Posljednjih godinu dana snažnije nego inače, doživljavamo svu krhkost našeg ljudskog bića i lažnost prividne sigurnosti u vremenu. Potresi, COVID, iznenadne smrti, kao što je iznenadna smrt vlč. Stjepana, još jače nam u pamet dozivlju našu stvarnost. Smrtni smo i prolazni ljudi na ovoj zemlji.

Ovakvi događaji uče nas poniznosti i spoznaji da nema sigurnosti i uspjeha osim u Bogu, nema budućnosti osim s Bogom. Svi, pa i najljepši i po našem sudu tako neophodni i potrebni planovi, nestaju u jednom trenutku, Bog ih mijenja i na naše mjesto postavlja druge ljude. Jer nas Bog poziva u svoje vrijeme , a ne u vrijeme naših planova, prema riječima evanđelja: Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi.

Tako je lsus iznenada došao po svojega slugu, svećenika Stjepana. Umro je sa svega 50 godina života, prerano za svoju zemaljsku dob, ali u pravoj dobi koju je Gospodin odredio. Kao da je živio prema izreci iz apokrifnog Tomina evanđelja: Svijet je most. Prijeđi njime, ne zaustavljaj se na njemu. Stjepan je brzo prošao ovim svijetom, nije se zaustavio uživajući plodove svoga rada i otišao u vječnost.

U 25 godina svećeništva službovao je u raznim župama, u Kravarskom, Petrinji, Luki, a jedno smo vrijeme bili zajedno u župi sv. Blaža u Zagrebu. Kao sudac Međubiskupijskog suda, ne od mnogih riječi, ali dobra srca i bistra uma, pomagao je ljudima riješiti njihove teškoće i omogućiti im novi početak. Njegova krupna tjelesna građa skrivala je osjetljivo i blago srce i osebujnu narav do kraja poznatu jedino Bogu koji ga je pozvao u svoju službu.

U ovoj župi sv. Petra i Pavla u Bešićima, kroz 14 godina slavio je presvetu euharistiju za povjerene mu župljane, žive i mrtve, i za sebe, blagujući dnevno sveti kruh života. Prema Isusovim riječima: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, vjerujemo da je to sjeme vječnosti, sjeme božanskog života koje je blagovao, sada urodilo plodom neuništivog života u Gospodinu.

Upravo je to svećenička služba, svjedočiti život pod perspektivom neba i vječnoga života. I nije braćo i sestre to iluzija, kao neka lažna nada. Naprotiv, to je naša stvarnost zaslužena Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem, čiji spomen svakodnevno obnavljamo u euharistiji. Tu nas Krist rasvjetljuje svojom riječju-evanđeljem, tu nas hrani svojim presvetim Tijelom, tom manom s neba, dok ne prispijemo vječnoj domovini u nebesima. Samo iz perspektive uskrsnuća i vječnosti mi možemo dati smisao ovom zemaljskom trajanju, našim naporima, ljubavima i žrtvama. Samo pogledom odozgo, s nebeskih visina, možemo ispravno vrednovati ljudski život bez obzira na njegove zemaljske godine. Samo s Krstom, raspetim na križ i uskrslim od mrtvih imamo pristup životu budućega vijeka.

Iz te vjere gledamo i na život preminulog svećenika Stjepana. U ime Zagrebačke nadbiskupije i našega nadbiskupa kardinala Josipa, zahvaljujem za njegov svećenički život i rad, zahvaljujemo njegovoj obitelji, posebno pokojnim roditeljima na čijoj vjeri je niknulo njegovo svećenička zvanje i članovima njegove obitelji koji su ga u tome podupirali.

U kršćanskim je zajednicama oduvijek bio pobožni običaj moliti za mrtve. Kod euharistije se uvijek spominjemo preminulih kršćana. Molitva za njihove duše sadrži dvostruku nadu: da će preminuli, oslobođeni svih svojih grijeha, sretno prispjeti u zajedništvo Božje ljubavi, i da mi odatle možemo računati s njihovim zagovorom. Ta vjera povezuje Crkvu, ovu koja još putuje zemljom i onu koja je već u punom zajedništvu Božje ljubavi.

To je i naša nakana danas. Molimo za preminulog svećenika Stjepana da ga milosrdni Bog primi i zagrli svojom ljubavlju. Vjerujemo također da nas on već prati s nebeskih visina, iz jednog potpuno drugačijeg svijeta i da moli za nas, moli za vas svoje župljane, za članove svoje obitelji, za kolege svećenike. A i vi, dragi župljani u Bešićima sjetite se svojega svećenika u molitvama, posebno u euharistiji koju je rado on za vas prikazivao Bogu.

Danas je spomen sv. Marije Goretti, djevojčice koja je također prerano, sa svega 12 godina umrla nasilnom smrću braneći svoju čistoću od napasnika. Neka mu ona izmoli oproštenje grijeha i čisti, nezamućeni pogled u jedinog svećenika Isusa Krista. Amen.