Hrvatski velikan Kukuljević Sakcinski
Zagreb (IKA )
Prvi je u povijesti Hrvatskoga državnoga sabora, tada još uvijek staleškoga Sabora, godine 1843. održao zastupnički govor na hrvatskom jeziku, unatoč službenoj upotrebi latinskoga jezika
Zagreb, (IKA) – Na šesnaestoj Književnoj večeri četvrtkom Hrvatskoga književnoga društva Sv. Jeronima, održanoj u četvrtak 19. svibnja poznata hrvatska povjesničarka dr. Agneza Szabo održala je predavanje “Ivan Kukuljević Sakcinski – povodom 200. obljetnice rođenja”. Hrvatski preporoditelj, povjesničar, književnik i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 29. svibnja 1816. – Puhakovec, 1. kolovoza 1889.), deveto dijete u obitelji, ostavio je iza sebe značajna djela na političkome, kulturnom i književnom području. Njegovo je životno djelo vrlo opsežno, pa se predavačica ograničila na iznošenje njegove političke i kulturne djelatnosti. Školovao se u rodnom Varaždinu i Zagrebu te na Vojnoj akademiji u Kremsu (Austrija). Tijekom školovanja počeo je pisati na njemačkom jeziku. Nakon kratkotrajne vojne službe postaje oduševljeni hrvatski preporoditelj i promicatelj hrvatskoga jezika. Prvi je u povijesti Hrvatskoga državnoga sabora, tada još uvijek staleškoga Sabora, godine 1843. održao zastupnički govor na hrvatskom jeziku, unatoč službenoj upotrebi latinskoga jezika. Četiri godine kasnije, hrvatski jezik postao je službeni jezik u Hrvatskom saboru, a to znači i u sveukupnoj politici i upravi. Za njega je promicanje hrvatskoga jezika značilo zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske.
Osim što je bio saborski zastupnik, obnašao je visoke političke službe kao što su veliki sudac Varaždinske županije i veliki župan Zagrebačke županije. Bio je najbliži suradnik triju hrvatskih banova: Josipa Jelačića, Josipa Šokčevića i Ivana Mažuranića.
U povjesničkim istraživanjima bavio se državnopravnom poviješću Hrvatske, objavljivao je temeljne državnopravne spise, proučavao je i pisao o srednjovjekovnim hrvatskim gradovima, a kao arheolog otkrio je Bašćansku ploču na Krku, Višeslavovu krstionicu u Veneciji i grob Jelene Zrinske u Carigradu. Ostavio je brojna napisana djela koja zavrjeđuju posebno predavanje samo o njima.
Imajući u vidu tako bogati život, i toliko zaslužan za izgradnju hrvatske prepoznatljivosti, predavačica je istaknula kako je teško shvatiti izbjegavanje njegova spominjanja u ovoj obljetničkoj godini, pa i od strane nekih ustanova.
.