Iz 9,1-3.5-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14;

Predraga braćo i sestre!

Nakon četiri nedjelje Došašća, koje smo proživjeli u iščekivanju Gospodinova dolaska, došli smo noćas u našu katedralu da bismo proslavili svetkovinu Božića. U ovoj svetoj noći riječi su gotovo suvišne. Ova noć svojom svjetlošću, znacima i melodijama progovara srcima ljudi i približava im otajstvo Betlehema. Vjera se ne doživljava ni samo osjećajima, ni samo razumom. Za nju je potrebno trajno slušanje, razmatranje i življenje Božje Riječi. Pokušajmo se stoga zaustaviti nad porukama današnjeg evanđelja.

Evanđelje mise polnoćke započinje izvješćem koje događaj Isusova rođenja smješta u kontekst svjetske povijesti. Isus je rođen u vrijeme vladavine Cezara Augusta, za Kvirinijeva upravljanja zemljom Isusova rođenja. Marija i Josip bili su siromašni podanici kraljevstva, prisiljeni podložiti se volji moćnika i izvršavati njihove odredbe. Zabilježivši kako je car zapovjedio “da se provede popis svega svijeta”, Luka namjerno suprotstavlja veliku Cezarevu naredbu onome što se, po volji Božjoj, dogodilo u Betlehemu. Evanđelist Luka četiri puta ponavlja da je razlog putovanja mlade obitelji, u kojoj je supruga trudna, bila zapovijed cara Augusta o popisu pučanstva. Sveti Luka pred nas stavlja sliku povijesti koja nije obilježena samo velikanima i moćnicima, nego i ispunjenjem Božjeg obećanja.

Bog za ispisivanje svoje povijesti ne izabire moćnike, već krotke i siromašne: Mariju, Josipa, pastire nepoznatog betlehemskog kraja. Za Josipa i Mariju koji su u Betlehem, kao potomci loze Davidove, došli na popis, nije bilo mjesta u svratištu. Marija i Josip su se prethodno morali suočiti s dugim i napornim putovanjem. I upravo tada je završila Marijina trudnoća, započeta zahvaljujući dobrostivom Božjem zahvatu. Rodila je Sina prvorođenca, povila ga u pelene i položila u jasle na slamu.

I tako je Sin Božji došao među ljude, pronašavši mjesto upravo među onima za koje nije bilo mjesta. Isus je došao na svijet kao dijete ljudi kojima je uskraćeno gostoprimstvo, kao dijete siromašnih hodočasnika u potrazi za skrovištem.

Tko bi uopće mogao prepoznati takvo dijete, rođeno u siromaštvu, u krotkosti, na rubu društva? Samo siromašni, skromni i ponizni. Anđeo, koji je ovo rođenje najavio pastirima dok su te noći bdjeli uz svoja stada, podsjeća nas da su jednostavnost i poniznost jedini put otkrivanja Božje prisutnosti.

Sin Božji je u potpunosti prihvatio našu ljudsku stvarnost, bez ikakvih povlastica. Mnogi su iščekivali dolazak Mesije, ali na drukčiji način. Međutim, rođenje u Betlehemu se ne nameće onim što traže ljudski kriteriji. Zar je Isusovo rođenje ispunjenje mesijanskih iščekivanja? Zar se dugo povijesno iščekivanje svelo na nešto ovakvo?

Isus se uistinu rodio u Betlehemu, Davidovu gradu, (usp. 1Sam 17,12; Mih 5,1), a o načinu govori proroštvo sadržano u onoj tajanstvenoj Jeremijinoj poruci: “O nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik koji svrati da prenoći? Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ta ti si među nama, o Gospodine!” (Jer 14, 8-9). Božja nazočnost među nama zaodjenula se slabošću, neznatnošću, nemoću novorođenog djeteta. Sve to razočarava naše težnje za izvanrednim znacima i proročanstvima, naše želje da Boga vidimo u sili i u čudima.

Izaija opisuje rođenje mesijanskog djeteta služeći se slikama vezanim uz temu popisa pučanstva: vojnom pobjedom i osvajanjem plijena: “Ti si radost umnožio, uvećao veselje i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, kao što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midijanski” (Iz 9, 2-3). Pobjedonosne su to riječi koje nagovješćuju povećanje bogatstva. Ali u božićnoj noći, u perspektivi Utjelovljenja, one poprimaju posve drukčije značenje. Sin Božji odriče se svoje moći, “oplijenio” je samoga sebe, postavši najsiromašnijim među siromašnima.

Pitamo se: gdje je tu Bog? Bog se pri Isusovu rođenju učinio vidljivim na drvetu jasala, a u smrti se pokazao na drvetu križa. To je za nas radosna vijest. Ulazak Sina Božjega u povijest nije mogao biti rječitiji. I upravo se u tome krije veličina Božje ljubavi.

Draga braćo i sestre, pozvani smo, poput pastira, zaustaviti se i razmatrati tajnu Djeteta položena u jasle. U njemu ćemo otkriti otajstvo Božje ljubavi i beskrajnog milosrđa. Promatrajući Isusa u jaslicama dok ispruža ruke prema svakome od nas i poziva nas bezazlenim dječjim pogledom, osjećamo i susrećemo Božju ljubav.

Ljubav je to onoga koji se učinio siromašnim kako bismo mi postali bogati, onoga koji je postao jednim od nas kako bi nas učinio djecom Božjom. Njegova se ljubav pojavljuje u siromaštvu i osamljenosti, jer ljubavi nije ništa potrebno, ona se jedino želi darivati, samo tako postaje bogata i obogaćuje druge. U toj siromašnoj i krhkoj Ljubavi skrivena je neizmjerna dobrota samoga Boga.

Ova sveta božićna noć poručuje nam da usprkos poteškoćama, naporima, trpljenjima i strahotama sadašnjeg vremena, kršćanin živi iz nade, iz osjećaja Božje blizine, koju noćas pronalazimo u jaslicama.

Svima vama i vašima, predragi vjernici, te svima vama koji ste povezani s nama putem elektronskih medija, od srca želim čestit Božić.