi ne mogu vladati emocijama, a htjeli bi biti sretni, zadovoljni. No, stalno su u lošem raspoloženju, sve im smeta, nervozni su i ljuti, rekao je.

„Isus je oslobodio čovjeka koji nije mogao vladati sobom, svojim mislima, riječima i emocijama. Kako se tome ne radovati? Isus kaže da mora doći jaki da oslobodi zarobljenoga. Đavao neće pustiti svoj plijen. Kad čovjek kaže da nešto loše prestaje činiti, griješiti, onda pogotovo vidi koliko je to zlo jako i kako netko mora svladati toga jakoga. Zato Isus kaže, da bi se nekoga oslobodio, mora doći netko jaki. On je taj jaki, Bog je jaki koji oslobađa“, poručio je don Duvnjak.

Loše je kad su ljudi vidjeli dobro koje je Isus činio, i unatoč tome, rekli su – to nije dobro. To dobro proglasili su zlim, nečim što dolazi od đavla. Otkud će onda takvom čovjeku doći spasenje, a drugi ne vidi ništa dobro u tome da mu Isus pomogne. I dobro proglase zlim, kazao je propovjednik.

„Bog je jedne naravi u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. I svaka osoba ima svoje posebne karakteristike. U Bogu postoje razlike. Mi smo svi različiti, ali pozvani smo imati istog duha. Pozvani smo biti u jedinstvu, imati istu ljubav, iste osjećaje, dobre, pozitivne, svete. Ne isto misliti, ali podržavati dobro, lijepo, kad je i različito; da se slažemo“, potaknuo je don Marinko Duvnjak.

Osobina Boga je da je svemoguć, a Sin je povezan s Istinom. Isus kaže: ‘Ja sam put, istina i život’. „Svaki put kad lažemo, kad ne priznajemo i ne vidimo istinu, griješimo protiv Sina. A specifičnost Duha Svetoga je dobrota. On je duh dobrote. Ako čovjek ne želi vidjeti ništa dobroga, onda riskira vječno spasenje. Što si vidio danas dobro? Zahvali za to Bogu. Vidjeti dobro i Bogu zahvaliti, Boga blagoslivljati“, potaknuo je.

Podsjetio je da je Bog ispunio želju sv. Šime Bogonosca koji je cijeli život želio vidjeti Mesiju, Spasitelja. „Sv. Šimun je vidio što je dobro, iako je živio u lošim i teškim povijesnim okolnostima, bilo je puno zla i u njegovo vrijeme. Ali, on je vidio dobro i vjerovao je da je Bog dobar. Rekao je da Bog otpušta slugu svoga u miru, jer su njegove oči vidjele spasenje. Vidjeti spasenje, vidjeti Božju dobrotu je jako važno za svakoga od nas.

Tu se vodi naša borba. Može se dogoditi da čovjek postane toliko okorijel u zlu, da više ne vidi dobro. I da dođe do mjere, razine da dobro proglasi zlim, a zlo proglasi dobrim“, upozorio je don Marinko. Preporučio je da je dobro postiti ne samo od hrane, nego i od ekrana, od onoga što je negativno, da bismo mogli vidjeti što je dobro. „I poput starca Šimuna, zahvaljivati za dobro, za sve kad vidimo dobro. Onda smo otvoreni spasenju, Božjoj ljubavi, jer Bog nas neizmjerno ljubi i sve čini radi nas i našeg spasenja“, poručio je don Duvnjak.

Na koncu hodočasničke mise prisutne je pozdravio i čuvar Svetišta don Damir Šehić koji je izrazio radost zbog velikog odaziva te je potaknuo prisutne na još zauzetiju pobožnost prema sv. Šimunu koji i danas progovara i poziva na svetost, istim onim pozivom kojim poziva i II. vatikanski sabor. Poziv na svetost nije fakultativan i prepušten izboru već predstavlja obligaciju i imperativ na koji Bog poziva. Biti svet znači biti Božji, zaključio je čuvar svetišta.

Nakon mise, hodočasnici su počastili relikviju, tijelo sv. Šime koje se nalazi u Škrinji iznad glavnog oltara u prezbiteriju crkve.

U Zadarskoj nadbiskupiji djeluje 21 zajednica Neokatekumenskog puta u kojima se okuplja oko 400 vjernika. Najviše zajednica je u zadarskoj župi Uznesenja BDM na Belafuži (8) i u katedralnoj župi sv. Stošije (6).