Ima li u hrvatskom narodu odličnika koji su spremni život založiti za dobro naroda?
Sarajevo (IKA/KTA )
Sedmi molitveni pohod Bobovcu vjernika Vrhbosanske nadbiskupije te vojnika i redarstvenika
Sarajevo, (IKA/KTA) – Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije okupili su se u subotu 25. listopada na kraljevskom gradu Bobovcu kod Vareša u BiH na svom sedmom molitvenom pohodu zajedno s vjernicima-katolicima djelatnicima Ministarstva obrane BiH, pripadnicima Oružanih snaga BiH, policajcima na županijskim, entitetskim i državnoj razini, djelatnicima Granične policije (GP), Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) i Sudske policije Federacije BiH, kojima je to peti molitveni pohod Bobovcu.
Na poziv i poticaj vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, koji se nalazi Biskupskoj sinodi u Vatikanu, brojni vjernici Vrhbosanske nadbiskupije, predvođeni svojim župnicima i kapelanima, željeli su i na tom povijesnom mjestu, osim u svojim župnim crkvama, moliti za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Vojnici i redarstvenici učinili su to pod vodstvom Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH i temeljem Plana aktivnosti istoga Ureda za 2008. godinu. Pohod je započeo kod rijeke Bukovice odakle su, uz moljenje krunice, prema kraljevskom gradu Bobovcu krenuli vojnici i redarstvenici predvođeni vojnim kapelanima Oružanih snaga BiH, noseći povijesne i službene stjegove. Misnom slavlju za domovinu predsjedao je vrhbosanski pomoćni biskup dr. Pero Sudar u koncelebraciji oko četrdeset svećenika, među kojima su bili i ravnatelj Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH mr. Tomo Knežević, izaslanik vojnog biskupa RH generalni vikar mons. Joško Šantić i svi vojni kapelani Oružanih snaga BiH. Na molitvenom pohodu Bobovcu sudjelovalo je oko dvije tisuće hodočasnika, a među njima su bili i zamjenica ministra obrane BiH Marina Pendeš, predsjedatelj Predstavničkog doma Parlamenta BiH Niko Lozančić te veći broj hrvatskih dužnosnika općinskih, županijskih, federalnih i državnih ustanova BIH i RH. Prvi puta bilo je i više vojnih atašea pri veleposlanstvima u BiH.
Dobrodošlicu i pozdrav svima uputio je ravnatelj Knežević. U propovijedi je biskup Sudar podsjetio na povijesni događaj kada je engleski kralj Eduard opkolio jedan grad u Francuskoj te ga držao pod opsadom sve dok nisu ljudi počeli umirati od gladi i žeđi. Nakon što je poslanstvo toga grada zamolio za milost, engleski kralj im je obećao poštedjeti živote uz uvjet da iz grada iziđe sedam najplemenitijih ljudi u bijelim košuljama i spremnih umrijeti. Našlo se sedam građana odličnika, koji su rekli kako su i do tada živjeli za dobro grada i njegovih ljudi te su spremni za njih umrijeti. Kralj je svima sačuvao život. “Svi mi okupljeni na Bobovcu i u ovoj zemlji, i kao pojedinci i kao narod ali kao društvo i to ne samo oni najodličniji i ne samo u ovom vremenu, stalno se žalimo kako je netko drugi kriv za ovakvo stanje i kako nikako da nam krene u dobrom smjeru. Čak osjećamo da i Bogu imamo pravo postavljati pitanje. Odgovor na to pitanje jest: ako budete spremni obratiti se i živjeti temeljnu Božju zapovijed ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, vaša će povijest i vaša sadašnjost krenuti drugačijima pravcem. Jamac tome jest Božja riječ”, poručio je biskup Sudar, pojasnivši da je istinsko vjerničko življenje preduvjet ostvarenja kraljevstva Božjeg, ljudskije sadašnjosti i božanskije budućnosti. “Ako budemo imali spremnosti obraćati se iz dana u dan, onda će i odgovor neba biti obilje milosti i otvorit će se putovi naše osobne perspektive; onda će se u našim životima otvoriti vrela ljubavi prema ovoj zemlji. Ovu zemlju nam je Bog dao kao mjesto na kojem imamo, izvršavajući njegove zapovijedi, mogućnost postići vječno kraljevstvo i vječnu sreću. Zato, umjesto da tražimo razloge i odgovore negdje izvan sebe ili u drugima, pokušajmo sa svom ljudskom iskrenošću i kršćanskom jednostavnošću i poniznošću preispitati svoj vlastiti život i vlastito vjerovanje jer je to milosni trenutak na koji Bog stalno poziva i opominje. Blago nama budemo li ga poslušali. Tada će ovo okupljanje na Bobovcu imati ne samo značaj povijesnog sjećanja i neće biti samo oplakivanje i sažalijevanje nad nama samima, nego će se okrenuti u događaj nadahnuća, nove snage, poleta, hrabrosti i ljubavi prema zemlji i čovjeku te čvrste i postojane vjere u Boga koji ima odgovor na svako ljudsko pitanje”, poručio je biskup Sudar.
Na kraju misnog slavlja svi su, kao i svake godine, izmolili molitvu Gospi za Domovinu. Na misi je pjevao zbor župe Kakanj. Puhački orkestar Oružanih snaga BiH svojim je glazbenim izvedbama ispunio vrijeme prije i nakon misnog slavlja. Za sve sudionike molitvenog pohoda pripadnici Oružanih snaga BiH ponudili su vojnički grah.
Sljedeći molitveni pohod Bobovcu je 24. listopada 2009.
Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne godine 1463. Od kasnoantičke utvrde očuvan je samo jedan zid koji je ukomponiran u glavnu kulu Bobovca. Posebno je zanimljiv kompleks vladarskog dvora izgrađen na tri vještačke nivelirane terase, s dvije palače, pomoćnim zgradama, zanatskim radionicama, cisternom i dvorskom kapelom. U predjelu crkvice otkriveni su temelji jedne oveće, tek započete troapsidalne crkve, franjevačkog samostana i kraljevske grobne kapele. Kapela je bila oslikana freskama i ukrašena bogatom kamenom dekoracijom. Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Tamo se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog geostrateškog, vojnog i političkog značenja u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, kojega su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do godine 1626., kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru.