Hristos Voskrese!

Uskrsna čestitka svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima

“Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i da tako uđe u svoju slavu.” (Lk, 24.26)

Ovo je dan što ga učini Gospodin! Uskrs je najradosniji dan u godini. Da Isus nije uskrsnuo, bilo bi uzaludno i njegovo utjelovljenje i njegova smrt. Tko bi mogao vjerovati i postaviti svoju nadu u mrtvaca? Ali, Isus je živ! Uskrsnuvši od mrtvih, Krist više ne umire; smrt nad njim više nema vlasti.

Krist je uskrsnuo od mrtvih! To je proglas radosti bez granica, pobjeda života i istine. Uskrsnuće je najveća pobjeda pravde i ljubavi, najuzvišenija slava onome koga su se ljudi odrekli i osudili ga na smrt. “Njega… koga ste vi bezbožničkim rukama razapeli i ubili, Bog je uskrisio, oslobodivši ga grozote smrti jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži u svojoj vlasti”. (Dj. 2,23-24).

Vjerovati u uskrsnuće znači priznati Božji, a ne ljudski sud: Bog, Otac Gospodina Isusa Krista, njega je postavio za suca i gospodara povijesti. Uskrs svakome od nas otkriva što je u našem životu dobro, a što zlo. Isključuje svaki suživot između istine i laži, pravde i nepravde, ljubavi i mržnje i traži od nas čvrste i korjenite odluke. “Tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi Bogu s desne: za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol. 3. 1-2)

Uskrsnuće Gospodinovo je snažan poziv koji nas podsjeća da smo još uvijek putnici prema vječnoj domovini. Privlači nas svojom snagom i svojim Duhom da ne klonemo i da slijedimo Isusa na njegovu putu smrti i uskrsnuća, pa da “kad se pojavi Krist, naš život, i mi se pojavimo s njim u slavi”. (usp. Kol. 3,4)

Kršćanska zajednica mora uvijek biti svjesna da je uskrsno otajstvo u središtu vjere i evangelizacije. Krist je uništio tamnicu grijeha i smrti i započeo vladavinu otkupljenja i milosti. Svijet je zahvaćen životom, povijest nadom, čovjek je postao baštinikom Božjih obećanja. Uskrs daje novi smisao našem postojanju. Obveza je nas kršćana da živimo radost djeteta Božjeg, novog stvorenja, da hitimo u Očev zagrljaj.

Krist je uskrsnuo po Pismima. Ovaj su dan navijestili proroci. Isus je više puta naglasio svojim učenicima da će treći dan uskrsnuti. “Vlast imam položiti svoj život, vlast imam opet ga uzeti” (Iv. 10,18) Svojim uskrsnućem dokazao je da je pravi Bog, kao što je u svom životu otkrio da je pravi čovjek. Njegova smrt je dokaz da je doista bio pravi čovjek. Njegovo uskrsnuće je dokaz da je pravi Bog i čovjek.

Dan uskrsnuća je najsnažniji dokaz Kristova božanstva. Apostol Pavao dovikuje: “Da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje, uzaludna naša vjera”. Ali, Krist je uskrsnuo! A ako je Krist uskrsnuo, ako je Krist Bog, onda je vjera koju on propovijeda jedina vjera koju moramo slijediti. Njegov nauk, njegove zapovijedi, njegova Crkva – jedini su put spasenja!

Uskrsnuće je dan naše vjere, ali i naše nade. “Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, doista smo najbjedniji od svih ljudi”, govori apostol. Ali, Krist je uskrsnuo! Moramo, stoga već sada živjeti novim, uskrslim životom, bez zloće i grijeha, u svetosti i pravednosti pred njim. Tako ćemo biti dionici plodova uskrsnuća, a to su mir i radost u Gospodinu.

Uskrs je dan očitovanja Boga ljubavi. Nisu Isusa osudili na smrt zbog nekih zlodjela, nego zato što je “prolazio zemljom čineći dobro”, što je svjedočio ljubav. Otac nebeski u Isusovoj smrti i uskrsnuću otkriva svoju ljubav prema Sinu i prema nama. Tako i Sin dokazuje svoju ljubav prema Ocu i prema nama. Ljubav je to milosna i slobodna koja pokreće i ostvaruje djelo spasenja.

Drugo poglavlje apostolskog pisma “Ostani s nama, Gospodine” kojim je papa Ivan Pavao II. otvorio Godinu euharistije, posebno naglašava vezu Kristova uskrsnuća i euharistije. Već sam naslov “Ostani s nama, Gospodine” oslanja se na događaj susreta dvojice učenika na putu u Emaus s Uskrslim Kristom, kako nam to opisuje evanđelist Luka u 24. poglavlju svoga Evanđelja. Prvi vid euharistijskog otajstva koji uvijek mora biti prisutan u pobožnosti Božjeg naroda jest da je euharistija otajstvo svjetla.

Isus je za sebe rekao: “Ja sam svjetlost svijeta” (Iv. 8,12). Ta je njegova vlastitost dobro vidljiva u onim trenucima njegova života u kojima jasno isijava njegova božanska slava, kao primjerice kod preobraženja i uskrsnuća. U euharistiji je, naprotiv, Kristova slava sakrivena; ona je otajstvo vjere. No, euharistija je također svjetlo ponajprije stoga što se u bogoslužju ostvaruje jedinstvo dvaju stolova, stola Riječi i stola Kruha. Ova povezanost osobito izranja iz euharistijskog govora u Ivanovu evanđelju: “Tijelo je moje jelo istinito, krv je moja piće istinito” (Iv, 6,55). Pri susretu s učenicima na putu u Emaus, uskrsli Isus tumači im “počevši od Mojsija i svih proroka što ima o njemu u svim Pismima” (Lk, 24, 27). Njegove riječi uzdižu srca učenika, te ih izbavljaju iz tame žalosti i beznađa potičući u njima želju da ostanu s njim. “Ostani s nama, Gospodine!” (Lk, 24,29). Znakovito je da su dvojica učenika u Emausu, pripremljeni prikladno Isusovim riječima, prepoznali Gospodina dok su bili s njim za stolom, u lomljenju kruha (br. 13 i 14)

Euharistija je rođena uvečer na Veliki četvrtak, u ozračju pashalne večere. Stoga ona u svojoj nutrini nosi smisao sustolništva: “Uzmite, jedite… I uze čašu po večeri i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi” (usp. Mt, 26.26-27) Ovaj vid dobro izražava odnos zajedništva koje Bog želi uspostaviti s nama.

No, ne smije se zaboraviti da je euharistija duboko i prvotno žrtva. U njoj nam Krist uprisutnjuje žrtvu izvršenu na Golgoti jednom zauvijek. Premda je u njoj uvijek prisutan kao uskrsli, on nosi trajno znakove svoje muke čiji je euharistija spomen-čin. U isto vrijeme, dok uprisutnjuje prošlost, euharistija nas usmjerava prema budućnosti drugog i slavnog ponovnog Kristova dolaska.

Euharistija je otajstvo stvarne Kristove prisutnost. Upravo njegova prisutnost daje drugim dimenzijama – gozbi, spomen činu vazma i naviještanju Drugog dolaska značenje koje nadilazi simboliku. Euharistija je otajstvo prisutnost, po kojem se na najizvrsniji način ostvaruje Isusovo obećanje da će ostati s nama do svršetka svijeta (br. 15.16).

Svim članovima Križevačke eparhije i svim ljudima dobre volje bio sretan i blagoslovljen Uskrs!

Zagreb, Uskrs 2005.

Mons. Slavomir Miklovš
vladika križevački