Rim, (IKA) – Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima i hrvatska crkva Sv. Jeronima u Rimu nezaobilazna su postaja sudionicima Zavjetnog hodočašća Hrvata papi Benediktu XVI. Tijekom ovoga tjedna skupine hodočasnika dolaze u tu povijesnu hrvatsku jezgru u Vječnome Gradu, sudjeluju u misnom slavlju i upoznaju se s poviješću, ali i sadašnjošću te znamenite crkve i zavoda. U srijedu poslijepodne vjernike Đakovačko-osječke nadbiskupije u crkvi Sv. Jeronima dočekao je rektor Zavoda mons. Jure Bogdan. Tamo danas borave svećenici koji studiraju na različitim rimskim sveučilištima, a u crkvi nedjeljna i blagdanska misna slavlja slave Hrvati grada Rima na hrvatskom jeziku. Od početka XIX. stoljeća do danas kroz Zavod je prošlo tristotinjak svećenika koji su u Rimu magistrirali ili doktorirali, a neki od njih danas su biskupi.
Misno slavlje u koncelebraciji s nadbiskupom Marinom Srakićem predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. U propovijedi je vjeru usporedio sa sjemenom bačenim na tlo, a o nama ovisi kako će se razviti. “Božje kraljevstvo zahtijeva našu suradnju, osobno predanje, no vjera u svemu tome ostaje Božji dar.” Vjernicima je predstavio sv. Jeronima, rođenog u 4. stoljeću, kao čovjeka vjere koji je, “unatoč svojoj žestokoj i impulzivnoj naravi, bio duboki vjernik”, što je bilo plodonosno za njegov život. Sveti Jeronim poznat je kao prevoditelj Svetog pisma na latinski jezik. Njegov je primjer mons. Hranić naveo da bi zorno pokazao što je vjera i što znači odlučiti se za Krista: “Isusa, kad ga se susretne, kad se u njemu otkrije i prepozna Krista, Njega se više ne može zaobilaziti, ne može se živjeti kao da Ga nema. No, vjera nije nešto što se samo po sebi razumije, već traži osobnu odluku, osobno pristajanje i rad na sebi. Isus nas toga ne može osloboditi.” Spominjući kako je sv. Jeronim izvrstan primjer osobnoga susreta s Isusom nakon kojega se ne može ostati miran, mons. Hranić istaknuo je da se taj naš svetac istinski trudio promijeniti svoj život otvorenošću prema Bogu. On svjedoči da, “kad su naše snage oslonjene na Božju snagu, tada će On pobijediti i u nama donijeti rod. I to je čudo Božje ljubavi.” Biskup Hranić propovijed je završio s ohrabrenjem i optimizmom, oslanjajući se upravo na Božju ljubav koja je i sv. Jeronima učinila plodonosnim: “To je čudo Božje ljubavi koja daje da svako sjeme koje padne na tlo klije i raste. To čudo Božje ljubavi i danas, na ovome hodočašću, budi u nama optimizam, vedrinu, nadu, usprkos teškoćama, nevoljama i zlu, svemu onome s čime se susrećemo, sjeme ipak niče i raste, jer ga u tome hrani Božja ljubav.” Mons. Hranić vjernike je pozvao otvaranju Riječi Božjoj upravo u Godini vjere, jer nam u Riječi Bog dolazi u susret. Preporučio je vjernicima čitanje Pisma, a kao pomoć Katekizam Katoličke Crkve i dokumente Drugoga vatikanskog sabora.