Hristos raždajetsja - slavite jego!

“Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu ime Emanuel, s nama Bog!” (Iz 7, 17)

Najdublja tajna naše vjere jest: Bog je postao čovjekom! Isus Krist je Jedinorođeni Sin Božji. Jedinorođenac je “rođen od Oca prije svih vjekova”. On je “Svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen ne stvoren, istobitan s Ocem i po njemu je sve stvoreno”, kako to ispovijedamo i nicejsko-carigradskom simbolu vjere. Ali u osobi Isusa Krista ostvaren je susret vječnosti i povijesti, jedinstvo Boga i čovjeka, objava Boga i objava čovjeka. Do utjelovljenja Božjega Sina starozavjetni su vjernici vjerovali da je Bog prisutan u svijetu i povijesti svojom stvaralačkom snagom. No po Utjelovljenju beskonačni Bog ulazi u konačno, vječni u vremenito, božansko ulazi u ljudsko. Kršćanin vjeruje da je Bog postao čovjekom, ušao u ljudsku povijest, postao Isus Krist, naš brat i prijatelj, suputnik na našim ljudskim stazama.

Utješna je istina da je Isus Krist pravo čovjek, ali i pravi Bog. Njegovo rođenje je početak novog doba. Božićna noć dijeli vrijeme na “prije” i na “poslije” Kristova rođenja. Kristovim rođenjem vrijeme postaje dovršenjem stvaranja i spasenja. Budućnost postaje sadašnjost, Kraljevstvo Božje već se počelo ostvarivati.

Otajstvo Božića ukazuje na veliku istinu: Bog ljubi čovjeka u njegovu siromaštvu. Da je došao kao kralj u sjaju i moći, bio bi dalek i nedostižan siromašnima i malenima. Jedino im postaje blizak i prisan ako se stavi u njihov položaj. To je učinio Sin Božji: postaje siromahom da ga se ne bismo bojali, već da bismo ga ljubili. To je preokret u ljudskoj povijesti: najavljuje da će budućnost biti vrijeme blagih, poniznih i skromnih.

Sveti Otac Ivan Pavao II. otvorio je 17. listopada ove godine Godinu euharistije koja će trajati do listopada 2005. godine. Ovogodišnji Božić slavimo dakle u Godini euharistije. Ima li neke povezanosti između tajne Utjelovljenja i rođenja Sina Božjega koju slavimo na Božić i tajne euharistije? Još je prorok Izaija u svom glasovitom proročanstvu navijestio da će Sin rođen od Djevice biti Emanuel, s nama Bog: “Evo, Djevica će začeti i roditi Sna i nadjenut će mu ime Emanuel, s nama Bog!” (Iz 7, 17). Božji Sin koji se “Utjelovio po Duhu Svetom od Djevice Marije i postao čovjekom” nije samo prošao kroz ljudsku povijest da bi iz nje nestao, nego je htio ostati s nama do svršetka svijeta, kao naš trajni suputnik. “Evo, ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta” (Mt 28, 20).

To svoje obećanje Krist izvršava na razne načine. On je s nama u snazi svoje riječi.

Kako god se čita i tumači Evanđelje ili koja druga knjiga Novog Zavjeta, Krist sam progovara nama, sada i ovdje. Živa je i snažna ta Božja riječ, upućena upravo nama, i u njoj osjećamo i doživljavamo Kristovu prisutnost.

Isto tako, Krist je među nama gdjegod smo okupljeni u njegovo ime, kako nam je obećao: Gdjegod su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, ondje sam ja među njima. I štogod dvojica ili trojica jednodušno zamole Oca u moje ime, bit će im!

Isus je prisutan i u onima koje zove “svojom najmanjom braćom”: “Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25, 40). “Bio sam gladan i vi ste me nahranili; žedan i vi ste me napojili, bolestan i vi ste me pohodili…”. U ljudima potrebnim naše pomoći, možemo susresti Isusa. Ali isto tako, ako njih prezremo i odbacimo, prezreli smo samog Isusa.

No, posve je osobit način na koji Krist ostaje s nama u euharistiji. U istočnoj liturgiji svećenici i vjernici prije pričesti zajedno govore: “Vjerujem Gospode, i priznajem da si ti uistinu Krist, Sin Boga živoga, koji si došao na svijet da spasiš grešnike, od kojih sam prvi ja”. Nije li tu prisutan Božić?

“Došao je na svijet da spasi grešnike!” Tako je i anđeo rekao Josipu prije Isusova rođenja: Marija će roditi Sina, “a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od njegovih grijeha” (Mt 1,21). U euharistiji je nazočan Krist svojim božanstvom i čovještvom; Krist u betlehemskim jaslicama i na golgotskom križu; Krist koji je od mrtvih uskrsnuo i na nebo uzašao; Krist koji će opet doći u slavi suditi žive i mrtve. Tako mi tajnu Utjelovljenja i Božića u punini doživljavamo u euharistiji, ne samo kao povijesno prisjećanje nego kao prisutnost i djelatnu stvarnost.

Sveti Otac uputio je prigodom Godine euharistije svim vjernicima apostolsko pismo pod naslovom “Ostani s nama, Gospodine”. Isto tako, odredio je Biskupskoj sinodi koja će se održati u listopadu 2005. godine temu: “Euharistija izvor i vrhunac života i poslanja Crkve”. S tim u vezi Sveti Otac piše: “U XX. stoljeću, osobito nakon Koncila, kršćanska je zajednica posebno rasla u načinu slavljenja sakramenata, a osobito euharistije. Potrebno je nastaviti u tom smjeru, dajući posebnu važnost nedjeljnoj euharistiji i samoj nedjelji kao povlaštenom danu vjere, danu uskrslog Gospodina i daru Duha, istinskom tjednom Uskrsu”.

Ivan Pavao II. dalje naglašava: “Sa svom predajom Crkve vjerujemo da je, po euharistijskim prilikama, (kruhu i vinu), Isus stvarno prisutan. Zato vjera od nas traži da pred euharistiju stanemo sa sviješću da se nalazimo pred samim Kristom”.

I mi, braćo i sestre, približimo se ovog Božića Kristu u euharistiji. Pristupimo “sa strahom Božjim i vjerom”. Radujmo se i kličimo: Bog je postao čovjekom! Slava na visinama Bogu, i na zemlji mir ljudima dobre volje! Ostani s nama, Gospodine, u sve dane – do svršetka svijeta!

Sretni blagdani Rođenja Kristova svim pripadnicima Križevačke eparhije i svim kršćanima drugih obreda, te svim ljudima dobre volje, nova 2005. godina bila svima blagoslovljena.

Hristos raždajetsja – slavite jego!

+ Slavomir
vladika križevački