Hvar, (IKA) – Hvarski vjernici su molitvom, misnim slavljem i procesijom svečano u nedjelju 6. veljače zaključili Godinu sv. Križa, koju je prije godine dana proglasio hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u spomen 500. obljetnice događaja iz 1510. godine, kada je u vremenu sukoba i nesloge plemića i pučana u Hvaru prokrvarilo raspelo, koje se od tada u katedrali čuva kao relikvija i slavi 6. veljače kao blagdan Sv. Križića. Zaključivanje proslave Godine sv. Križa započelo je u subotu uoči blagdana pjevanjem oratorija u crkvi Anuncijati, koja se nalazi u blizini kuće u kojoj je raspelo krvarilo. Nakon oratorija nošena je povijesna relikvija raspela u procesiji do katedrale, u kojoj je slavljena misa, koju je predvodio biskup Štambuk. Nakon misnog slavlja na glavnom oltaru u katedrali sv. Križić je izložen za molitvu do 22 sata.
Na blagdan, odnosno u nedjelju prije podne, u katedrali je biskup predvodio svečanu misu na kojoj se okupio veliki broj vjernika, među kojima su posebno bili zapaženi u tradicionalnim odorama članovi dviju hvarskih bratovština – Sv. Križa i Sv. Nikole. Prigodnu propovijed biskup Štambuk je započeo napomenom da je križ središnje mjesto kršćanske vjere i zato “završetkom obilježavanja Godine sv. Križa ne smijemo završiti slavljenje Kristova križa”. Svatko ima svoj križ koji mora nositi, čak naša djeca i mladi, kojima njihov križ znade biti i pretežak za njihova nejaka pleća, budući da su ponekad zanemareni i prepušteni sami sebi zbog nebrige i odgovornosti onih, kojima je dužnost brinuti se za njih i pomagati im na putu u život. Posebnu odgovornost u tome imaju roditelji i odgajatelji, odnosno obitelji i škole, a u novije vrijeme i mediji. U skrbi za djecu i mlade nažalost nedostaje upućivanja i podučavanja o svetosti i veličanstvu života, o ljubavi i hrabrosti za svladavanje prepreka na životnom putu. Biskup Štambuk upozorio je da ima devetnaest različitih vrsta križeva, a zapravo svaki čovjek ima svoj poseban, vlastiti križ koji mora strpljivo nositi. Svjedoci smo u posljednje vrijeme da se hrvatskim braniteljima, posebice braniteljima Vukovara, na ramena uz njihov osobni križ nepravedno stavlja i “križ krivnje”, koji nisu zaslužili. Naime, optužuje ih se zato što su u Domovinskom ratu vršili svoju domoljubnu i ljudsku dužnost, odnosno što su branili sebe, svoje obitelji i domovinu. Zaključujući propovijed mons. Štambuk poželio je da hvarska sveta relikvija, zavjetni Sveti Križić, kojim se hvarski vjernici trebaju ponositi, bude spas i blagoslov te da se ispuni svrha Kristove smrti na križu, koji je umro da mi imamo život. Nakon mise vjernici su sudjelovali u procesiji preko Trga Sv. Stjepana. Liturgijsko pjevanje izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama s. Dominike Šašo.