Voćin, (IKA) – Pod geslom “Evo ti majke” održano je 8. listopada drugo hodočašće zdravstvenih djelatnika s područja Požeške biskupije u voćinsko marijansko svetište. Među njima su bili članovi Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji iz njezine požeške središnjice na čelu s predsjednicom Mirom Ilić, iz novogradiškoga, lipičkog, pakračkog, virovitičkog i našičkog ogranka te članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva iz Požege, Nove Gradiške, Lipika-Pakraca-Daruvara, Virovitice i Našica. Pridružili su im se liječnici iz Zagreba s predsjednikom središnjice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. Franjom Turalijom, medicinske sestre iz središnjice sestarske Udruge u Zagrebu s predsjednicom Jelicom Mustapić-Stipaničev, medicinske sestre iz Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Zadarskoj nadbiskupiji predvođene predsjednicom Melkiorom Biošić, te osječkog ogranka Udruge predvođene tajnicom Silvijom Piškorjanac. Organizaciju hodočašća vodila je sestra Mira Ilić, predsjednica Udruge katoličkih medicinska sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji, sa suradnicima te dr. Tvrtko Kovačević iz Virovitice svojevrsni pokretač hodočašća.
Hodočasnici su se okupili kod hodočasničkog križa gdje je ih je pozdravio voditelj svetišta Mladen Štivin, a zatim je procesija uz pjevanje marijanskih pjesama krenula prema crkvi i ondje pred Gospinom slikom uputila molitvu Isusovoj Majci. Svi su se uputili u dvoranu Osnovne škole gdje je prof. dr. Tomislav Ivančić govorio o “Značenju vjere i duhovnosti u prevenciji bolesti”. Podsjetio je kako je Isus uvijek prigodom ozdravljenja različitih bolesnika govorio “vjera te tvoja spasila” te istaknuo da je vjera povjerenje u snagu dobra. Budući da je Bog apsolutno dobro, ona je povjerenje u snagu Svemogućeg stvoritelja. Vjera je očekivanje samo dobra. Onaj tko očekuje zlo, nije vjernik. Vjera je projekt. Kad sam bolestan vidim u vjeri sebe zdrava, spajam svoj duh s onim zdravljem koje daje Bog i na taj način brže prebrođujem bolest. Vjera je konačno sjedinjenje s onim kome vjerujem. Ako vjerujem u Isusa, onda smo nas dvojica jedno. Vjera je stalno prijateljevanje s dobrim, istinom i ljubavlju. Kada znam da me netko voli, to je najsigurniji put do zdravlja, poručio je dr. Ivančić. Slijedio je molitveno-meditativni program u organizaciji medicinskih sestara iz požeške Udruge, uz mogućnost ispovijedi.

Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup dr. Antun Škvorčević u koncelebraciji s dr. Ivančićem, mons. Josipom Devčićem, svećenicima duhovnim asistentima navedenih udruga te ostalim svećenicima. Ulazna procesija zaustavila se pred kapelom Gospe Voćinske, gdje je biskup uime hodočasnika uputio trostruki pozdrav Isusovoj Majci, nakon kojeg su svi ponavljali pjevajući geslo “Evo ti Majke!” Pozdravljajući nazočne, posebno one koji su prvi puta stigli u voćinsko svetište, biskup Škvorčević kazao je kako je na tom mjestu kroz stoljeća progovarala ljubav i odanost mnogih hrvatskih vjernika prema Isusovoj Majci, koja im je bila duhovna snaga i oslonac. Ta ljubav pobijedila je i posljednja razaranja koja su se dogodila u Voćinu prije 20 godina. Želimo Bogu zahvaliti za duhovno zdravlje koje je hrvatski čovjek Marijinim zagovorom ovdje postizao, bio jači od zla koje ga je željelo poniziti i duhovno usmrtiti, istaknuo je biskup, te pozvao zdravstvene djelatnike da povjere Isusovoj Majci sebe i svoje služenje bolesnima te da mole za svoju hrvatsku domovinu na Dan njezine nezavisnosti.
U homiliji biskup je kratko podsjetio na povijest voćinskog svetišta, na prvotnu gotičku crkvu iz 15. stoljeća, na njezinu zapuštenost u vrijeme osmanlijske vladavine, oštećenja za vrijeme II. svjetskog rata i posvemašnje razaranje prije 20 godina. Nismo se željeli pomiriti s tom činjenicom, nego smo je, zahvaljujući sačuvanom arhitektonskom nacrtu, mukotrpnim putem ponovno izgradili, vratili joj njezinu prvotnu ljepotu, kazao je biskup, podsjetivši na svečanost njezina posvećenja i središnjeg slavlja Godine Gospe Voćinske u kolovozu ove godine. Dodao je da ta crkva među ostalim svjedoči važnu istinu vjere: Ako mi ljudi snagom svoga duha i ljubavlju možemo izgraditi ono što je mržnja dokraja razorila, onda zacijelo Bog snagom svoga duha može nas same, svoje žive hramove dići iz smrti, izgraditi do one pobjede života koju nam je darovao u Isusovu uskrsnuću. Nastavio je kako je hrvatski čovjek u tom svetištu oživljavao u motorici srca, pronalazio zdravlje. Naime, stoljećima je pred brojnim rušenjima i ubijanjima – kojih je u Voćinu bilo više nego igdje drugdje – Božjom snagom bio osposobljavan za praštanje, oslobađao se diktata zla, pobjeđivao moći ljubavi, duhovno ozdravljao, rekao je biskup. Dodao je da je to glavni razlog hodočašća u Voćin djelatnika u zdravstvu.
Biskup je homiliju nastavio tumačenjem Ivanova evanđelja o onome što se zbivalo pod Isusovim križem. Zapitao se, kakav stav su imale tri žene pod križem među kojima je bila Isusova Majka i jedan muškarac, učenik Ivan pred smrću jednoga čovjeka? Dodao je da ono što se zbivalo na križu nije bila tek ljudska nemoć pred smrću, nego događaj Božje ljubavi koja je išla dokraja za čovjeka da bi svojom moći oduzela smrti njezinu snagu. Dok se to zbivalo na križu, Isus je uspostavljao među nazočnima određeni poredak, dao im točne uloge: Učeniku Ivanu predao je za majku svoju majku, a Mariji predao učenika, uspostavivši tako međuljudske odnose kao najvažnije u pristupu umirućima. To znači, objasnio je biskup, da Isus pred svoju smrt uči koliko je važno stajati pod križem kao majka i sin, sudjelovati u njegovu umiranju majčinskim i sinovskim osjećajima i raspoloženjem. Kada svojom osjetljivom ljubavlju i srcem stojimo kraj onoga koji umire, najbolje mu pomažemo jer ga oslobađamo duboke osame u trenutku prijelaza s ovoga svijeta, rekao je biskup. Isus je predao svoju majku nama, nas povjerio njoj i poučio nas da sebe povjeravamo njegovoj ljubavi na križu i živimo jedni za druge. Biskup je izrazio radost što je upravo u Požeškoj biskupiji nedavno otvorena katolička bolnica u kojoj se nastoji spomenutim načinom pristupati osobito umirućima na odjelu palijativne skrbi. Ako se taj raspored i ta metoda uspostavi u svakoj našoj bolnici, vjerujte da će lijek Isusove ljubavi zahvatiti srca umirućih i unijeti u njih Božju snagu i svjetlo kroz našu prisutnost i svjedočenje, molitvu i pažnju, rekao je biskup. Spomenuo je da to je humanizam koji je krenuo od križa i kroz povijest našao mnoge oblike, a sada u Hrvatskoj ima svoj izraz u vama, vjerničkom zdravstvenom osoblju u našim bolnicama i drugim ustanovama. U vama koji ste se organizirali u katoličke udruge medicinskih djelatnika, kazao je, gledam stoga Božje djelo. Vi svjedočite da u Hrvatskoj Isus Krist ima šanse da bude lijek kroz ljubav kojom pristupate bolesnima i umirućima, istaknuo je biskup, i poručio im da se ne boje biti organizirani za dobro, plemenitost i ljubav te da ih ne plaši ničiji podsmjeh zbog toga.
Potom je biskup podsjetio na riječi sv. Pavla u Poslanici Kološanima o srcu zaodjenutom u dobrostivost, plemenitost, praštanje, milosrđe i ljubav. Nastavio je da su mnogi siromašni hrvatski ljudi tijekom stoljeća dolazili i u voćinsko Marijino svetište te se njezinim zagovorom vraćali kućama najbogatije u srcu “odjeveni”, bili osposobljeni živjeti velikog čovjeka. Poželio je zdravstvenim djelatnicima da i oni otiđu s tog hodočašća tako odjeveni, da donesu u svoje obitelji i zdravstvene ustanove srce bogato duhovnim darovima. Povjerio ih je Gospi Voćinskoj da im bude pomoćnicom u njihovu plemenitom poslanju.
Pri svršetku slavlja biskup je predvodio čin predanja Majci Božjoj. Zahvalio je svima koji su sudjelovali na hodočašću, prof. Ivančiću za njegovo svjedočenje i poticaj, zboru medicinskih sestara iz Požege koji je zajedno sa sestarskim zborom “Magnificat” iz Zadra izvrsno pjevački oblikovao liturgijsko slavlje, svima koji su sudjelovali u organiziranju hodočašća. Nakon slavlja u crkvi, sudionici hodočašća susreli su se na zajedničkom domjenku u prostorima Osnovne škole.