Homilija šibenskog biskupa Ante Ivasa na Novu godinu, u šibenskoj katedrali

«Možda i ne priliči poslije ovih blagoslovnih i radosnih i punih svjetla novogodišnjih biblijskih čitanja, započeti osvrtom na jedan napis o našem gradu Šibeniku, dakako i o nama, koji je ovih božićnih dana (28.12.), u desecima tisuća primjeraka bio otisnut, i to na 4 stranice, u jednoj našoj (poznatoj) dnevnoj tiskovini.
O nama je na sve strane izaslana doista ružna slika i poruka i poruga, kako u ovom gradu nema gotovo ništa dobra i svjetla, naglašavajući, i to istaknutim naslovom kako je ovaj grad od kraljevskog grada spao na «metropolu bijede».
Autori čak što više, tvrde da je to većinsko mišljenje stanovnika ovoga grada, pozivajući se na izjave 76-ice osoba kojima su, kažu, postavljali (svoja) pitanja i vodili razgovor… Držim da je to doista sramna manipulacija ljudima, velika uvreda i smišljeno poniženje ovoga časnoga grada i njegovih žitelja. Čini mi se da ne možemo šutke preći preko toga i nažalost učestalih sličnih natpisa…Ne smijemo s njima, ili Bože sačuvaj sa takvim raspoloženjem ući u Novu godinu u koju danas, kako nas poziva Riječ Božja, želimo ući s Božjim blagoslovom i milošću.., s vedrinom i nadom u duši.
Po tom napisu Šibenik je grad čiji je kulturni život sveden tek na festival djeteta i na «pank grupu Nula». To je grad (piše) u kojem se velik broj stanovnika (13%) nije ni priviklo na svoj grad, ne osjećaju pripadnost gradu (7%) i radije bi u nesreći pomagali drugom mjestu nego gradu u kojem žive.
Ovo je grad iz kojega bi se, u usporedbi sa drugim južnohrvatskim gradovima, iselio najveći postotak građana (25%)… Čak polovica (49%) gleda budućnost grada pesimistički…Ovo je grad koji, po tom napisu, najviše od svih gradova (15%) ne poštuje nikoga u gradu: «Nitko ne zaslužuje poštovanje», piše u jednom od naslova. Grad u kojem najmanje ljudi idu redovito u crkvu (svega 16%).., ali najviše gleda TV sapunice (22%)… Najmanje čita knjige (8%).., najnepismeniji su u uporabi Interneta (72%).., rekorderi su u igranju šijavice… Grad koji najizrazitije (od svih gradova) ima nove grijehe, a to su: previše drži do narodnosti i do ,zamislite, Tomsona..!
Usput budi rečeno, sami autori članka ne znaju ni tko je aktualni gradonačelnik grada, a Sv. Nikolu Tavelića spominju ne kao prvog kanoniziranog hrvatskog sveca, nego kao «utemeljitelja humanističkih znanosti..!» Zaista zlog li slova i zločesto bačene mrlje na ovaj grad upravo ovih božićnih dana, kad je Šibenik u slavlju Božića slavio i svoj rođendan!!! Protestiram!
Za razliku od takvog ZLO-SLOVA, danas na ovaj prvi dan Nove godine, svima vama i cijelom našem gradu i puku, s Božjom riječju iz prvog svetog čitanja naviještam BLAGO-SLOV… Da i ovu novu godinu započnemo ne zlim-slovom već blago-slovom… Bene-dictio.., znači, sa dobrim i plemenitim govorom, riječima, željama i odlukama… »Blagoslivljate Izraelce, poručuje Bog Mojsiju i Aronu.., blagoslivljajte svoj narod… Govori svom narodu: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj svrati na te i mir ti donese. Zazivaj Ime moje nad sinove i kćeri naroda svoga i ja ću ih blagoslivljati.»
Mi vjerujemo, i za to imamo mnogo dokaza i konkretnih primjera, da je ovaj grad, uza sve svoje teškoće i muke i mane, ipak grad blagoslova Božjega… Da je u ovom gradu.., da je među nama puno više dobra nego zloga.., časnoga nego nečasnoga, plemenitoga nego neplemenitoga, poštenoga nego nepoštenoga i lopovskoga, više čistoga nego «šporkoga» i pokvarenoga.., za razliku od mnogih naših medija koji o ovom gradu i narodu uporno pišu gotovo samo crnim i pesimističnim i zločestim slovima…Takvima je majka Tereza govorila: Kako ste nesretni, kad sve vidite crno!
Mi vjerujemo da je u ovom gradu zaista mnogo čestitih obitelji, velikih i časnih otaca i majki koji samoprijegorno, požrtvovno i vjerno žive za svoju obitelj, za svoju djecu, za svoj grad i narod.., koji ne gledaju samo sebične interese…
Uvjereni smo da u ovom gradu ima predivnih, plemenitih mladića i djevojaka koji vole svoj grad, koji svojem gradu žele dobro.., koji su spremni činiti dobro i ozbiljno se i odgovorno postavljaju prema svojim obvezama i budućnošću…Trebaju našu brigu, podršku, razumijevanje i ljubav. Mnogo više…
Imamo u ovom gradu predivnu djecu, i «cvrčke i «šibenske tiće» i «malene» i mnogu drugu djecu nevinih i bistrih dječjih očiju i duša…
Imamo mnogo divnih samoprijgornih odgojitelja, učitelja i profesora, liječnika, medicinskih sestara.., i svećenika, redovnika i redovnica.., mnogo zaljubljenika i djelatnika u kulturi… Imamo marljivih radnika koji u posrnulom gospodarstvu i vremenu nastoje pronaći nove putove i mogućnosti.., za sebe i za druge… Zašto sve treba proglašavati lopovima?!
Imamo svake hvale vrijedne socijalne, humanitarne i karitativne djelatnike i mnoge akcije koje dostižu velike domete i pokreću rijeke dobrote, plemenitoga, skrbnoga.., sve do čudesnoga: do dragovoljnih darivatelja krvi, redovitih donatora i volontera za mnoga dobra djela i akcije… Moglo bi dakako i trebalo više…
Ovi su nam božićni dani ponovno mnogo od toga posvjedočili. Mnogi su pojedinci i skupine i zajednice i udruge pokrenuli i ostvarili predivne ljudske i kršćanske programe.., od djece iz vrtića koji su darivali korisnike karitasove pučke kuhinje.., do humanitarnih koncerata i predstava i skupova za potrebne, hendikepirane i one u nevolji svake vrste…Ima ovaj grad i srce i dušu, više duhovnog bogatstva nego bijede… Bio sam ovih dana ponosan na cijelu biskupiju i grad koji je svoju humanu-karitativnu kršćansku kulturu pokazao u brojnim plemenitim malim i velikim božićnim pothvatima, posvuda.… Na žalost to se ne bilježi.., to nije vijest koju treba razglasiti, koju treba pohvaliti, podržati…To kao da nije važno zabilježiti… To kao da je manje važno od onih, često puta sasvim sporednih i marginalnih događaja.., koji «pune žute stranice novina». Većina otrova je žute boje.., kažu.
Nemamo pravo zlonamjerno govoriti i nemojmo stalno govoriti o nekakvom prokletstvu ovoga grada… Ne širimo mi sami, i ne dopustimo da nam netko zločesto širi samo crne i zle vijesti i stvara nam u gradu atmosferu nepovjerenja, beznađa i bezizlaznosti.
Treba dakako realno, iskreno pa i pokajnički priznati mnoge sjene koje se nadvijaju i šire nad nama i među nama. Treba priznati da bi nam svima trebalo daleko više osjećaja za opće- zajedničko dobro.., više jedinstva, konsenzusa, zajedništva i solidarnosti oko temeljnih, duhovnih i materijalnih vrijednosti i perspektiva ovoga grada…Više pitanja što mogu učiniti nego koliko ću dobiti!
Potičem stoga najprije obitelji, škole , odgojne ustanove, Crkvu da svojim živim primjerom odgajamo djecu i mlade da ovaj grad i narod vole.., i da se za njega mole.., ali da voliti znači najprije davati, darivati i savjesno djelovati… Potičem sve mlade, naročito mlade kršćane-katolike da se nalaze zajedno, da se susreću, okupljaju (u svojim župnim zajednicama, a naročito ove godine u prostorima Nove Crkve koji su posebno namijenjene mladima). Družite se u dobru, u dragovoljstvu. Pripremite se za prihvat i organizaciju nacionalnog susreta mladih katolika iz cijele Hrvatske i inozemstva, kojemu smo mi.., grad i biskupija, domaćini 2004. godine.
Potičem sve na veću okrenutost i otvorenost Bogu.., da bismo se znali i mogli bolje okrenuti jedni drugima i biti jedni za druge…Jer, «nisi rob, nego sin i kći, poručuje nam sveti Pavao. «Ako smo sinovi i kćeri, onda smo i baštinici po Bogu…» Njegujmo svoju duhovnu i materijalnu kršćansku i nacionalnu baštinu… Pronađimo Novorođenoga Mesiju, Krista Isusa Učitelja.., Mariju i Josipa.., kako nas poziva današnje Evanđelje… Pohranjujmo u sebi, poput Marije majke, najveće uzor-vjernice, njegove riječi. Prebirimo ih u svome srcu…Neka nas ove godine i njezina krunica više zbliži i poveže… Tako ćemo moći ući u ovu Novu Godinu, i zajedno živjeti ovu Novu godinu slaveći i hvaleći Boga u svemu… Blagoslovljeno Vam i sretno, i na dobro vam svima došlo Mlado lito 2003. Amen.