Zagreb, (IKA) – Rezultati istraživanja “Praćenje siromaštva u Hrvatskoj” koje su u ožujku i travnju protekle godine na uzorku od 1216 odraslih građana Hrvatske proveli Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i Hrvatski Caritas pokazali su da 29,2% populacije živi ispod praga siromaštva. U izračunu relativne linije siromaštva prag siromaštva za samačko kućanstvo iznosio je 1500 kuna prihoda mjesečno, za kućanstvo s dvije odrasle osobe 2250 kn, za kućanstvo s dvije odrasle osobe i djetetom 2700 kn, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece 3150 kn.

Rezultati, koji su javnosti predstavljeni 11. siječnja u Tajništvu HBK u Zagrebu, pokazali su da se čak 40,9% građana koji žive ispod praga relativnog siromaštva ne smatra siromašnima. Slični su rezultati dobiveni i povezivanjem relativne linije siromaštva i subjektivne procjene siromaštva u pitanju za cijelo kućanstvo, gdje je 37,7% građana koji su ispod praga relativnog siromaštva izjavilo kako njihovo kućanstvo, uzimajući u obzir ukupne mjesečne prihode, ne živi u siromaštvu.

Uspoređujući mjesto boravka i relativnu liniju siromaštva, provedenom anketom je utvrđeno da je 40,1% osoba ispod praga siromaštva najveći dio svog života provelo na selu, a da je svega 12,7% siromašnih osoba najveći dio života provelo u većem gradu. Rezultati istraživanja pokazali su da je među osobama s osnovnim obrazovanjem najviše onih koji su ispod praga siromaštva, njih 42,4%, a među osobama s fakultetskim obrazovanjem siromašno je 13,5%. Dobna struktura siromaštva pokazala je da je u dobnoj skupini iznad 70 godina siromašnih 43,5% osoba, a u dobi od 55 do 69 godina takvih je 35,2%. Najmanji postotak siromašnih je u dobi između 25. i 34. godine.

Što se tiče salda prihoda i rashoda domaćinstava, 61,1% siromašnih ima negativni saldo kućnog budžeta, a 25,7% ostane do 500 kuna nakon što podmire sva potraživanja. Od onih koji nisu siromašni 12,3% također ima negativni saldo prihoda i rashoda domaćinstava, dok 55% onih koji se nalaze iznad linije siromaštva nakon podmirenja troškova ostaje više od 2000 kuna mjesečno.

Na upit jeste li spremni na prekvalifikaciju, doškolovanje, pohađanje tečaja, seminara da biste napredovali u poslu, dobili veću plaću, zaposlili se, negativno je odgovorilo 56,6% siromašnih, a tek je 29% siromašnih pokazalo spremnost na prekvalifikaciju ili doškolovanje. Istraživanje je pokazalo nadalje da je relativno najviše siromašnih u samačkim domaćinstvima (41%) i u kućanstvima s dvije osobe (36,1%) i u pravilu se radi o staračkim domaćinstvima. Na pitanje koji su najniži mjesečni prihodi potrebi da obitelj ne bi bila u siromaštvu, većina ispitanika procijenila je da je to oko 5000 kuna.

Na upit koji bi bili najučinkovitiji načini smanjenja siromaštva u Hrvatskoj, od siromašnih građana 40,7% odgovorilo je da bi to bila veća pomoć države, njih 43,8% smatra da bi to bio brži i snažniji razvoj industrijalizacije, a 32,3% veći poticaj za poljoprivredu. Među onima koji su iznad linije siromaštva njih 58,4% smatra da bi snažniji razvoj industrije najbolje pomogao izlasku iz siromaštva, a da bi to bio razvoj srednje malog poduzetništva smatra njih 29,7%. Istraživanje je pokazalo kako primjerice povećanje razine obrazovanosti u društvu ili razvoj novih tehnologija nisu uočeni kao faktori koji bi pridonijeli smanjenju siromaštva. Također mali broj ispitanika smatra da bi učinkovit način smanjenja siromaštva bila veća briga samih siromašnih za sebe ili veća pomoć Crkve.

Spomenute rezultate predstavili su asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mr. Krunoslav Nikodem, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK mr. Gordan Črpić i pročelnik katedre socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Stjepan Baloban. Dr. Baloban rekao je i da treba početi govoriti o životu građana na kartice i o kreditnom zaduživanju, upozorivši da taj život na zaduživanje vodi u siromaštvo koje bi moglo doći u budućnosti.

Predsjednik Hrvatskog Caritasa zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak spomenuo je da kod Caritasa u svijetu postoje dvije razine solidarnosti, jedna je kratkoročna koja se događa u župnim Caritasima ili u prigodnim akcijama, ali i da je potrebno razvijati dugoročno solidarnost kako bi se uklonio uzrok problema, a za što je potrebna jasna slika situacije.
Ravnatelj Hrvatskog Caritasa mr. Ivan Milovčić predstavio je Caritasove programe koji su u tijeku, među kojima su mali socijalni programi za osobe u teškim materijalnim uvjetima, akcija za pomoć žrtvama tsunamija u Južnoj Aziji, ljekarne Diakonia za pomoć bolesnima, a siromašnima, izrađuje se program kredita za male poduzetnike, postoji program izgradnje mira, a Caritas je pokrenuo i projekt osnivanja i razvoja mreže crkvenih obiteljskih savjetovališta.