Hreljin, 6.listopada 2001. (IKA) – U povodu Svjetskog dana učitelja koji se slavio 5. listopada, u Hreljinu kraj Bakra je, u organizaciji svećenika i ravnatelja tamonjih škola, održan prigodni program na kojima se okupilo oko sedamdesetak učitelja iz matičnih i područnih škola.
Duhovno-molitveni program započeo je u župnoj crkvi u Hreljinu, gdje je u prigodnoj Službi riječi mons. dr. Ivan Šporčić, profesor na Teologiji u Rijeci i župnik u Praputnjaku, uz čestitke učiteljima, istaknuo neke elemente iz evanđeoske prispodobe o sijaču, koji se odnose na rad učitelja. Važno je imati povjerenje u konačni urod sjemena, unatoč privremenim neuspjesima, a s druge strane potrebno je biti plodno tlo na kojem će posijano sjeme uroditi.
Program se nastavio u osnovnoj školi gdje su učitelje pozdravili i čestitali im ravnatelj iste škole, gradonačelnik Bakra, jedan učenik te vlč. Petar Belanić, dekan Bakarskoga dekanata kao i župnik domaćin vlč. Franjo Šiško. Potom je kraće izlaganje održao dr. Milan Šimunović, profesor na Teologiji u Rijeci i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, iznoseći neke naglaske iz čestitke koju je prethodnoga dana uputio svim učiteljima u Hrvatskoj, usredotočujući se na potrebu većeg vrednovanja osobe učitelja. Potrebno je, rekao je on, stvarati mentalitet da škola bude zaista takva zajednica gdje će svi moći rasti i biti poštivani u svome dostojanstvu, kako učenici tako i učitelji. Često se zaboravlja da učitelj nije neki profesionalni čudotvorac, već čovjek sa svim vrlinama pa i slabostima te problemima osobne, obiteljske i ekonomske prirode. On je potreban pomoći i razumijevanja a ne da ga se uglavnom promatra kao “dežurnog krivca” za sve neuspjehe, zanemarujući pritom odgovornost roditelja, okoline i šire društvene zajednice. Svi su pozvani dati svoj doprinos kako bi škola funkcionirala kao “odgojna zajednica”. To nije samo zadatak učitelja već obitelji, šire društvene zajednice kao i naših župnih zajednica, u kojima bi se trebala povesti sustavnija rasprava o tome kako pomoći učiteljima ne samo da obrazuju već i da odgajaju, odnosno kako bi škola postala naša zajednička briga. Jedno od presudnih pitanja jest i to koliko se stvaraju programi da se učiteljima pomogne u njihovu duhovnom rastu, u čemu bi njihovi kolege vjeroučitelji mogli imati važnu ulogu, rekaoje mons. Šimunović. (i10121tš)