Htjeli bismo vidjeti Isusa

“Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12,21)

Dragi mladi!
1. Godina 2004. predstavlja posljednju postaju pred veliko okupljanje u Koelnu, gdje će se 2005. održati XX. svjetski dan mladih. Pozivam vas, dakle, da osnažite vaš hod duhovne priprave, produbljujući temu koju sam izabrao za ovaj XIX. dan mladih: “Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12,21).

To je molba što su je “Grci” jednoga dana uputili apostolima. Htjeli su znati tko je Isus. Nije se radilo samo o tome da se sazna kako izgleda čovjek Isus. Potaknuti velikom znatiželjom i predosjećajem da će naći odgovor na svoja temeljna pitanja, htjeli su znati tko je on zaista i odakle dolazi.

2. Dragi mladi, pozivam i vas da oponašate te “Grke” koji su se obratili Filipu, potaknuti željom da “vide Isusa”. Vaša potraga neka nema kao svoj motiv običnu intelektualnu znatiželju, prema je i ona već vrijedna, nego neka bude potaknuta ponajprije intimnom potrebom da se iznađe odgovor na pitanje smisla vašega života. Kao mladi bogataš iz Evanđelja, i vi potražite Isusa da mu postavite pitanje: “Što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10,17). Evanđelista Marko precizira da ga je Isus pogledao i zavolio. Pomislite i na drugo mjesto gdje Isus kaže Natanaelu: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom”, iznuđujući tako iz srca toga Izraelca u kojem nema prijevare (usp. Iv 1,47) lijepu ispovijed vjere: “Učitelju, ti si Sin Božji!” (Iv 1,49). Tko pristupa Isusu srca oslobođena predrasuda može prilično lako doći do vjere, jer sam je Isus taj koji ga je već pogledao i prvi zavolio. Najuzvišeniji vid čovjekova dostojanstva sastoji se upravo u njegovu pozivu da komunicira s Bogom u toj dubokoj razmjeni pogleda koja preoblikuje život. Kako bi se moglo vidjeti Isusa, potrebno je, prije svega, dopustiti da nas on pogleda!

Želja da se vidi Boga nastanjuje srce svakoga muškarca i svake žene. Dragi mladi, dopustite Isusu da vas pogleda u oči, kako bi u vama porasla želja da ugledate Svjetlo, da okusite sjaj Istine. Bili mi toga svjesni ili ne, Bog nas je stvorio jer nas ljubi i da bismo, s naše strane, mi ljubili njega. Eto odakle nezatomljiva nostalgija za Bogom što je čovjek nosi u srcu: “Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene” (Ps 27,8-9). To lice, znamo to, Bog nam ga je objavio u Isusu Kristu.

3. Želite li i vi, dragi mladi, promatrati ljepotu njegova lica? To je pitanje koje vam upućujem za ovaj Svjetski dan mladih godine 2004. Ne hitajte s odgovorom. Ponajprije, uronite u nutarnju tišinu. Dopustite da iz dubine srca izroni ta goruća želja da vidite Boga, želja ponekad zagušena bukom svijeta i zavodništvom užitaka. Dopustite da izroni ta želja i doživjet ćete čudesno iskustvo susreta s Isusom. Kršćanstvo nije samo neki nauk; ono je susret u vjeri s Bogom koji se Isusovim Utjelovljenjem učinio prisutnim u našoj povijesti.

Nastojte svim sredstvima učiniti taj susret mogućim, gledajući prema Isusu koji vas strastveno traži. Tražite ga tjelesnim očima kroz događaje života i lica bližnjih; no tražite ga i očima duše kroz molitvu i razmatranje Božje Riječi, jer “motrenje Kristova lica ne može se nadahnuti nego na onome što nam o njemu kaže Pismo” (Novo millenio ineunte, 17).

4. Vidjeti Isusa, motriti njegovo lice nezatomljiva je želja, no želja koju čovjek nažalost može i izobličiti. To se događa kroz grijeh čija se bit sastoji upravo u odvraćanju očiju od Stvoritelja da bi ih se okrenulo stvorenju.

Oni “Grci” u potrazi za istinom ne bi se mogli približiti Isusu, da se njihova želja, pokrenuta slobodnim i dragovoljnim činom, nije ostvarila kroz jasnu odluku: “Htjeli bismo vidjeti Isusa”. Biti doista slobodni znači imati snage za izabiranje Onoga po kome smo stvoreni i za prihvaćanje njegova gospodstva u našem životu. Osjećate to u dubini vašega srca: sva zemaljska dobra, svi profesionalni uspjesi, sama ljudska ljubav o kojoj sanjate, neće nikada moći u potpunosti zadovoljiti vaša najintimnija i najdublja očekivanja. Samo će susret s Isusom moći dati puni smisao vašemu životu: “Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i naše je srce nemirno dok se ne smiri u tebi”, napisao je sveti Augustin (Ispovijedi, I,1). Ne dajte se odvratiti od ovoga traženja. Ustrajte u njemu, jer ulog je u toj igri vaše potpuno ostvarenje i vaša radost.

5. Dragi prijatelji, ako naučite otkrivati Isusa u Euharistiji, znat ćete ga otkriti i u vašoj braći i sestrama, osobitu u najsiromašnijima. Euharistija primljena s ljubavlju i gorljivo čašćena postaje škola slobode i milosrđa u ostvarivanju zapovijedi ljubavi. Isus nam govori čudesnim govorom darivanja sebe samoga i darivanjem ljubavi do žrtve vlastitoga života. Je li to lagan govor? Ne, vi to znate! Zanemarivanje sebe nije lako; ono odvraća od posesivne i narcisoidne ljubavi kako bi oslobodilo čovjeka za radost ljubavi koja se daruje. Ta euharistijska škola slobode i milosrđa uči nas kako nadvladati površne osjećaje da bismo se čvrsto ukorijenili u ono što je istinito i dobro; ona nas oslobađa od povlačenja u sebe da bismo se osposobili za otvorenost prema drugima, uči nas da prijeđemo iz osjećajne ljubavi u istinsku ljubav. Jer ljubiti nije samo osjećaj; to je čin volje koji se sastoji od stalnoga davanja prednosti dobru drugoga, pred vlastitim dobrom: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13).

Upravo nas takvom nutarnjom slobodom i takvim izgarajućim milosrđem Isus poučava da ga susretnemo u drugima, na prvome mjestu u izobličenomu licu siromaha. Blažena Terezija iz Calcutte voljela je dijeliti svoju “posjetnicu” na kojoj je bilo napisano: “Plod tišine je molitva; plod molitve vjera, plod vjere ljubav, plod ljubavi služenje, plod služenja mir”. To je put susreta s Isusom. Idite ususret svim ljudskim patnjama s poletom vaše velikodušnosti i s ljubavlju što je Bog po Duhu Svetome ulijeva u vaša srca: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40). Svijetu je žurno potreban veliki proročki znak bratske ljubavi! Nije dovoljno, doista, “govoriti” o Isusu; potrebno je nekako postići da ga se “vidi” kroz rječito svjedočanstvo vlastitoga života (usp. Novo millenio ineunte, 16).

I ne zaboravite tražiti Krista i prepoznavati njegovu prisutnost u Crkvi. Ona je kao neko produženje njegova spasiteljskoga djelovanja u vremenu i prostoru. Upravo u njoj i po njoj Isus nastavlja biti vidljiv danas, te omogućuje ljudima da ga susretnu. U vašim župama, pokretima i zajednicama, dobrostivo prihvaćajte jedni druge kako biste ojačali zajedništvo među vama. To je vidljivi znak Kristove prisutnosti u Crkvi, usprkos tamnoj opni što je često uspostavlja ljudski grijeh.

6. Nemojte se iznenaditi ako na vašem putu susretnete križ. Nije li Isus rekao svojim učenicima da pšenično zrno mora pasti na zemlju i umrijeti kako bi moglo donijeti obilat rod (usp. Iv 12,23-26)? Označio je tako da će njegov život darovan do smrti biti plodan. To znate: nakon Kristova uskrsnuća, nikad više smrt neće imati posljednju riječ. Ljubav je jača od smrti. Ako je Isus prihvatio da umre na križu, čineći ga tako izvorom života i znakom ljubavi, nije to učinio ni iz slabosti, ni iz želje za patnjom. Učinio je to kako bi nam zaslužio spasenje i kako bi nas od ovoga trenutka učinio dionicima svoga božanskoga života.

Upravo sam na tu istinu htio podsjetiti mlade svijeta predajući im veliki drveni križ na kraju Svete godine Otkupljenja 1984. Otada, on je prošao mnoge zemlje u pripravi za vaše Svjetske dane. Stotine tisuća mladih molile su oko toga križa. Odlažući podno njega bremena koja su ih tištila, otkrili su da su ljubljeni od Boga, a mnogi od njih iznašli su i snagu za promjenu života.

Ove godine, o dvadesetoj obljetnici toga događaja, ovaj će križ biti svečano primljen u Berlinu, odakle će, hodočasteći cijelom Njemačkom, stići sljedeće godine u Koeln. Danas vam želim ponoviti riječi koje sam tada izgovorio: “Dragi mladi… povjeravam vam Kristov Križ! Nosite ga svijetom kao znak ljubavi Gospodina Isusa prema čovječanstvu i naviještajte svima da nema spasenja ni otkupljenja osim u Kristu umrlom i uskrslom”.

7. Vaši suvremenici od vas očekuju da budete svjedoci Onoga koga ste susreli i koji vam daje da živite. U stvarnostima svakidašnjega života, postanite neustrašivi svjedoci ljubavi koja je jača od smrti. Na vama je da prihvatite taj izazov! Uložite svoje talente i svoju mladenačku gorljivost u službu navještaja Radosne vijesti. Budite oduševljeni prijatelji Isusovi, koji predstavljaju Gospodina svima koji ga žele vidjeti, osobito onima koji su od njega najudaljeniji. Filip i Andrija doveli su “Grke” Isusu. Bog se služi ljudskim prijateljstvom da bi priveo srca na izvor božanskoga milosrđa. Osjetite se odgovornima za evangelizaciju svojih prijatelja i svih svojih vršnjaka.

Blažena Djevica Marija, koja se čitavoga svoga života posvetila ustrajnom motrenju Kristova lica, neka vas neprekidno čuva pod pogledom svoga Sina (usp. Rosarium Virginis Mariae, 10) i neka vas podrži u pripravi Svjetskoga dana mladih u Koelnu, prema kojem vas pozivam da već od sada gledate s odgovornošću i učinkovitim zanosom. Djevica iz Nazareta, kao pažljiva i strpljiva Majka, oblikovat će u vama kontemplativno srce i poučit će vas kako uprijeti pogled u Isusa, jer u ovome prolaznome svijetu vi ste proroci svijeta koji ne umire.

S ljubavlju vam upućujem svoj osobiti blagoslov, koji neka vas prati na vašem putu.

Vatikan, 22. veljače 2004.