Zagreb, (IKA) – “Neizbježan je dojam da se u današnjoj Hrvatskoj svaki pa i najmanji povod ili prilika koriste za žestoki medijski napad na Katoličku crkvu u Hrvatskoj”, ocijenio je glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić u komentaru novog broja toga katoličkog tjednika (22. kolovoza), te je posebice pri tome spomenuo da je devet dana, otkako je “Novi list” od 7. kolovoza donio vijest o naumu o podizanju spomenika Mili Budaku u Svetom Roku pa do odustanka od toga nauma, prema njegovim riječima, “izvrsno poslužilo budnim i neumornim ideološki veoma izgrađenim javnim djelatnicima i poslenicima javne riječi da još jednom iskažu svoje neraspoloženje, gotovo mržnju prema Katoličkoj crkvi”. Katolička crkva u Hrvatskoj, istaknuo je komentator, nikada ni na kojoj razini nije zauzimala službeni stav o Mili Budaku, a najopširnije i najcjelovitije gledanje na Budaka, kao svoje vlastito mišljenje, iznio je u povodu aktualne afere gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Prema Miklenićevim riječima, posve je netočna tvrdnja predsjednika Saveza antifašističkih boraca da se Crkva na ikojoj razni uključila u ikakvu “proustašku aktivnost”, te je pojasnio da fra Ivan Savić ni jednom riječju nije veličao Budaka kao ustašu ili visokoga funkcionara NDH, nego je govorio o Budaku kao književniku – što je, smatra komentator, očito za naše prilike s tako jakim partizansko-komunističkim mitomanima u najmanju ruku naivno. Nadalje, u tjednom je komentaru Miklenić istaknuo da, suprotno tvrdnji saborskog zastupnika Damira Kajina, Crkva nikada nije imala ni na kojoj razini ni na kraj pameti “beatifikaciju ministara NDH”, jer u Crkvi ima još iznimno velik broj mučenika i zaslužnih ljudi sveta života koji, nažalost, nikada neće doći na red za beatifikaciju. Prema Miklenićevim riječima, apsurdna je i potpuno izmišljena i proizvoljna tvrdnja da “crni ustašluk posljednji oslonac nalazi u dijelovima Katolička crkve”, jer, istaknuo je komentator, Katolička crkva u Hrvatskoj ni na kojoj razini ne štiti i ne podupire ikoji ekstremizam svjesna da on nikada nikome ništa dobra nije donio. Crkva je pri tome principijelna pa osuđuje svaki zločin i svaki ekstremizam, bez obzira na njihov predznak, pojasnio je.

“Javni stavovi glede spomenika Mile Budaka i samoga Mile Budaka tako su kristalno jasni, nedvosmisleni, reklo bi se apsolutno neupitni za njihove autore da oni nemaju potrebu iznositi ikakve argumente za njih. Ne želeći ovdje ulaziti u povijesnu ocjenu, a još manje u ikakvu obranu Mile Budaka, smije li se autore takvoga isključivog stava upitati jesu li oni zaista prostudirali čitav objektivni povijesni fenomen Mile Budaka, ili su svjesno propagatori partizansko-komunističkog mita koji opravdava Budakovu egzekuciju u lipnju 1945. ili su pak tek nasjeli tom mitu”, istaknuo je komentator, upitavši zašto bismo nakon iskustva tolikih montiranih komunističkih sudskih procesa morali vjerovati da je baš proces Budaku bio objektivan i pravedan i zašto bismo nakon tolikoga partizansko-komunističkog tzv. pobjedničkoga svjesnog falsificiranja povijesti morali prihvaćati da je taj povijesni sud o Budaku istinit ili vjerodostojan? “Može li se od autora sigurnih krajnje negativnih stavova o Budaku očekivati da će biti jednako principijelni i kod prosuđivanja drugih ličnosti koje su ogrezle u zločin, premda se o tom zločinu u javnosti ne govori? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Vladimira Nazora koji je kao predsjednik Hrvatskoga sabora neposredno nakon rata potpisao više zakona koji su imali katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine ljude? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Ive Andrića koji je – kao što je poznato – za vladu Kraljevine Jugoslavije sastavljao genocidne upute kako istrijebiti Albance s Kosova”, pitanja su koja je ponudio za razmišljanje glavni urednik Glasa Koncila u ovotjednom komentaru.