ćibenik, 12. 8. 1995. (IKA) – ćibenski biskup Sređko Badurina običao je u petak, 11. kolovoza u pratnji župnika Ličana fra Mirka Klariđa i s. Zvonimire Nimac (čibenske franjevke) viče oslobošenih župa svoje biskupije. Sve čto su vidjeli može se svesti na jednu rije~: RUćEVINE. To se odnosi na sela, kuđe, ali prvenstveno na katoli~ke crkve. Crkva sv. Ane u Đistoj Velikoj sručena je do temelja, crkva sv. Kate (stara i nova) u Vukčiđu takošer, crkva sv. Mihovila u groblju je bez krova i bez zvona – devastirana crkva sv. Ante u Buliđu potpuno je sručena. Crkve: sv. Nikole Taveliđa, sv. Jere i kapelica u groblju u Ličanima pretvorene su u hrpu kamenja i betona. Isto tako crkva Svih Svetih u Krkoviđu. Crkva Gospe od Milosti u Pirmatovcima je zapaljena. Crkva sv. Ante u Vađanima i crkva sv. Ante i sv. Jure u Rupama takošer su sručene. Jedino crkva sv. Petra u Morpola~i nije sručena, ali je zato devastirana i ispisana raznim natpisima i ~etni~kim oznakama. U Bribirskoj Glavici crkva sv. Joakima i Ane (nekad katoli~ka) potpuno je netaknuta, kao i groblje uz nju. Katoli~ka groblja su sva uničtena i porazbijana.
Nižuđi ovaj popis ručevina, a to je tek dio, i promatrajuđi zabrinutost i težinu na licu čibenskog biskupa, prisjeđamo se njegovih rije~i upuđenih prognanicima Rupa na ovogodičnjoj svetoj misi za blagdan sv. Jure. “Uničtiti crkve, rastjerati narod – rekao je biskup – ~inilo se najpogodnijim na~inom da se uničti ~ovjeka, da se uničti dručtvo, da se uničti povijest i da se uničti buduđnost… Ovakvo okupljanje, koje nas hrani Božjom Rije~i, koje nas uzdiže k Bogu, zalog je nače nade i nače obveze koju moramo izvrčiti. A to je: obnoviti poručene crkve i obnoviti sveto bogoslužje u njima. A Gospodin, koji zna rokove, koji zna vremena, koji zna na~ine, neka nas u~vrsti, neka nas krijepi i neka nas vodi.