Chicago, (IKA) – Na poziv HKD Napredak, ugledni hrvatski mladi teolog i nekadašnji provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Frane Prcela, koji djeluje u Chicagu, održao je 26. ožujka nakon mise predavanje u župnoj dvorani hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu na temu “Hrvatski intelektualci: između života za ideju i života od ideje”. Tribinu su otvorili predsjednik mjesnog ogranka Napretka Ivan Jureta i mjesni župnik fra Jozo Grbeš. Gosta je predstavio Ante Čuvalo, kazavši i nekoliko riječi o novom izdanju knjige “Kad bismo bili dosljedni” u izdanju “Glasa Koncila” iz Zagreba. Predavanje je Prcela podijelio u točke – što je intelektualac, beznađe intelektualaca, Crkva i intelektualci, “hrvatski intelektualci”, kakve intelektualce danas trebamo i prekinuti beznađe šutnje. Intelektualca vidi kao osobu koja je spremna u ime istine, zbog većih, općih ciljeva po cijenu evidentne žrtve, pa i stradanja javno kazati i/ili napisati (ne samo) zabranjeno. To su osobe koje svojim životom, radom i riječju svjedoče za istinu; oni su “sekularni duhovnici”; kod njih se stvara harmonija između intelektualnog i moralnog, između traženja i svjedočenja za istinu; oni su svjetionici i savjest društva, unatoč svim zaprekama i na štetu osobne koristi, istaknuo je predavač. Nakon propasti komunizma i jugoslavenske države postoji “novi tip hrvatskog intelektualca” – on se radije pojavljuje na televiziji negoli piše jer se ipak primarno želi svidjeti. Taj postmoderni verbalni zabavljač zaokupljen je konkuriranjem drugima i napustio je univerzalne vrijednosti istine, slobode itd. Za njega uopće nije bitno sačuvati srž svog identiteta, a to je nezavisnost, jer mu je bitnije da ima kolumnu u nekom tjedniku ili na televiziji, upozorio je predavač, te nije čudno što ih se ne prosuđuje po onome što stvarno rade, nego onome što pišu i govore. I njihova autonomija se sastoji u tome da izjavljuju iz impetusa dopadljivosti bez odgovornosti. Prigodničarske izjave i nastupi nacionalnih institucija (HAZU, Matica i dr.) postaju više dokazom njihove šutnje, a ne govora, a ulogu javnog intelektualca kao da su preuzele nevladine udruge, koje se ionako već prema potrebi lako može ušutkati, upozorio je Prcela. Na upit postoje li uopće danas istinski hrvatski intelektualci, o. Frane odgovorio je pozitivno, ali smatra da ih nije velik broj i oni su u nekoj vrsti beznađa iz kojeg bi se trebali što prije trgnuti. Nakon predavanja, razvila se rasprava o ulozi intelektualca u hrvatskom društvu koje traži izlaz iz današnje zbunjenosti i nedostatka istinskih intelektualnih i moralnih velikana te je izražena nada da će i beznađu uskoro doći kraj.