Kardinal Robert Sarah, koji će na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata predvoditi euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, dao je intervju Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije. Prije skorog dolaska u Zagreb, kardinal je izjavio: “Nadamo se da Hrvatska može biti primjer drugim dijelovima Europe koji pate od nihilizma što prijeti iščeznućem bilo kakvog vjerskog duha na Zapadu, a time i nestankom naravi Zapada.”
Kardinal Sarah u razgovoru ističe da je njegovo svećeničko zvanje, u animističkom okruženju gvinejskog sela u Ourousu, iznenadilo mnoge, a rođeno je iz Euharistije. “Bio sam zaista blagoslovljen od rana djetinjstva jer sam svakodnevno sudjelovao u jutarnjoj euharistiji kao ministrant. Upravo ti intimni trenutci u Isusovu prisustvu otvorili su moje srce njegovu pozivu i ispunili me željom da ga još više upoznam i zavolim.” Glede odgoja današnjih svećenika kardinal Sarah ističe da, “uronjen u svijet, svećenik može vrlo lako podleći opasnosti svjetovnosti, površnosti i aktivizma. Svećenik, ako želi vjernicima biti Alter Christus (drugi Krist), mora njegovati dubok duhovni život oslonjen na molitvu i na one trenutke provedene prije slavljenja Euharistije… Jednako tako, svećenik mora njegovati sinovski odnos pun ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, našoj Majci i Majci svih svećenika”.
O svojoj domovini i o Africi kardinal kaže da je “od svojih početaka dio Božjeg plana i nauma. Samo pogledajte u Sveto pismo: kada je Bog odlučio sklopiti savez s čovjekom, učinio je to u Egiptu… Drugim riječima, to znači da je Afrika, zajedno sa svojim slabostima i siromaštvom, instrument pomoću kojeg Bog očituje svoju snagu.”
O Caritasu i o karitativnom radu kaže da on ne smije “nikada biti puka filantropija ili društveni angažman, već on mora biti izraz Božje ljubavi i odraz Kristove otkupiteljske prisutnosti u svijetu. Karitas je služenje Crkve čovjeku, koja kada brine o njegovim duhovnim i materijalnim potrebama, evangelizira i govori o Božjoj ljubavi putem čina ljubavi.” Govoreći o Europi danas, sugovornik ističe da je “u opasnosti da izgubi svoj kršćanski identitet. Istina je da u posljednjim desetljećima vrlo snažne sile nastoje iskorijeniti kršćansko naslijeđe koje je dio istinskog identiteta Europe… U tijeku je rat koji potkopava obitelj i promovira rodnu (gender) ideologiju, pobačaj i eutanaziju…” O pobudnici pape Franje “Amoris laetitia” kardinal ističe da joj je cilj “ponovno otkriti ljepotu i svetost bračnog života u obitelji koja je osnovna stanica društva. Nadalje, postoje novinari koji vole govoriti o ‘revoluciji’ u Crkvi jer oni moraju imati novinske naslove. Moramo pokušati hodati koracima Dobroga Pastira, klanjati mu se i slijediti njegov primjer. Ne mislim da je ‘revolucija’ točan izraz u kontekstu povijesti Crkve: vjerujem da je hermeneutika kontinuiteta, koju je papa Benedikt XVI. koristio za interpretaciju Drugog vatikanskog koncila, najprikladnija za tumačenje ovog aspekta. No ipak, ako se pod pojmom “revolucija” misli na nove doprinose koje je Papa dao povijesti, papinstvu i životu Crkve, onda se pitam: Nije li tako bilo sa svakim papom 20. stoljeća?” (ika-mp/sp)