Zagreb, (IKA) – Na petnaestoj Književnoj večeri četvrtkom Hrvatskoga književnoga društva Sv. Jeronima, održanoj na Spasovo, 5. svibnja, Marito Mihovil Letica, stalni suradnik hrvatskoga odjela Vatikanskoga radija, održao je predavanje “Jezik Marulićeve ‘Judite'” povodom 515. obljetnice njezinog dovršenja. Naime, “otac hrvatske književnosti” Marko Marulić dovršio je taj znameniti nacionalni i kozmopolitski ep 22. travnja 1501., pa je na spomen tog događaja Hrvatski državni sabor godine 1996. proglasio dan 22. travnja Danom hrvatske knjige, koji se odonda obilježava svake godine. Marulić je trojezični pisac, jer je pisao na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, a njegov hrvatski jezik jest hrvatski u punom smislu, jer je najvećim dijelom ikavski, ima nešto ekavizama, kao i utjecaja štokavštine. Kao i ostali renesansni pisci, i on piše dvooblično, tj. tvorbeno i izgovorno, što se može razumjeti kao početno kolebanje. Marulićeva hrvatska djela, među kojima i “Judita”, su izvrstan primjer sveobuhvatnosti hrvatskoga jezika, koji treba njegovati u istovremenosti svih njegovih idioma (čakavski, kajkavski i štokavski) u ovodobnosti, a razumjeti u vremenskoj protežnosti povijesnoga razvoja. Hrvatski jezik razvijao se tijekom stoljeća na tragu Marulićeva jezika, što je bilo osobito razvidno u Ozaljskome jezično-kulturnome krugu XVII. stoljeća. Prekid tog razvoja dogodio se u drugoj polovici XIX. stoljeća, kad su se hrvatski vukovci odrekli dvije trećine hrvatskoga jezika, njegove kajkavske i čakavske sastojnice. Danas smo svjedoci pokušaja izbacivanja Marka Marulića i njegovih djela iz školske lektire. Ako bi se to stvarno dogodilo, hrvatski obrazovni sustav ostao bi bez korijena i prestao bi biti hrvatski. Premda je hrvatske književnosti bilo i prije Marka Marulića, bez njegovih djela danas nije moguće zamisliti hrvatsku književnost, kao što talijansku nije moguće zamisliti bez Petrarke ili englesku bez Shakespearea.