Taize, (IKA) – Brat Roger stigao je 20. kolovoza 1940., u tijeku buktanja II. svjetskog rata, u selo Taize s idejom osnivanja zajednice. Preminuo je 16. kolovoza 2005. kada je, usred nesretnog čina jedne mlade žene, ubijen u tijeku večernje molitve. Budući da nije htio previše govora u crkvi, Zajednica iz Taizea obilježila je dvostruku obljetnicu – 70 godina od svoga osnutka i pet godina od smrti njena osnivača – prvenstveno održavanjem jednostavnog hodočašća u subotu 14. kolovoza navečer. Zajedno s 5000 ljudi na brežuljku braća su se okupila na velikoj livadi na rubu sela i proslavila prvi dio večernje molitve na otvorenome. Pjevalo se, mladi sa raznih kontinenata čitali su biblijski tekst na različitim jezicima, a potom je uslijedilo nekoliko minuta tišine. Zatim se mladi Talijan iz Trenta, koji već neko vrijeme živi u Taizeu, primivši bijeli habit kakvoga nose braća za vrijeme molitve, pridružio Zajednici.
Nakon toga su braća i tisuće mladih iz sedamdeset zemalja koji su proveli tjedan u Taizeu, zajedno s nekolicinom djece, prošli su selom u procesiji. Prošli su groblje male rimske crkve, gdje je pokopan brat Roger i gdje je, za tu večer, postavljena egipatska koptska ikona prijateljstva, koja mu je bila vrlo draga. Zatim su se svi uputili prema crkvi Pomirenja, gdje se održao drugi dio molitve: čitanje Evanđelja o Uskrsnuću, te paljenje tisuća svjećica koje je svatko držao u ruci, koje simboliziraju nadu Uskrsnuća.

Brat Alois zatim je izrekao sljedeću molitvu, i to su bile jedine izgovorene riječi: “Bože ljubavi, zahvaljujemo Ti za darovani život našega brata Rogera, koji je preminuo prije pet godina i koji je stigao sam u ovo maleno selo Taize prije sedamdeset godina.
Ustrajno je tražio živjeti u Tvome povjerenju i izraziti Tvoju beskrajnu dobrotu za svakoga čovjeka, bilo da je vjernik ili nevjernik – Tebe, živi Bože, koji ne osuđuješ, koji ne isključuješ nikoga iz svoje ljubavi. U tom povjerenju, omogućio si mu da pronađe izvor radosti i mira: mira srca koji ga je učinio tvorcem mira među ljudima. Poput Ivana Krstitelja, nije htio drugo, nego pripremiti put Tvome Kristu, ujediniti Tvoj narod i reći svima: “Bog je blizu”.
Obraćanje Tebi, Bože ljubavi, i bliskost s najsiromašnijima bili su nerazdvojni za njega. Olakšati ljudsku patnju, primiti, osobito primiti mlade, slušati da bi se razumjelo druge: to je bio put kojega si mu otvorio kako bi slijedio Krista Isusa i slušao Duha Svetoga. Siromašan i ranjiv kakav je bio, kako je sam rekao, odabrao je voljeti čitavom svojom snagom. Volio je Tvoju Crkvu koja okuplja vjernike u jednu zajednicu, izvan svih granica – političkih, društvenih ili kulturnih. Bio je to za njega znak nade u pomirenje čovječanstva. Zahvaljujemo Ti što ga se sjećamo u zajedništvu s čitavom Crkvom. Riječi pape Benedikta dopiru izravno u srce kada piše: “Neka nas njegovo svjedočanstvo ekumenizma svetosti nadahne na vlastitom putu ka jedinstvu.” Patrijarsi Carigrada i Moskve, cantenburyjski nadbiskup, vođe luteranskih i reformiranih Crkava, te mnogo drugi, pridružuju nam se u zahvali. Omogući i svima nama da nastavimo svim srcem ono što je Brat Roger započeo. Poput njega, željeli bismo živjeti u prijateljstvu s Kristom, stavljajući u praksu življenja, bez čekanja, čak i samo jednu riječ Evanđelja.
U zajedništvu s cijelom Crkvom diljem svijeta i s onima koji su otišli prije nas u vjeri, počevši s apostolima i Marijom, slavimo Te i pjevamo: ‘Isuse Kriste, unutarnja svjetlosti, ne daj da mi moje tmine govore. Isuse Kriste, unutarnja svjetlosti, daj mi da primim Tvoju ljubav'”.