U prigodnoj propovijedi fra Ljubomir je podsjetio kako „žrtve imaju pravo na suosjećanje ali i ozdravljenje. Spasenje koje Isus donosi u dnu je ozdravljenje. Ponekad nepraštanjem tjeramo pravdu ali se odmičemo od ozdravljenja. Praštanjem ulazimo u ozdravljenje. Manjak vjere je prepreka ozdravljenju. Živa vjera izvodi iz bazena gorčine i uvodi u izvor ozdravljenja. Osjećaj nevrijednosti zna nas odvesti od ozdravljenja. Više nam je poštovati se jer smo ljubljena Božja djeca. Bog nas voli. Strah je zapreka na putu ozdravljenja. Isus nas je došao osloboditi od straha od smrti ali i svih drugih strahova.

Kada se spominjemo žrtve Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta stradanja ulazimo u svjetlo. Puštamo da Božje milosrđe proteče ranama našega naroda. Ulazimo u Božji blagoslov. Božja riječ govori o Bogu koji nam dolazi u pomoć sa zdravljem u zrakama. Oni koji se Bogu okreću nalaze zdravlje u njegovoj blizini. Evanđelje govori o ratovima ali i Božjoj brizi o nama. Isus poziva na postojanost u predanju Bogu koji je naš dobri Otac“.

„Gospodine Isuse, pogledaj na  rane našeg naroda i sve stradalnika Domovinskog rata. Utješi ih, ohrabri i uvedi u svoje svjetlo. Daruj blagoslov našem narodu i domovini“, zaključio je fra Ljubomir.

Misno slavlje animirali su salezijanski bogoslovi na teološkom studiju u Londonu, Frano Bešlić i Ante Bulat.  Misi je nazočio i predstavnik Hrvatske ratne mornarice u mornaričkom zapovjedništvu NATO saveza kapetan fregate Zoran Dražić.

Nakon mise održan je prigodni program koji je animirao zbor mladih Hrvatske katoličke misije London pod vodstvom Ninoslava Bosančića.

Dr. sc. Robert Skenderović, povjesničar Hrvatskog instituta za povijest, u prigodnom predavanju istaknuo je kako ga kao povjesničara fascinira činjenica da je „nakon trideset jedne godine sjećanje na Vukovar i Škabrnju još uvijek tako jako i da su emocije među Hrvatima širom Hrvatske i svijeta još uvijek tako jake. Očigledno je da mnogi ljudi i danas imaju potrebu javno iskazati zajedništvo sa stradalnicima Vukovara i Škabrnje, zajedništvo u boli zbog patnji koje su pretrpjeli i zbog žalosti za najmilijima koje su izgubili. Važno je u tome javnom iskazivanju zajedništva u boli da se to iskazivanje pokazuje upravo onako kako svjedočimo svakog 18. studenoga – dostojanstveno, u tišini, s punim pijetetom prema žrtvama, da u tome komemoriranju žrtava budemo zajedno – kao što smo bili i u vrijeme rata”.

„Žrtvama koje su poginule u Domovinskom ratu neka dragi Bog udjeli vječni mir, a mi svi u čast tih žrtava trebamo se toga prisjetiti kako je teško bilo 18. studenoga 1991. – radi pijeteta prema žrtvama i radi toga da znamo cijeniti slobodu koju danas uživamo. To je nesumnjivo i poruka zašto svjedočenje o stradanjima Vukovara i Škabrnje treba prenositi i našim mladima. To smo dužni svima onima koji su u Domovinskom ratu stradali na putu naše Hrvatske prema slobodi i neovisnosti“, zaključio je dr. Skenderović.

Misi i komemoraciji nazočio je hrvatski veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu Igor Pokaz koji je istaknuo kako „svaki posjet Vukovaru daje čovjeku neku novu, posebnu snagu i čini ga boljim. Čini ga malim i velikim – malim pred najvećom žrtvom koju su njegovi branitelji podnijeli i velikim u osjećaju ponosa za malu grupu ljudi koja je učinila tako puno za svoju državu“. 

„Probajmo o svemu ovome razmišljati kroz godinu, ne samo u studenom, ne samo kada nam je teško i kada nas stegne tuga oko srca sjećajući se Vukovara, Škabrnje i svih ostalih gradova i mjesta heroja i mučenika. Promišljajmo našu budućnost od siječnja do prosinca, od suza radosnica kojima proslavljamo pothvate naših sportaša do zdravica koje podižemo u čast nekog poslovnog uspjeha. Svakog dana, i u radosti i u tuzi, sjetimo se da imamo jednu domovinu i da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da bude uspješna“, naglasio je veleposlanik Pokaz.