Pariz, 17. 10. 2001. (IKA) – U organizaciji Međunarodnoga koordinacijskog ureda Katoličkih sveučilišta (FIUC) koji se nalazi u zgradi Katoličkog instituta u Parizu, od 11. do 13. listopada održana je prva europska konferencija o pilotprojektu: “Crkva i odgoj u Europi”. Početkom 2001. godine na Katoličkom sveučilištu u Eichstättu (Bavarska) pod vodstvom politologa Karla Grafa Ballestrema pokrenut je europski interdisciplinarni znanstveno-istraživački projekt čija okvirna tema glasi: “Crkva-društvo-država u Europi”. Posebnost toga projekta jest metoda komparativnosti. Financijske troškove projekta preuzela je zaklada Volkswagena.
Na ostvarivanje projekta pozvano je jedanaest zemalja, osam iz Europske unije (Njemačka, Engleska, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska, Austrija, Španjolska) i tri tranzicijske zemlje (Češka, Poljska, Hrvatska). U svakoj zemlji organiziran je tim na čelu s voditeljem, u kojem, prema potrebi, sudjeluju stručnjaci šest struka (pravo, povijest, sociologija, politologija, pedagogija i teologija). Za voditelja hrvatskog tima pozvan je Alojzije Hoblaj (KBF Sveučilišta u Zagrebu), a za članove tima za prvi pilotprojekt Nevenka Lončarić-Jelačić (Ministarstvo prosvjete i sporta RH) i Ružica Razum (KBF Sveučilišta u Zagrebu).
Projekt će se ostvarivati organizacijom dvogodišnjih manjih tematskih projekata. Dok je za prvu temu u obliku pilotprojekta izabrano pitanje odgoja i Crkve u Europi (od 2001. do 2003), već je najavljen sljedeći radni projekt posvećen Crkvi i politici (od 2003. do 2005).
Projekt polazi od procesa sekularizacije kao vitalnoga suvremenog problema, jer se njime “kršćanstvo i crkvenost umanjuje”, te se tako postavlja temeljno pitanje kako u tom ozračju naviještati poruku evanđelja.
U nastojanju da se odgovori na to pitanje, projekt vodi računa o dvjema činjenicama. Prvo, u svim europskim zemljama postoji dugoročni proces sekularizacije, no (drugo) on ne djeluje posvuda u jednakoj mjeri jer, kako se čini, neka europska društva tim procesima odolijevaju jače od drugih. Temeljem tih dviju utvrđenih činjenica, može se stvoriti hipoteza koja otvara jednu perspektivu. Naime, razlike u stupnju sekularizacije, među ostalim, proizlaze iz različitih odnosa između države i Crkve u pojedinim zemljama. Postavlja se pitanje utječe li konkretni model odnosa između države i Crkve na vjerski život u društvu? Budući da su takva promišljanja samo općenita, hipotezu je potrebno konkretizirani i provjeriti je na pojedinim pitanjima. Prva takva provjera biti će na području odgoja i obrazovanja koji se ostvaruje u katoličkim školama i školskom vjeronauku u javnim ustanovama. S tim u svezi, na pariškoj konferenciji postavljena su neka važna pitanja: Kako se (procesom sekularizacije) nestanak kršćanskog miljea odražava na izbor polaženja katoličkih škola? Kakav utjecaj ima slabljenje kršćanskog uvjerenja (pa i među članovima Crkve) u društvu na sadržaj i način vjeronauka u školi? Jesu li problemi katoličkih škola i vjeronauka u školi u europskim zemljama u velikoj mjeri slični ili se razlikuju. Ovise li te razlike, ako one postoje, o pomoći koju država tim školama pruža ili ne pruža kao i o statusu vjeronauka kao nastavnog predmeta u školskom sustavu (obavezni, izborni, fakultativni). Cilj pariške konferencije nije bio odgovoriti na takva hipotetska pitanja, već utvrditi ona zajednička pitanja koja će biti ideje vodilje za sve nacionalne timove u njihovu znanstvenom istraživanju kako bi se, za godinu dana, zajednički u interdisciplinarnom pristupu došlo do željenog odgovora utemeljenog na znanstvenome komparativnom istraživanju.