1. Ovdje u Apostolskoj palači jučer su završile duhovne vježbe. Bili su to dani velike sabranosti i osluškivanja riječi Božje. Predložene meditacije imale su za temu središnju istinu kršćanske vjere: “Bog je ljubav”. U tišini molitve mogli smo dugo razmatrati tu radosnu vijest, koju svijet uvijek treba. Pred čovječanstvom označenim velikim neravnotežama i tolikim nasiljem ne smijemo gubiti nadu: na ovaj se svijet odražava, vjerna i milosrdna, Božja ljubav, koja u punini blista na Kristovu licu.

2. Samo Krist može obnoviti srca i ponovno dati nadu narodima. Današnja liturgija, predstavljajući čudesni događaj Preobraženja, daje nam kušati moć njegova svjetla, koje pobjeđuje tmine sumnje i zla. U tom pogledu vjere, želim obnoviti žurni poziv da se umnoži obveza molitve i pokore, kako bi se od Krista zazvao dar njegova mira. Bez obraćenja srca nema mira.
Naredni će dani biti odlučujući za ishod iračke krize. Molimo, stoga, Gospodina da sve strane koje su umiješane u tu krizu nadahne hrabrošću i dalekovidnošću.
Sigurno da odgovorni za politiku u Bagdadu imaju žurnu obvezu u punini i surađivati s međunarodnom zajednicom, kako bi se uklonio svaki razlog za oružanu intervenciju. Njima je upućen moj žurni poziv: neka sudbina njihovih sugrađana uvijek ima prvenstvo!

No, želim također podsjetiti zemlje članice Ujedinjenih naroda, a osobito one koje su u sastavu Vijeća sigurnosti, kako korištenje oružja predstavlja ono posljednje čemu treba pribjeći, nakon što se iscrpi svako drugo miroljubivo rješenje, prema dobro poznatim načelima same Povelje UN-a.
Eto zašto – pred strašnim posljedicama koje bi međunarodna vojna operacija imala za iračka pučanstva i za ravnotežu cijeloga područja Bliskog istoka, koje je već toliko iskušano, kao i za ekstremizme koji bi iz toga mogli proizići – kažem svima: ima još vremena za pregovaranje; ima još prostora za mir; nije nikad prekasno za uzajamno razumijevanje i nastavak pregovora. Razmišljati o vlastitim dužnostima, založiti se u djelotvornim pregovorima ne znači poniziti se, nego raditi sa odgovornošću za mir. Pored toga, mi kršćani smo uvjereni da istinski i trajni mir nije samo plod političkih dogovora i sporazuma između pojedinaca i naroda, premda su i oni nužni, već je Božji dar onima koji su mu poslušni i s poniznošću i zahvalnošću prihvate svjetlo njegove ljubavi.

3. Nastavimo s pouzdanjem, draga braćo i sestre, ovaj korizmeni hod. Neka nam Presveta Marija izmoli da se ova korizma ne pamti kao žalosno doba rata, već kao razdoblje hrabrog zauzimanja za obraćenje i mir. Povjerimo tu nakanu posebno zagovoru svetoga Josipa, čiji ćemo blagdan slaviti iduće srijede.