Zagreb, (IKA) – U prvom bloku plenarnih predavanja V. Hrvatskog socijalnog tjedna „Rad u Hrvatskoj” u petak, 21. listopada održana su tri izlaganja, a moderator je bio Špiro Marasović.
Zdenko Babić govorio je o „Stanju i trendovima rada u Hrvatskoj”. Predavač je u prvom dijelu predavanja predstavio generalne trendove gospodarstva i tržišta rada, koje je podijelio u četiri faze, a svaku fazu je potkrijepio usporednim podacima Državnog zavoda za statistiku, odnosno podacima Eurostata koji se odnose na usporedbu Hrvatske i Europske Unije.
Hrvatska danas ne može biti zadovoljna sa situacijom na tržištu rada i o tome svjedoči i jedna od nižih stopa zaposlenosti 2010. godine u europskom kontekstu, rekao je Babić, te upozorio kako je sve to utjecalo da Hrvatska danas ima relativno visoku stopu nezaposlenosti u europskom kontekstu i prilično neiskorišten radni potencijal s posebno velikim problemom dugoročno nezaposlenih i vrlo visokom stopom nezaposlenosti mladih osoba te vrlo visokim regionalnim nejednakostima u pogledu situacije na tržištu rada.
Stoga se može zaključiti da, iako je bilo pozitivnih trendova, stanje rada i radništva danas u Hrvatskoj nije dobro kako u pogledu prikazanih makro-indikatora ukupnih stopa zaposlenosti i nezaposlenosti ali isto tako negativnih implikacija na osobnoj razini u vidu sve težeg pronalaska zaposlenja, povećane nesigurnosti rada u smislu veće vjerojatnosti gubitka radnog mjesta ali i učestalijih ‘fleksibilnijih’ ugovora o radu. Usto, kratkoročne perspektive sa prognoziranim niskim stopama rasta za sljedeću godinu i europskom dužničkom krizom također nisu pozitivne. No, na srednji i dugi rok Hrvatska ima brojne prednosti u svojim prirodnim resursima, geostrateškom i prometnom položaju, relativno obrazovanoj populaciji, rekao je predavač te istaknuo kako bi bilo potrebno razraditi kvalitetnu nacionalnu strategiju razvoja koja bi ‘iznjedrila’ projekte, ali i novo društveno zajedništvo što bi trebalo rezultirati većim stopama gospodarskog rasta. Bez tog preduvjeta većeg gospodarskog rasta, neće biti značajnijeg oporavka niti na tržištu rada u bližoj budućnosti, zaključio je Babić.

O „Vrijednosti rada u Hrvatskoj” govorio je Gordan Črpić. U osnovnim polazištima, podsjetio je kako je vrijednost rada vezana uz socijalni kapital, a relevantne parametre socijalnog kapitala možemo dobiti iz generaliziranog povjerenja i povjerenja u institucije. Istaknuo je i kako u razumijevanju stanja rada u Hrvatskoj valja uzeti u obzir rad u socijalističkom sustavu i rad u tranzicijskom periodu te utjecaj globalizacijskih procesa.
Pojašnjavajući praktično gore rečeno, Črpić je iznio rezultate koji se odnose na povjerenja u institucije i vrijednosti rada u Hrvatskoj. Riječ je o rezultatima empirijskog istraživanja provedenog u sklopu projekta European Value Study 1999. i 2008. godine. U Hrvatskoj istraživanje je rađeno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U nastavku predavanja Črpić se osvrnuo na intrinzičnu, odnosno ekstrinzičnu radnu orijentaciju. Pojašnjavajući same pojmove, istaknuo kako intrinzična orijentacija obuhvaća vrednovanje rada u sebi, dok kod ekstrinzične orijentacije do izražaja dolazi postizanje ciljeva radom koji su izvan samoga rada. U tom kontekstu je predstavio rezultate istraživanja u kojima je vidljivo kako ekstrinzična orijentacija dolazi do izražaja u Hrvatskoj, kao i novim članicama EU, te zemljama kandidatkinjama. Gledajući po zemljama negativan odnos prema intrinzičnoj orijentaciji zaposlenih dolazi tako do izražaja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slovačkoj i Mađarskoj, ali i u Španjolskoj.
Postavljajući pitanje o mogućim horizontima, Črpić je pojasnio kako je potrebno povećati razinu socijalnog kapitala, tj. povjerenja u institucije i ljude. U tom kontekstu je istaknuo kako poljski sociolog Piotr Sztompka ističe više uvjeta nužnih za izgradnju kulture povjerenja, a oni su normativna sigurnost, transparentnost društvenih organizacija, stabilnost društvenog poretka, predvidljivost/proračunatost moći, primjena prava i obveza, poticanje dužnosti i odgovornosti, te čuvanje dostojanstva, integriteta i autonomije svakog pojedinog građanina.
Također je naglasio i ulogu duhovnosti, tj. u duhovnost uklopiti odnos prema radu kao odgovor na Božji poziv, a kako je vidljivo da obitelj kao institucija uživa veliko povjerenje i vrijednost, potrebno je pomoći obitelji da odgaja za rad, zaključio je Črpić.

Josip Grbac je u izlaganju „Crkveni nauk o radu” naglasio kako je crkveni nauk o radu jako malo govorio do 20. stoljeća. I enciklika Rerum novarum nije ušla u problem smisla ljudskog rada, već se bavi problemima radnika.
Vidimo kako prvi tekstovi socijalnog nauka nemaju za cilj iznijeti neku teoriju o smislu ljudskog rada, oni su usredotočeni na nepravne u svijetu rada, na radnika i njegov položaj u sredstvu rada, rekao je Grbac.
Govoreći o razdoblju između dva rata koje je obilježeno velikom ekonomskom krizom, naglasio je kako u toj fazi socijalni nauk traži očuvanje osnovnih prava ljudske osobe. Razdoblje 50-tih i 60-tih godina je faza u kojoj možemo govoriti o istinskom stvaranju ekonomije koja će biti u službi čovjeka. Važan zaokret se javlja na II. Vatikanskom saboru s Gaudium et spes čime se na problem rada prilazi na drugi način. Ne govori o pravima i dužnostima u odnosima na rad, već o radu u odnosu na kršćanski novitet, na zalaganje kršćana u svijetu. Rad je shvaćen kao dio integralnog čovjekovog poziva ‘vocatio’, rekao je Grbac.
Osvrćući se na razdoblje nakon II. Vatikanskog sabor istaknuo je pozitivan problem razvoja čovjeka i naroda. U tom kontekstu je spomenuo i kako Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Solicitudo rei socialis ističe četiri velike reforme moralnu, političkog sustava, autopromociju pojedinca i naroda i solidarnost.
Govoreći u perspektivi enciklike Benedikta XVI. Caritas in veritate, Grbac je istaknuo kako ona cjelokupni problem rada smješta u kontekst integralnog ljudskog razvoja s ciljem stvaranja nove humanističke strategije. Cjelokupna djelatnost mora se otvoriti etici, ne bilo kakvoj, već onoj usmjerenoj na ljude, koja je ‘prijateljica’ čovjeka.
Nije više prioritetno objašnjavati kršćaninu zašto rad ima svoje dostojanstvo, zašto on čovjeka čini suradnikom Boga Stvoritelja, zašto je rad vocatio. Već nas nova faza tjera na promišljanje kojim se iscrpno bavilo učiteljstvo prije Koncila, a to su promišljanja o pravu na rad, o tome što se događa kad čovjek na radi i ne može raditi, koje su posljedice nezaposlenosti u ekonomskom, psihičkom, moralnom i vjerskom smislu riječi, u kakvom odnosu stoje pravo na rad i pravo na odmor, jeli ovo drugo pravo privilegij ili istinsko prvo. Ako je pravo, onda negativna događanja u Hrvatskoj kažu da nismo pravna država. Sve su to aspekti koje ovaj socijalni tjedan čini potrebnim, ali i drugačijim od onih koji su se održavali prije nekoliko desetljeća, zaključio je Grbac.