Draga braćo i sestre!
«Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj» (Lk 22, 25-26).
Danas na Dan državnosti ove evanđeoske riječi, navještene u povijesnoj crkvi svetog Marka na Gornjem gradu, koju okružuju visoke hrvatske državne institucije, imaju osobito značenje.
Mi vjernici sada slavimo misu za domovinu i iskazujemo poštovanje svima koji su nam se pridružili u ovom slavlju. Posebno pozdravljam visoke predstavnike hrvatskih vlasti. Vama, poštovani nositelji vlasti i po Vama svim građanima Hrvatske, čestitam današnji blagdan. Molim Gospodina da ljudima na vlasti udijeli mudrost i brižljivost, a svim građanima radinost i odgovornost da bi se u složnoj uzajamnosti svih ostvarila građanska sloga, pravednost, mir i napredak.
Katolička je vjera jedna od bitnih sastavnica hrvatske povijesti i kulture. Za sudjelovanje u velikom i lijepom zadatku neumornog nastojanja oko općeg dobra naša nam kršćanska vjera ne pruža neke posebne strateške instrumente niti institucijske obrasce koje bi valjalo primjenjivati, nego nas potiče da pridonosimo zajedničkom traganju sa svim ljudima dobre volje. Crkva, kako kaže Ivan Pavao II. nema #!tehničkih#! rješenja, ona «ne predlaže gospodarske i političke programe, niti daje prednost jednima na račun drugih, samo ako se ispravno poštuje i promiče dostojanstvo čovjeka i njemu samome je ostavljen nužan prostor da izvrši svoju službu u svijetu» (Ivan Pavao II., Socijalna skrb, 41). Međutim, Crkva nam nudi određene etičke i duhovne putokaze koje možemo podijeliti i s onim našim suvremenicima s kojima nismo povezani u vjeri.
Naša nam kršćanska vjera nudi smisao koji može usmjeriti cjelokupno pojedinačno i skupno nastojanje. Čovjek, stvoren na sliku Božju kao slobodno i odgovorno biće, pozvan je nastaviti Stvoriteljevo djelo kojemu je krajni cilj okupiti cjelokupno čovječanstvo u uskrslom Kristu. U Kristu po Duhu Svetome postajemo jedno. On stvara zajednicu u kojoj je svatko u potpunosti priznat kao Božje dijete.
Naša nam katolička vjera također pruža putokaze koji osvjetljavaju naše promišljanje i nadahnjuju naše djelovanje. Ovdje ću napomenuti samo neke:
1. Opće dobro mora biti predmetom neumornog nastojanja da se postigne ono što će služiti većini ljudi, što će omogućiti poboljšanje položaja najsiromašnijih i najslabijih. Veličina je politike u tome da prepozna, uključi i unaprijedi najbjednije i isključene, i da iskorijeni nečovječne uvjete života. Političko nastojanje ne smije voditi računa samo o interesu onih na vlasti, ili pojedine skupine ljudi, niti samo o interesu suvremenika nego i budućih naraštaja, ne gubeći nikada iz vidika trajni napredak cjelokupne zajednice.
2. «Najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj» (Lk 22, 26). Vlast shvaćena kao služba poruka je današnjeg Evanđelja. «Vladati ne znači izdići se nad narodom i iscrpljivati se u nadmetanju. Vlast je ili služba narodu ili je zastranjivanje. Oni kojima je vlast povjerena nose veliku odgovornost. Do njih je da u trajnoj zauzetosti traže i nalaze pravedna i najbolja moguća rješenja koja će osigurati potrebne uvjete za razvoj svih dijelova društva, posebno ona rješenja koja je moguće ostvariti bez odlaganja. Ne smije se pri tom omalovažavati ičija nevolja. Ne smije se uskratiti briga za sve dobne i društvene skupine. Osobito je neprihvatljivo zamagljivati stvarne razloge određenih postupaka ili njihovim propuštanjem skretati pozornost javnosti na sadržaje koji ne pridonose izgradnji pravih vrijednosti» (Božićna poruka 2000.).
3. Poštivanje protivnika jer i on posjeduje dio istine. Poštenje i pravednost nalažu nam da se suočimo sa svojom djelomičnošću i da poštujemo ono što je vrijedno kod drugih. Evanđelje nas čak poziva da pođemo i dalje od toga. «Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima» (Mt 5, 44-45), kaže Isus.
4. Nadalje otvaranje prema katoličkoj univerzalnosti, posebice prevladavanjem svakog nacionalizma i rasizma u smislu riječi svetog Petra: «Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu» (Dj 10, 34-35). Neka mi bude dopušteno ovdje navesti riječi iz mojeg pastirskog pisma #!Društvo po mjeri Očenaša#!:

«U našim hrvatskim prilikama potrebno je i nadalje izgrađivati izvorno i zrelo rodoljublje i domoljublje, kao oblik zahtjevne ljubavi prema bližnjemu. Zbog duge tradicije političke potlačenosti, progona i uskraćivanja narodnih prava, još se uvijek u svijesti i ponašanju ljudi prečesto susreću međusobno suprotstavljene krajnosti: s jedne je strane stanoviti apatrizam i apstraktni kozmopolitizam kojemu je odnarođenost znak naprednosti, a domoljublje sumnjivo kao nacionalizam i natražnjaštvo; s druge je pak strane obrambena uskogrudnost i ksenofobija koja se zatvara i boji susreta sa svijetom i s onima koji su drugi i različiti. Stoga nam je bitno potreban razvoj suvremene patriotske svijesti koja uključuje potpunu i svestranu odgovornost za baštinjeni dio zemlje, za opće dobro naroda i svakoga državljanina, za učvršćivanje bitnih narodnih institucija, te za baštinjenu kulturu i jezik.
Na tom općeprihvaćenom i čvrstom temelju vlastitog identiteta i pune odgovornosti moguće je njegovati, bez bojazni i ugroženosti, slobodu i ljepotu razlika u mišljenju i političkim pogledima, stvaralačkom življenju, te odgovornost za suradnju i prijateljstvo sa svim narodima.
Blaženi Alojzije Stepinac posjedovao je rijetku načelnu jasnoću, lucidnost i smisao za praktičnu primjenu načela u pitanju domoljublja. Odlučan je da #!bi na slijedećem Saboru svete Crkve među prvim herezama trebalo osuditi krajnji nacionalizam kao kugu ljudskoga roda#!, ali kad je riječ o ljudskim i narodnim pravima, ne da se ni od koga natkriliti u ljubavi prema svome narodu» (Društvo po mjeri Očenaša, br. 15, 16).

5. Perspektiva je Evanđelja sveopća namjena dobara i pravedna razdioba zemaljskog bogatstva u smislu riječi iz prvog misnog čitanja: «Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu?» (1Iv 3,17). Zar Bog nije namijenio zemlju i sve što ona sadrži za uporabu svim ljudima i svim narodima, tako da dobra Božjeg stvaranja pravedno protječu kroz ruke svih ljudi, prema pravilima pravednosti koje je nedjeljiva od milosrđa? U tom je vidu upravljen poziv Ivana Pavla II. bogatim zemljama da oproste dugove siromašnim.

Draga braćo i sestre, sa svim građanima, a posebno s onima kojima je demokratskim putem povjerena politička odgovornost za našu državu, dijelimo zabrinutost za prilike u domovini ne prestajući nikada buditi i podržavati nadu koja je utemeljena u Bogu koji jamči da se neće izgubiti ništa od onoga što činimo iz ljubavi.
Stoga pozivamo sve na međusobno poštivanje te suradnju oko općeg dobra i zajedničkog napretka. Naša #!Lijepa domovina#! nije tako velika, a i naš hrvatski narod nije tako brojan da bi smo si mogli priuštiti luksuz nezdravih podjela, uskogrudnih nadmetanja i radikalizacije društveno političke javnosti. Iako nije naš zadatak donijeti sud o zadnjim izborima za mjesnu upravu, čini nam se da oni između ostalog svjedoče i volju građana o potrebi suradnje različitih političkih skupina. Nije mudro, razborito pa ni zdravo da ijedna od njih umišlja da ima dovoljno ljudi, znanja i sredstava da bi mogla isključivo i bez usuglašavanja upravljati sveukupnim djelatnostima. Nema istinske demokracije bez demokratskog ponašanja, a to znači naučiti upoznati i priznati drugoga, pretpostavljati razgovor suprotstavljenih, razvijati dijalog i smisao za kompromis, dati prevagu razumu nad strašću te odstraniti nasilja i laž.
Stav Crkve ostaje na liniji Drugog vatikanskog sabora što smo više puta naglašavali. Ne želimo se uključiti u konkretne političke opcije određene stranke ali u isto vrijeme želimo na sebi vlastiti način surađivati s onima kojima građani demokratskim putem povjere brigu za opće dobro promičući napredak pojedinca, hrvatskog naroda i svih građana naše domovine. U tom vidu želimo dati poseban doprinos toliko potrebnom procesu pomirenja i obnovi povjerenja među građanima Hrvatske. Sa crkvene strane, kao temeljne vrijednosti za koje se razložno može pretpostaviti da bi bile prihvatljive svim savjesnim i odgovornim skupinama u našem društvu, želimo se zalagati i surađivati kad se radi o vrijednosti ljudskoga života i pravu na život od začeća do naravne smrti u što je neupitno uključeno čovjekovo dostojanstvo, zatim kad se radi o braku i obitelji kao temelju civilizacije ljubavi, nadalje o školi i odgoju novih naraštaja te promicanju i čuvanju vlastitog kulturnog identiteta.
Jučer sam se vratio s pohoda hrvatskim katoličkim vjernicima u istočnoj Kanadi. Susreo sam mnoge skupine i pojedince. Osjetio sam ljubav i zanimanje naših iseljenika za Hrvatsku. Čuo sam mnoga pitanje te moram konstatirati da oni imaju dojam da su oslabljene veze vlasti u Hrvatskoj s našim iseljeništvom. To oni sa žalošću naglašavaju. Stoga dok se radujemo napretku koji je naše zemlja postigla u procesu europskog i međunarodnog povezivanja koje potiče i Sveta Stolica, željeli bismo da nam u tom povezivanju sa zemljama svijeta budu mostovi naši iseljenici jer će to biti najdjelotvornija i najiskrenija pomoć i samoj Hrvatskoj.
Danas na dan državnosti dok zahvaljujemo Bogu za sav napredak koji je postignut u Hrvatskoj od osamostaljenja i međunarodnog priznanja do danas, ujedno zahvaljujemo i molimo za one koji su u to ugradili svoje sposobnosti, znanje, rad, zdravlje i živote. Molimo i za mirnija i trezvenija vremena u kojima će se još više promovirati građanske kreposti: odgovornost, zakonitost, pravilni odnos prema državnim institucijama te inicijative pojedinaca i skupina za dobro Hrvatske i svih njezinih građana. Za to molimo svjetlo odozgo i zagovor Marije, Majke Isusove i Majke Crkve. Amen.