Srijemska Mitrovica, (IKA) – Biskup Đuro Gašparović se u svojoj homiliji prisjetio slavnih mučenika Crkve u Srijemu istaknuvši kako samo velika i čvrsta vjera i neizmjerna ljubav prema Kristu, čini čovjeka mučenikom. Samo povjerenje u Boga može nagnati čovjeka na ovako herojsku spremnost: dati život za Krista.
Štujući svete srijemske mučenike Crkva nam danas stavlja pred oči i utiskuje u srce primjer postojanosti u vjeri… Današnji sveci su nam uzor ljubavi prema Božjoj riječi koju su slušali, čuvali i navještali. Primjer su nam pobjede u trenucima kušnje; ustrajnosti do kraja, rekao je srijemski biskup. Neka žrtva svih svetih srijemskih mučenika, koji su mnogo pretrpjeli i ušli u slavu, donese plodove da se neprestano rađaju novi i čvrsti sljedbenici Kristovi i krštenjem, i krizmom, i vjenčanjem. Neka žrtva njihova donese plodove i odvažnosti ići na svetu Misu, pohađati vjersku pouku, u što većem broju prisustvovati susretima na koje budemo pozvani, iz svih staleža i svakog uzrasta. Pšenično zrno svetih mučenika izraslo je i u naše srijemske župne zajednice i u naše prave kršćanske obitelji koje zajedno mole i slave svetu Misu; našu djecu i mlade odgojene pravim kršćanskim životom. Neka krv mučenika, kao pšenično zrno koje je umrlo, donese obilat rod mira, razumijevanja, poštivanja svakog čovjeka, priznavanja svakog života, suživota među ljudima, i neka raste vjera naših pradjedova i u nama da izrastemo u prave sljedbenike Kristove, rekao je biskup Gašparović. Srijemski mučenici donijeli su obilat rod ponovne uspostave Srijemske biskupije čiji počeci sežu do apostolskih vremena. Crkva je u mnogim gradovima Panonije srijemske već početkom IV. stoljeća bila dobro organizirana, čuvala je i prenosila vjeru u obiteljima usprkos krivovjerjima i neprijateljskim napadima. Nastavila je svoj hod do 1773. godine kada su dvije biskupije, Bosanska ili Đakovačka i Srijemska, iz pastoralnih razloga i potreba bile sjedinjene, i zajednički nastavile hod pod vodstvom jednoga biskupa. Rast Crkve u Srijemu nije zaustavio niti Drugi svjetski rat, a niti Domovinski rat. Svi naši biskupi časno su vodili i izgrađivali našu biskupijsku zajednicu te je ona dosegla zrelost koja nam je omogućila da danas doživimo ponovnu uspostavu drevne Srijemske biskupije odvajanjem od Đakovačke. Na to nas je potakla veličanstvena proslava 1700. obljetnice Panonsko-srijemskih mučenika ovdje u Srijemskoj Mitrovici, te smo razmatrali na različitim razinama što činiti. Trebalo je i na području Srijema učvrstiti dobru Crkvenu instituciju. Sveti Otac je udovljio našim molbama te u krajevima Slavonije, Baranje i Srijema 18. lipnja 2008. godine ponovno uspostavio drevnu Srijemsku biskupiju, osnovao Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, uzdigao na metropolitansko sjedište Đakovačko-osječku nadbiskupiju i novoj metropoliji pridružio Požešku i Srijemsku biskupiju. Srijemska biskupija postaje član Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metoda, rekao je biskup Gašparović te nastavio: Nakon Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji Srijem, tj. istočni dio biskupije Đakovačke i Srijemske, politički je pripao Autonomnoj Pokrajini Vojvodini koja je bila u sastavu Republike Srbije. U to vrijeme nije bilo nikakvih poteškoća s obzirom na jedinstvo, upravu i život biskupije.
Od 1991. godine, proglašenjem samostalne Republike Hrvatske, bile su postavljene državne granice između tadašnje Jugoslavije i Republike Hrvatske i otežana komunikacija između dva dijela biskupije.
Tadašnji dijecezanski biskup đakovački i srijemski Mons. Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli su tada nekoliko puta godišnje pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ne bez većih poteškoća. Tada je biskup Ćiril Kos zatražio od Svete Stolice da imenuje još jednog pomoćnog biskupa koji bi vodio brigu o srijemskom dijelu biskupije i koji bi ondje i boravio. Godine 1999. mons. Đuro Gašparović je imenovan generalnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima koje mu je dala Sveta Stolica. Motivi da pomoćni biskup bude generalni vikar samo za Srijem bili su crkvene, povijesne, političke, psihološke i materijalne naravi. Tada se u tim krajevima morala sačuvati Katolička Crkva. Odvojenje od Đakovačke biskupije bio bi tada šok i za svećenike i za vjernike. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim prilikama one Jugoslavije osjećali veliku nesigurnost.
S vremenom se pokazala složenost ovakvog vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostorima i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike. Na području Republike Srbije donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. U svakom slučaju, Srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) mora biti s katoličke strane sugovornik i s katoličkim biskupima toga područja i s predstavnicima državnih vlasti. Ne smije se zaboraviti da na području Srijema i Srpska Pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. Osnovno nam je načelo u svemu tome bilo “spas duša”, to znači bolje promicanje zajedničke pastoralne djelatnosti susjednih biskupija te unapređivanje međusobnih odnosa dijecezanskih biskupa. Vjerujemo u dobru suradnja među biskupijama i da ćemo u novoj crkvenoj pokrajini omogućiti daljnje unapređenje života i djelovanja Crkve u našim krajevima. Svjesni smo da je Slavonija, s Baranjom i Srijemom, zaokružena stvarnošću crkvene pokrajine, istinsko osnaženje Katoličke Crkve u Hrvata. Naglašavam ovdje ono što je više puta spominjano a to je da odvajanje i osamostaljenje Srijemske biskupije od Đakovačke nipošto nije prekid suradnje i uzajamnog daljnjeg obogaćivanja. Mnogo toga nam je zajedničko: i vjernici i svećenici, i Sjemeništa – Bogoslovno i Međubiskupijsko, Katolički bogoslovni fakultet i Svećenički dom, i 235 godina zajedničkoga života. Ove odluke Svete Stolice bit će na korist ako budemo i dalje surađivali, vodeći računa o drugačijim okolnostima te specifičnim izazovima i zadaćama s kojima se Crkva suočava na prostorima na kojima djeluje, rekao je srijemski biskup.
Da bi podijelila radost ovoga dana s drugima, Crkva u narodu Srijemu, Srijemske biskupije, je pozvala vjernike katolike drugih, osobito susjednih biskupija, da se pridruže njezinom slavlju i tako izraze zajedništvo vjere i poštovanja prema Euharistijskom otajstvu. U toj radosti i nadi pozvala je i kršćansku pravoslavnu braću na zajedničko svjedočenje vjere u Isusa Krista, Boga i Spasitelja. Nadu koja je u nama navijestismo i svim ljudima dobre volje, priznavajući u njima Bogom danu čovječnost koja je temelj suživota i nade, poručio je biskup Gašparović u homiliji.