PREDGOVOR

Ovogodišnji Svjetski molitveni tjedan za jedinstvo kršćana osobito je posvećen migrantima, prognanicima i izbjeglicama, ljudima koji su iz različitih razloga bili prisiljeni napustiti svoje domove i domovinu te tražiti nove, povoljnije okvire života.
Rat koji se događao upravo na našim područjima učinio je nažalost da nam problematika prognanika, izbjeglica, migranata iz političkih, nacionalnih, ekonomskih i mnogih drugih razloga ne bude strana i teoretska tema, nego bolna iskustvena sastavnica naše svakodnevice.
U opasnosti smo da tu svoju ranjenu ljudsku braću previdimo, zanemarimo i da svoja srca sebično i nekršćanski zatvorimo naspram njihovih potreba ne samo za materijalnom pomoću nego i za priznavanjem njihovog ljudskog dostojanstva.
Kršćanske crkve u svijetu i kod nas žele pomoći svojim vjernicima i potaknuti ih da prema tim stresnim i često izrazito patničkim «rubnim» skupinama ljudskog društva zauzmemo autentični evanđeoski stav.
Neka i ovaj «svekršćanski molitveni priručnik», koji na hrvatskom jeziku svake godine objavljuje Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog i koji se već niz godina priređuje u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom crkava u Hrvatskoj posluži toj svrsi.
Jure Zečević
Tajnik Vijeća HBK
za ekumenizam i dijalog

ORGANIZATORIMA MOLITVENOG TJEDNA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA

PRILAGODBA TEKSTA
Materijal koji možete naći u ovoj knjižici ponuđen je uz očekivanje da će, gdje je god moguće, biti prilagođen za uporabu na mjesnoj razini. Pritom valja voditi računa o liturgijskoj praksi i pobožnosti te o ukupnu društvenom i kulturnom kontekstu odnosne sredine. Takva prilagodba treba biti u ekumenskom duhu.
Negdje već postoje ekumenske strukture koje će prilagoditi materijal. Nadamo se da bi potreba za prilagodbom teksta mogla potaknuti uspostavljanje takvih struktura i ondje gdje ih još nema.

KAKO SE POSLUŽITI MATERIJALOM ZA MOLITVENI TJEDAN?
Crkvama i kršćanskim zajednicama koje zajedno obilježuju Molitveni tjedan jednim zajedničkim bogoslužjem na raspolaganju je Red slavlja za Ekumensko bogoslužje.
Crkve i kršćanske zajednice također mogu materijal pripremljen za Molitveni tjedan uvrstiti u vlastita bogoslužja. Molitve koje se nalaze u Redu slavlja, u Osam dana ili pak medu dopunskim molitvama mogu se primjereno iskoristiti i u vašoj sredini.
Zajednice koje Molitveni tjedan obilježuju u bogoslužjima tijekom svih dana u tjednu, mogu se poslužiti materijalima objavljenima u dijelu pod naslovom Osam dana. Oni koji žele organizirati biblijska proučavanja na temu Molitvenoga tjedna, mogu kao temelj uzeti biblijske tekstove i razmišljanja uz Osam dana. Razgovor može svakoga dana voditi prema završetku u vidu zagovorne molitve.
Za one pak koji žele samostalno moliti, materijal može poslužiti usmjeravanju njihovih molitvenih nakana. Premda mole samostalno, bit će svjesni da su u zajedništvu sa svima koji diljem svijeta mole za veće vidljivo jedinstvo Kristove Crkve.

NASTOJANJE OKO JEDINSTVA: TIJEKOM CIJELE GODINE
Doba u godini kada se tradicionalno organizira Molitveni tjedan za kršćansko jedinstvo jest 18.-25. siječnja. Te je nadnevke još 1908. predložio Paul Watson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla, i koji stoga nose i simbolično značenje. Na južnoj polutki, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitveni tjedan prakticiraju u koje drugo doba godine, na primjer oko blagdana Duhova (kako je to preporučio pokret Vjera i ustrojstvo još 1926. godine), što je također znakovito vrijeme za molitvu za jedinstvo crkve.
Molitva za kršćansko jedinstvo, međutim, nije ograničena samo na jedan tjedan godišnje. Neka svaka sredina bude prilagodljiva glede vremena u kojem obilježava Tjedan, i neka se ovdje ponuđeni materijal shvati kao poziv da se tijekom cijele godine pronalaze prigode u kojima će se zajedničkom molitvom za puno jedinstvo kršćana, koje Krist hoće, izražavati mjera među crkvama već dosegnuta zajedništva.

UVOD U TEMU ZA 2003. GODINU

«Imamo ovo blago u glinenim posudama»
(2 Kor 4, 7)

Migracija, kompleksno pitanje, ima rastući utjecaj na živote mnogih ljudi, zemalja i crkava diljem svijeta. Argentina je jedna od zemalja u kojoj je bilo mnogo valova imigracije, koja se nije odrazila samo unutar nacionalnog konteksta, nego i na živote crkava. Početni projekt ovogodišnje molitve za jedinstvo dolazi od ekumenske grupe iz Argentine, koja je izabrala biblijski tekst i temu, a proizlazi iz promišljanja nad činjenicom da je Argentina nacija izgrađena od starosjedilaca i imigranata.
Prepoznaje se nekoliko razloga za imigraciju kao što su glad, ratovi i vjerska progonstva. Dvije priče iz argentinske nedavne prošlosti prikazuju situaciju i ukazuju na potrebu zajedničkog rada crkava u traženju jedinstva, da bi mogle dati odgovore svojim jasnim svjedočanstvom.

1. Obitelj u bijegu pred nasiljem emigrira i pronalazi dom u Argentini.
Tamo nalaze sigurnost, no moraju se suočiti s novom kulturom koju ne razumiju, s jezikom koji nije njihov i s poviješću sa kojom se ne mogu poistovjetiti. Ponekad lokalna populacija ne uvažava njihovu prisutnost. Ova obitelj osjeća istovremeno i sreću i žalost. Ostavljaju za sobom strah, no sada otkrivaju diskriminaciju. U nekim slučajevima moraju prihvatiti da budu ekonomski iskorištavani – to je cijena koju moraju platiti kako bi zaštitili vlastite živote i podigli svoju djecu. Nova ih zemlja prihvaća i odbija u isto vrijeme. No, oni imaju vjeru i čekaju svjetlo koje će ih voditi u tami.

2. Mlada žena dolazi u veliki grad u potrazi za poslom.
Odrasla je u sjevernom dijelu zemlje kojeg ostavlja poradi bolje budućnosti. Napušta svoju obitelj, prijatelje i sada se susreće sa drugačijom vrstom društva. Njezina put i naglasak otkrivaju da su joj korijeni sa sela – vjerojatno je starosjedilačke krvi. I za to mora također platiti veliku cijenu. Prolazi kroz iskustvo sjajnih svjetala velikoga grada kao i samoće i tuge. Strankinja je u vlastitoj zemlji. Često osjeća kako se prema njoj odnose kao da nema prava uživati u dobrom životu. Nema nikoga kome bi se mogla povjeriti, no još uvijek ima nade da će pronaći svoje mjesto.
Takve situacije okupile su lokalnu skupinu na promišljanje o tome kako nam Božja Riječ daje snagu u teškim okolnostima, i čak nas izričito podsjeća da je čitav Božji narod hodočasnički, na putu prema Kraljevstvu. Biblija nam predočava mnoge primjere naroda koji migriraju od mjesta do mjesta, uvelike zbog istih razloga kao i današnja populacija. Abraham i Sara, Jakov, Amos i Josip, Marija i Isus – biblijski su primjeri (i)migranata.
Iskustvo migracije otkriva podijeljenost svijeta. Jedinstvo kršćana potrebno je kao paradigma za jedinstvo čovječanstva. Kršćani posjeduju «blago u glinenim posudama» (2 Kor 4, 7), koje je slava Isusa Krista, Gospodina, ponajviše njegova pobjeda nad grijehom, smrću, progonom i mržnjom. Njegovo je bogatstvo, kako kaže Pavao u 2 Kor 4, 5-6, znanje o Božjoj slavi koja jasno svijetli u Isusu jer je On otkrio dubinu Božje ljubavi i milosrđa za sve stvoreno, a posebice za siromašne.
Tekst 2 Kor 4, 5-18 poziva nas da prepoznamo, da smo nositelji blaga koje nam ne pripada, no koje nam je darovano kao Božji dar, da bi nas ojačalo u patnji i ohrabrilo nas u žalosti. Nosimo ovo blago unutar krhkosti našeg ljudskog postojanja kako bi postalo očito da ovaj dar ima svoj izvor u Bogu i nije naša vlastita tvorevina. Bog nas poziva da svjedočimo za njega i kroz svoju ljudsku slabost.

Tijelo Kristovo je nepodijeljeno i zato moramo prevladati podjele među kršćanima, koje su svjedočanstvo protivno ovoj istini. Prepoznajemo koliko su velike prepreke i da naša intelektualna i fizička snaga nisu dovoljne da izliječe grijeh i podjelu. Jedinstvo crkve mora doći snagom Duha Svetoga koji u nama djeluje kako bi se kroz svaki korak prema jedinstvu vidjelo da nas Bog sve bliže privodi Kraljevstvu.
U svojoj poslanici Korinćanima Pavao ohrabruje svoju kršćansku braću i sestre porukom nade koja je predstavljena u Isusu Kristu. Isus je Božja poruka, otkrivenje Božje slave i svjetla koje nastavlja sjati u svijetu tame (2 Kor 4, 5-6).
Ovo je nada rođena u srcima muškaraca i žena koji su svjesni da je njihov izvor u Bogu, a ne u njima samima. Ovo blago je ono koje nosi hodočasnike i migrante u njihovom lomljivom ljudskom stanju (1. dan Osmine – 2 Kor 4, 7).
Zajednička vjera u Krista naša je nada i blago. U svijetu mnogi muškarci, žene i djeca osjećaju težinu progonstva, ranjenosti i ostavljenosti dok su primorani napustiti svoje domove i živjeti na ulicama, neprestano odvojeni od njima poznatog okruženja. Pavao se osvrće na iskustvo progona, nudeći utjehu u kršćanskoj vjeri; s obzirom da je Isus uzeo naše ljudsko stanje kako bi moglo biti uzdignuto, snaga se Božja otkriva u našoj slabosti. Tako nismo ni shrvani, ni natjerani u očaj, nismo ni zaboravljeni, ni pokošeni, jer imamo vjere (2. dan Osmine – 2 Kor 4, 8).

Otajstvo otkupljenja otkriva se u situaciji gdje, po Božjoj milosti, ljudski duh čini vidljivim sliku Kristovu u krhkosti naših tijela. U njoj vidimo kako se Kristova smrt pronosi u tijelu, no po Božjem milosrđu očituje se i Kristova slika. Prečesto grijeh diskriminacije otkriva kulturu smrti koja nije ništa više od želje da se uništi razlika, koja je onaj drugi. Poslanje crkava je pronaći načine kako bi se zajedno potvrdio lik Kristov u drugome kao izvor bogatstva, kao vrijedan dar. Prisutnost Kristova koja se očituje u našim tijelima obnavlja nas da Božji lik bude vidljiv u nama, dostojanstvo koje se ne može izbrisati. Jedino kada cijenimo ovo blago, koje svi nose u svojoj ljudskoj prirodi, možemo druge primati s dobrodošlicom, prepoznajući njihovu sličnost Bogu (3. dan Osmine – 2 Kor 4, 10).
Čini se kao kontradikcija, no sve dok u nama ima života, moramo se naučiti biti predani smrti, umrijeti sebi kako bi u nama mogao živjeti Krist. Čineći tako, otvaramo svoj um važnosti života – života koji je povjeren Kristu kako bi njegov život u nama mogao biti vidljiv. Svi kršćani pozvani su svjedočiti činjenicu da grijeh nad nama više nema moći. Ovdje crkve zajedno moraju svjedočiti u svijetu dostojanstvo života, novog života u Kristu (4. dan Osmine – 2 Kor 4, 11).
U nestalnim uvjetima u kojima se i hodočasnici i migranti nađu, kršćanske crkve sjedinjene «u istom duhu vjere» nude glas strancima i nevoljnima. To je stoga što svjedočimo istu vjeru koju naviještamo.

Tema petog dana (2 Kor 4, 17) potiče kršćane da prepoznaju potrebu da hrabro progovore protiv bezizlaznih situacija beskućnika, izbjeglica, useljenika, uličara, migracijskih populacija, te uistinu svih koji su u nevolji. Vjerujemo u obnoviteljsku snagu Boga u Isusu Kristu, te tako zajedno možemo hrabro progovoriti protiv svega što uništava dostojanstvo ljudske osobe.
Poslanje je crkve u društvu biti znakom Božje milosti. Vrijednosti ovog prolaznog svijeta nisu nužno one Kraljevstva blaženih. Isus je svakom kršćaninu i crkvama zajedno povjerio poslanje življenja i integriteta Božjeg kraljevstva kao nove snage, obnavljajući ljudsko društvo. Opravdanje koje nam je besplatno dano po Božjoj milosti obvezuje nas da živimo kao opravdani u svijetu (6. dan – 2 Kor 4, 15).
Unatoč mnogim poteškoćama i progonstvima ne smijemo izgubiti srce. Sveti Pavao ohrabruje nas da ostanemo jaki jer ne samo da pronosimo Kristovu smrt u našem tijelu, već i Njegov život. Crkva je pozvana da istakne Kristovu pobjedu nad smrću time što je zajednica hrabrih. Postojanost onih koji tragaju za kršćanskim jedinstvom važna je stvarnost za mlake i one koji su u napasti da odustanu od borbe, jer ona pokazuje snagu Božje milosti unatoč mnogobrojnim poteškoćama. Isus je molio za jedinstvo svih onih koji nose njegovo ime upravo da bi svijet mogao uzvjerovati. Unatoč preprekama na putu kršćanskog jedinstva, suočene s različitošću, crkve moraju djelovati zajedno, hrabro i uporno kako bi podijeljenom svijetu ponudile paradigmu jedinstva i kako bi bile znak snage Kristove smrti nad grijehom i mrakom (7. dan – 4, 16).

Osmoga dana razmatramo kako nas patnje koje podnosimo pripremaju za «neizrecivu slavu» (2 Kor 4, 17). Nije to utopistička vizija o tome da će se svaka ljudska borba završiti, budući da nas Pavao poziva na razmišljanje da ćemo, ako smo vjerom sjedinjeni s Kristovom patnjom, biti preobraženi milošću uskrsnuća. Pronosimo oboje, i njegovu patnju, i njegovo uskrsnuće u našem tijelu. To je razlog zašto nas Pavao navodi gledati preko onoga što vidimo smrtnim očima prema vječnoj istini koja je otkrivena u Kristovoj slavi. Jedinstvo svih onih koji vjeruju u Krista vidljivo je kada kršćani uistinu vrše svoju zadaću u svijetu kroz koji prolaze.

Svaki od osam dana onima koji vjeruju u Krista predlaže molitvu za jedinstvo. Vrijednost molitve za jedinstvo ne može se nikada dovoljno naglasiti s obzirom da je ona zajedništvo u kojem svi kršćani snagom Duha Svetoga ponizno prepoznaju da je ono jedinstvo koje Bog želi samo po sebi dar za Crkvu. Molimo stoga neprestano da bismo mogli biti spremni primiti ovaj dar i nositi ga u glinenim posudama naše ljudske krhkosti.

Petar i Pavao

PRIPREMA MATERIJALA ZA TJEDAN MOLITVE ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2003.

Prvotni nacrt ovoga teksta sastavila je ekumenska skupina bibličara, teologa, svećenika, pastora i laika u Argentini. Iskrene zahvale idu lokalnoj skupini za njihov prijedlog teme, i za njihov pažljivi desetomjesečni rad. Članovi grupe povezani su s Ekumenskim povjerenstvom kršćanskih crkava Argentine (CEICA – The Ecumenical Comission of Christian Churches in Argentina). To su bili: otac Rafael Magul (pravoslavna crkva), gospođica Maria Luisa Cárdenas (rimokatolička crkva), otac Fernando Gianetti (rimokatolička crkva), svećenik Carlos Halperin (anglikanska crkva), svećenica Margarita Tourn (Waldenzijanska crkva) i svećenik Pablo Andiñach (Metodist).
Tekst je u sadašnju formu uobličio međunarodni tim, kojega je imenovalo Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Svjetskog vijeća crkava i Papinsko Vijeće za promicanje jedinstva kršćana. Taj tim, koji je uključio predstavnike argentinske skupine, susreo se blizu Málage u Španjolskoj, u ekumenskom centru «Los Rubios» Španjolske evangeličke crkve (Spanish Reformed Church). Skupina zahvaljuje ravnateljici, gospođi Pilar Agraz Aguilar, te osoblju ekumenskog centra za toplu i velikodušnu dobrodošlicu.

Sudionici ovoga tima imali su povlasticu čuti oca Carlosa de Francisco Vega iz Tajništva za međukonfesionalne odnose španjolske biskupske konferencije o provođenju tjedna molitve za jedinstvo kršćana u Španjolskoj, a gospođa Agraz govorila je o nastanku i razvoju ekumenskog centra, posebice o njegovom radu s useljenicima. Tijekom jedne nedjelje sudionici su pohađali bogoslužja u reformiranoj crkvi u «Los Rubios» i u rimokatoličkoj župi «Naše Gospe od pobjede» (Nuestra Señora de la Victoria), u Rincónu de la Victoria. Skupina zahvaljuje na prijateljskom prihvatu.

TEMELJNI BIBLIJSKI TEKST
SVJETSKOG MOLITVENOG TJEDNA
ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2003.

Imamo ovo blago u glinenim posudama
(2 Kor 4, 4-18)

«U onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno».

EKUMENSKO BOGOSLUŽJE

UVOD
Ovo bogoslužje slavi plamen koji je Bog Otac zapalio u srcima vjernika i u njihovim zajednicama premda dolaze iz raznih kultura, naroda i nacija raširenih diljem zemlje u stanju neprestane migracije i novog nastanjivanja.
Isus Krist u nama dijeli svjetlo vjere. Ta vjera je «znanje slave Božje» koje svijetli sa lica Kristova. To je ono blago na koje se Pavao poziva u 2 Kor 3, 5-18. Svaki vjernik i zajednica vjernika dijeli ovo blago i svjedoči za nj u svom njegovom bogatstvu i u stanju ljudske krhkosti.
Sa ekumenskog gledišta najvažnije je da možemo radosno slaviti Krista Uskrsloga, no nije manje važno uzdići se Bogu Ocu po Isusu, našem jedinome posredniku, k molitvi za mnoge, muškarce i žene, mlade i djecu, traumatizirane neprestanim premještanjem. Ono će biti tema molitve, koja je zajedno s našim ispovijedanjem vjere u Krista, svjetlo naših života, najvažniji vid ovoga bogoslužja. Zajednice vjernika imaju stalno iskustvo podjele, radosti, trvenja, nastojanja i nade koje ih čine bolno svjesnima patnji ljudi kojima je poznata muka migracije. Upravo su zato naša molitva za jedinstvo crkava i naša molitva za migracijske zajednice jedno.
Za ovo slavlje, polazeći od izvornog prijedloga ekumenske skupine u Argentini, preporučuje se:
• Odaslati pozivnice preko uobičajenog kruga kršćana koji se mogu naći na ekumenskim susretima, oblikovati zajedničku, ali raznovrsnu molitvenu skupinu, posebice s useljeničkim kršćanskim zajednicama koje se mogu pronaći u našim gradovima i regijama. U susretima i pripremanju bogoslužja zajedno ćemo slaviti Krista uskrslog, Svjetlo od Svjetla, kao naše jedino Spasenje unutar zajedništva jedne vjere u svoj njenoj raznolikosti izričaja. Naše će slavlje iskazati počast toj raznolikosti.
• Koristiti simbol svjetla u glinenim posudama, ili bolje – u jednoj glinenoj posudi. Ono bi se moglo prenijeti od jedne skupine k drugoj pred čitavim skupom, u trenutku posredovanja dopuštajući da simbolika ovog dragocjenog blaga bude shvaćena u jedinstvu jednog Gospodina, jedne vjere, jednog krštenja i zajedničke nade u Krista, koji je solidaran sa siromašnima, migrantima, ranjenima od života. Na početku bogoslužja, ova posuda, sadržavajući svjetlo, već izražava okupljenost kršćana koji ispovijedaju vjeru u Krista, svjetlo naših života i nadu u rast našega zajedništva.
• Znak mira daje pečat ovome molitvenom bogoslužju. Jedinstvo koje je pokazano tim činom odgovara poslanju Kristovih učenika na kraju svakog bogoslužja. On od njih očekuje da svjedoče svoje jedinstvo posvećujući se kako bi se suočili sa teškim stvarnostima migracije.
• Neka se naglasi dramatična priroda migracija i njeni grešni uzroci, no i činjenica kako smo i mi kao Kristovi učenici na zemlji, također migranti. Izbjegavajući podcjenjivanje ili neiskrenost, jedni ćemo druge tijekom bogoslužja dočekati kao sestre i braću u vjeri. Imamo toliko za podijeliti, što nam daje nadu u vrijeme kušnje i divljenje blagu koje je Bogom dana nam vjera. Gdje bi naše ekumensko hodočašće bilo bez razmjena i dijaloga uzrokovanih suvremenim migracijama? Dopustit ćemo si da nas dočeka Krist, on sam nomad na ovoj zemlji. Naše zemaljsko putovanje postaje također hodočašće s braćom i sestrama prema Božjem domu. No, moramo osigurati da, poput Njega, nikoga ne izostavimo s gozbe koju je Duh Sveti postavio u srca vjernih. Zato moramo uvijek iznova osluškivati i čuti njegov poziv da budemo svjedoci evanđelja dok postajemo putujući nositelji radosne vijesti kao što je to i Ruta anticipirala na svoj način.
• Poželjno je da se unutar službe riječi ukaže na Rutu. Na početku liturgije priča o Rutinom putovanju u Betlehem u Judeji s Naomi (čija je to bila domovina), mogla bi uvesti u mnogobrojne druge suvremene priče o migraciji, o kojima se može govoriti u uvodnoj riječi ili prije svakog zaziva molitve vjernika. Te sadašnje priče, koje uključuju migrante ili osobe koje imaju potrebu bolje razumjeti život emigranata, mogle bi otkriti kako je – u Rutinom životu kao i u njihovom – zaživjelo novo pouzdanje u Boga u sveobuhvatnom duhu biblijskog otkrivenja, te poziv nasljedovati osobitu Božju ljubav prema strancima i siromašnima.
• Evanđelje se može izabrati između predloženih tekstova, no preporuča se čitanje o poslanju (Mt 28, 16-20). Naglašavajući opće poslanje u prisutnosti Gospodina Krista, unutar okvira ovog ekumenskog bogoslužja, posebice upravljenog prema migrantima, to evanđelje nudi mogućnost da se unutar propovijedi naglasi snaga koju evanđelje ima u prevladavanju kulturoloških, socijalnih, psiholoških i religioznih prepreka. Propovijed bi trebala istaknuti da smo zajedno poslani od Krista i da bismo stoga trebali i ohrabrivati crkve i poduzimati zajedničke kreativnosti sa «strancem u svojoj blizini». Doktrinarni, duhovni i praktični ekumenizam danas nemoguć je a da se ne uzme u obzir migracija naroda ovoga vremena. Naš napredak prema jedinstvu potaknut je time.
• Nije li istina kako u dvostrukim zahtjevima poslanja i ekumenizma, otkrivamo našeg bližnjeg u sestrama i braći raznih tradicija, a s kojima djelujemo na proširenju Božjeg Kraljevstva? Pozvani smo ljubiti različite ljude bez obzira jesu li migranti, i bez obzira na različitost koja proizlazi iz nama nepoznatog načina ispovijedanja kršćanske vjere, ali utemeljenoj na tradicijama i praksama drugačijima od naših. Jedinstvo crkve mora biti u službi jedinstva među narodima. Iz ove perspektive, liturgija kao poslanje podvlači poveznicu između misijske i ekumenske povezanosti.

Sljedećih šest dijelova bogoslužja mogu biti promijenjeni:

• Uvodni dio – slavlje Svjetla Kristova
• Priznanje grijeha i navještaj Božjeg oprosta
• Čitanje Božje Riječi
• Ispovijest vjere
• Molitva vjernih: kretanje prema dijelu gdje su nazočni predstavnici crkava raznih etničkih skupina kako bi govorili o svojim migracijskim pričama, predstavili svoje simbole, prenošenje glinene posude u kojoj se nalazi svjetlo, njihove molitveni zazivi kao i oni drugih prisutnih kršćanskih zajednica, govor o počecima, razvoju, afirmaciji, a možda čak i o njihovom isključenju. Alternativno, ova se svjedočanstva mogu povezati s početkom bogoslužja, kao preludij liturgije.
• Otpust: procesija okupljenih ide prema izlazu, znak je to Kristova poziva na svjedočanstvo, prethođeno blagoslovom.
• Preporuča se da se himan Kristu – Phos Hilarion – pjeva na uvodnom dijelu bogoslužja, ili nakon zaziva Duha Svetog, prosvjetitelja, prije ispovijesti vjere (Nicejsko vjerovanje ili drugi tekst).
• Bogoslužje se može obogatiti pjesmama, te simbolima predstavljenih naroda. Uzmemo li za primjer Argentinu, znak mira mogao bi se podijeliti na španjolskom, čitači ili drugi sudionici mogli bi biti obučeni u poncho, pjesme popraćene gitarom, itd.
Bogoslužje bi trebala pripremiti ekumenska skupina, a priprema bi mogla pružiti mogućnost zajedničkih susreta i molitve. Bila bi šteta kada bi bogoslužje bilo samo kao kratkotrajni interludij. Umjesto toga, ono bi trebalo biti izvorište želje za produbljivanjem odnosa među kršćanima imigrantima i onima čije su zajednice starosjedioci na određenom području.

RED SLAVLJA

P: Predvoditelj(i)
Z: Zajednica
Č: Čitač(i)

I. UVODNI OBREDI

Preporuča se da bogoslužje bude navečer.

Poziv na molitvu

P. Svjetlo i mir u Isusu Kristu, Gospodinu našemu!
Z: Slava Bogu.
P: Aleluja, Krist je uskrsnuo!
Z: Uistinu je uskrsnuo!

Glinena posuda koja sadrži upaljenu svijeću postavlja se na stol za pričest/oltar ili na neko drugo vidljivo mjesto ispred skupa dok se čita tekst iz 2 Kor 4, 5-6. Nekolicina prisutnih zajedno dolaze naprijed kako bi i druge svijeće zapalili na ovom plamenu i svima razdijelili svjetlo.

Himan

Himan prati dijeljenje svjetla. Argentinski sanctus ili himan na temu svjetla poznat imigracijskoj zajednici, predstavljen u službi ili drugi poznati skupu.

Z: Budi naše svjetlo u tami, Gospodine, i u svojem velikom milosrđu, zaštiti nas od opasnosti na našem zemaljskom putovanju. Oživi u nama i u našim zajednicama svjetlo vjere u našim srcima: spoznaju tvoje slave u licu Kristovu, njega koji kraljuje s Tobom i Duhom Svetim u sve vijeke vjekova. Amen.

Himan Phos Hilaron (ovaj himan mogao bi se pjevati i drugdje u bogoslužju kako je već objašnjeno u uvodu).

O radosno Svjetlo svete slave
vječnoga Oca:
nebeski, sveti, blagoslovljeni Isuse Kriste.

Jer dolazimo na mjesto sunca
i vidjesmo svjetlo večernje,
hvalimo te Bože,
Oče, Sine i Duše Sveti.

Dostojno je tebe hvaliti uvijek
prikladnim pjesmama.

Sine Božji, djelitelju života.
S razlogom te riječ veliča.

II. OBJAVA BOŽJEG MILOSRĐA I ISPOVIJEST GRIJEHA

P: Ispovjedimo svoje grijehe prema Bogu i jedni prema drugima.

(Skup ili nekoliko čitača za redom)

Z: Milosrdni Bože, ispovijedamo da smo zgriješili protiv Tebe mišlju, riječju, djelom i propustom.

Otpusti naše grijehe nejedinstva radi oholosti, grijehe protiv naše braće i sestara drugih vjeroispovijesti, kultura, naroda, onih koje smo tlačili i izdvajali.

Oprosti našu apatiju, sljepoću i nebrigu za imigrante među nama. Mi, kršćani raznih denominacija, moramo ispitati sebe jesmo li s namjerom tražili načine zajedničkog svjedočanstva «poradi Isusa» kako bismo se borili protiv patnja i nepravdi koje su pretrpjeli naša braća i sestre imigranti u našoj domovini?

Oprosti našu površnost i lijenost koja je ignorirala ili nijekala bogatstva koja nam je pružao drugi umjesto da smo težili za istinskim dijeljenjem vrijednosti i vjere.

Z: Nismo te voljeli čitavim srcem i nismo ljubili bližnje kao sebe same. Iskreno žalimo i ponizno se kajemo za naše grijehe. Poradi ljubavi Tvojega Sina, Isusa Krista smiluj nam se i oprosti nam kako bismo radosno mogli slijediti tvoju volju, hodati tvojim stazama i živjeti život koji dokazuje slavu tvojega imena. Amen.

P: Naš svemogući Bog je milosrdan. On oprašta vaše/naše grijehe po Gospodinu Isusu Kristu, on vas/nas ojačava u svakoj dobroti i snagom svoga Svetoga Duha daje vam/nam vječni život. Amen.

III. NAVJEŠTAJ BOŽJE RIJEČI

Stari Zavjet: Lev 25, 35-43 ili Rut 1, 1-18 (usporedi uvod u bogoslužje)

Ps 43 (čitan antifonalno)

Novi Zavjet: 2 Kor 4, 5-18 (usp. uvod u bogoslužje)

Z: Aleluja!

Čitanje iz evanđelja: Mt 28, 16-20 ili Mt 8, 5-13, ili 4, 3-15 ili Mk 7, 1-9

(Kao znak da je radosna Kristova vijest namijenjena naviještanju na svakom jeziku i prihvaćanju u svakoj kulturi, evanđelje se može čitati na jeziku jedne od prisutnih zajednica.)

Z: Aleluja!

Propovijed (vidi uvod u službu bogoslužja)

IV. ISPOVIJEST VJERE

P: O Bože, koji nas po Isusu Kristu Gospodaru svega svijeta i crkve pozivaš da budemo jedno tijelo i iskazujemo tvoju ljubav, u ispovijesti iste vjere, ponizno te molimo.

Č: Udijeli nam svjetlo i snagu vjere kako bismo prevladali sjenke zloga koje narušavaju naše zajedništvo vjere.

Himan Duhu Svetom (po želji)

Č: Izlij svoju ljubav u naša srca kako bismo te upoznali i razabrali tvoju kreativnu i pomirujuću prisutnost u životima onih pored nas.

Himan Duhu Svetom

Č: Obnovi u nama dar Duha Svetoga da bismo tim istim Duhom mogli sada zajedno navijestiti Isusa Krista kao Gospodina; kako bi njime bilo dotaknuto svako ljudsko srce, da one zapreke koje nas dijele budu uništene, da ogovaranja izblijede, mržnja prestane i rane nejedinstva zacijele, da bismo živjeli u pravdi i miru po Isusu Kristu Gospodinu našemui. Amen.

Himan Duhu Svetom

(Phos Hilaron može se pjevati ovdje.)

Nicejsko vjerovanje (ili neka druga ispovijest vjere)

V. MOLITVE

Predstavnici imigracijskih zajednica prilaze i izgovaraju svoje molitve. Svakoj molitvi prethodi kratki izričaj vlastitog iskustva. Svjetla su smanjena dok se njihovi glasovi dižu kako bi zamolili za bolje shvaćanje njihove situacije i kako bi izrazili svoju vjeru i nadu u Božja djela.
Prije molitve za jedinstvo kršćana, svaka crkva može se također kratko osvrnuti na svoje rođenje i razvoj, možda na svoje izdvajanje ili potiskivanje (npr. poništenje Nantskog edikta u Francuskoj) u fazama svoje povijesti na lokalnoj ili nacionalnoj razini.
Velika glinena posuda sa svijećom prenosit će se od jednog čitača do drugog kao znak vjere i solidarnosti prije no što se položi na oltar/stolić za pričest.
Refren Dođi Duše Presveti i prosvijetli nas – ili neki drugi prikladan refren – može biti pjevan nakon svake molitve.

Pružamo blago svoje vjere u krhkosti vlastitog svjedočanstva, naših zajednica i naših ekumenskih postignuća. Neka Gospodin u nama obnovi dar svoga svjetla, snage i zajedništva.
Z: Dođi Duše Presveti i prosvijetli nas!

Suočeni sa tako mnogo patnje i zla, u bijedi smo očaja i svjesni svoje slabosti koja seže sve do granica sumnje vrijedi li uopće djelovati u prilog pravde. Neka nam Gospodin pomogne čuti svjedočanstvo ljudi i zajednica koje su pod raznim pritiskom ipak ustrajale nadati se i djelovati usred nevolja.
Z: Dođi Duše Presveti i prosvijetli nas!

Suočeni sa zahtjevima poslanja u svijetu i svjesni važnosti evanđelja koje nam je povjereno, možemo se osjećati preplavljenima. Neka nam Gospodin udijeli pouzdanje kako bismo mogli ispovijedati svoju vjeru.
Z: Dođi Duše Presveti i prosvijetli nas!

Ekumenski pokret, kao i imigracija, dio je «globalizacije» sa kojom se svijet danas pokušava nositi. Okupljanjem naših crkava neka Gospodin nadahne ovo traganje za jedinstvom.
Z: Dođi Duše Presveti i prosvijetli nas!

Molitva svetog Ivana Zlatoustog

P: Gospodine, dao si nam milost da ove zajedničke molitve prinesemo jednim srcem. Obećao si uslišati molitvu dvojice ili trojice okupljenih u tvoje ime. Ispuni sada molbe tvojih slugu na naše dobro, podari nam spoznaju tvoje istine u ovom svijetu i vječni život u svijetu koji dolazi. Amen.

Znak mira

Z: Oče naš…

Z: Himan

Prikupljanje milodara

Sabiranje milodara može se odvijati za vrijeme pjevanog himna. To je liturgijska gesta kojom se izražava zajedništvo u vjeri, milosrđe i solidarnost, a na značenje toga čina može se podsjetiti i navodeći svrhu prikupljanja.

VI. Otpust i blagoslov

Otpust i blagoslov (Usp. Brojevi 6, 24-26)

P: Neka vas/nas Gospodin blagoslovi i neka vas/nas čuva.

Z: Amen

P: Neka vas/nas Gospodin licem svojim obasja i milostiv neka vam/nam bude.

Z: Amen

P: Neka Gospodin svrne svoj pogled na vas/nas i mir vam/nam podari.

Z: Amen

P: I blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga sišao na vas/nas i ostao vazda s vama/nama.

Z: Amen.

Evanđelje Mt 28, 18-20 i poziv na zajedničko svjedočanstvo u imenu Krista

P: Isus im pristupi i prozbori:
«Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dana do svršetka svijeta.»

Otpust

Z: Himan
Može se uzeti pjesma jedne od imigrantskih zajednica koje su prisutne, ili neke druge poznate skupine.
Kako bi označili hodočašće našega života u svjetlu Kristovu i našu spremnost da zajedno odgovorimo na poslanje koje nam Krist daje, skup izlazi iz crkve u procesiji iza osobe koja nosi glinenu posudu s upaljenom svijećom.

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJA I
MOLITVE ZA OSAM DANA

DAN PRVI
Imamo ovo blago u glinenim posudama (2 Kor 4,7)
Nada

Post 15, 1-7 Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!
Ps 16 Ti si moj Gospodar, nema mi blaženstva bez tebe
Heb 9, 8-12 Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara
Lk 24, 13-35 A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela

Komentar
Abraham stavlja svoje povjerenje u Božje obećanje. Napušta ugodnost života kako bi se uputio u obećanu zemlju. Sa svojom obitelji postaje stranac, imigrant pozvan da učini bolnu, ali zasigurno plodonosnu i oslobađajuću promjenu u kanaanskoj zemlji.
Hodočasnici iz Emausa prisiljeni su vratiti se u svoje staro prebivalište kako bi ponovno pronašli prvotni poticaj koji ih je naveo da nasljeduju Isusa, čak do podnožja križa. Dok ponovno slušaju Isusov govor o «Mojsiju i prorocima», povjerenje i ljubav, znakovi božanskog blaga u njima, temelja njihove nade, iznova zaživljavaju u njihovim čeznutljivim srcima. Svi kršćani dijele tu nadu: ona ih ne štiti od životnih borbi već osnažuje njihov život snagom pouzdanja i bezbrižnosti.
Napustiti jednu domovinu, i poći prema drugoj, prema neznancu, može dovesti do pružanja i srastanja s drugima kako bi Bogu prinijeli «veliko srce» sposobno zadržati blago koje Bog želi staviti u svakoga od nas. To veliko srce glinena je posuda naše ljudskosti koja i sama ostaje prah. Čini se slabom i patetičnom u prisutnosti tog blaga koje, upravo suprotno, u njoj sve više raste.
Kršćani moraju zajedno obznanjivati ovo blago koje sja u slavi na licu uskrsnuloga, kako bi kao pomirena zajednica zajedno pokazali svoju baštinu.

Prošnje
– Bože, daj da svi oni koji iz bilo kojega razloga moraju napuštati svoju domovinu i rodna ognjišta ne završe na rubovima društva nego nađu sretniju budućnost, molimo te.
– Bože, daj da se svi kršćani zajedno kaju i zajedno tebe hvale, kako bi prestala razdijeljenost a nastupilo potpuno jedinstvo Crkve, molimo te.
– Nebeski Oče, svakodnevno smo pritisnuti mnogim brigama, tjeskobama i poteškoćama, pomozi nam da uzmognemo radosno hoditi prema tvome kraljevstvu, molimo te.
– Gospodine, mi smo se olako pomirili s razdorom u Tvojoj Crkvi. Daj da uvidimo da je to velika sablazan za svijet, i da tu sablazan što prije uklonimo, molimo te.

Molitva
Oče naš, unatoč našoj slabosti, učinio si nas svjedocima nade, vjernim učenicima svojega Sina, koji u skeptičnom i uznemirenom svijetu želi očitovati svoju pobjedu. To blago mi imamo u glinenim posudama, a bojimo se da ćemo posustati pred licem patnje i zla. Ponekad čak i sumnjamo u moć Isusove riječi kada kaže «da svi budu jedno». Povrati u nas znanje o toj slavi koja sja na licu Kristovom kako bismo svojim djelima, predanošću i čitavim životom naviještali svijetu da On živi i djeluje među nama. Amen.

DAN DRUGI
U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni (2 Kor 4,8)
Vjera

Izl 5, 6-17 Navalite poslove na taj svijet
Ps 128 Plod ruku svojih ti ćeš uživati
Heb 11,13-27 Ali sada oni čeznu za boljom
Mt 2,14-15 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat

Komentar
Stoljeće koje je upravo završilo bilo je obilježeno mnogim različitim oblicima političkih, socijalnih, kulturoloških i ekonomskih potiskivanja. Migracija je na neki način još uvijek pogođena određenim aktualnim stvarnostima. Emigranti napuštaju svoje domovine u potrazi za boljim životom, daleko od progona i gladi. Traže mogućnosti koje su im uskraćene u njihovim okolnostima ili traže utočište od političkih i ekonomskih sustava koji ih progone iz njihovih domova. Kada stignu vrlo često podliježu eksploataciji sličnoj onoj koju su trpjeli Židovi u Egiptu.
Imigrant je osoba u nevolji. Ta je osoba morala napustiti svoj dom i sve veze kako bi se suočila sa životom u drugačijim kulturalnim i socijalnim uvjetima, sa svim problemima koje to donosi. Imigrant susreće nebrižne ljude i okrutne situacije u kojima se razabiru jasni znaci grijeha i tako prvobitni razlozi emigracije uopće.
Emigracija se također može iskusiti kroz čin vjere, kako je Abraham napustio kuću svojih predaka zbog obećane zemlje, ili kako je Mojsije poveo narod iz ropstva. Na taj isti način su Isus, Marija i Josip pobjegli, emigrirali, u Egipat kako bi spasili svoje živote ugrožene od moćnog Heroda. Danas kao i jučer, u središtu svih opasnosti, Bog nam pokazuje put koji vodi u život.
Progonjeni, ali ne obeshrabreni, milijuni ljudi crpe iz svoje vjere u Boga snagu da ostanu postojani suočeni s diskriminacijom na osnovi rase, boje kože, spola, kulture, jezika ili potrošačke moći.
Migracija često ima posljedice i za ekumenski život. Ona dovodi članove raznih crkva zajedno i vodi ih prema svježem početku u traganju za jedinstvom. Mi smo svi, na jedan ili drugi način, migranti na ovoj zemlji. Svi smo hodočasnici na putu prema kući Očevoj. Crkve su također pozvane da napreduju putem prema jedinstvu, tim putem koji je Gospodin otvorio za nas.

Prošnje
– Gospodine Isuse, i ti si sam još kao dijete morao u emigraciju, u Egipat. Daj da svi oni koji poput tebe moraju iseljavati pred progonima ove ili one vrste, nađu sigurno utočište, molimo te.
– Očituj, Gospodine, na nama veličinu svoga milosrđa i snagom svoga Duha ukloni razdor među kršćanima, molimo te.
– Da crkva bude jasniji znak, podignut među narodima, te svijet uzvjeruje u Krista koga si poslao, molimo te.
– Gospodine, pomozi nam da se oslobodimo uskogrudnosti i predrasuda jednih prema drugima, i da se uzljubimo onom ljubavlju, kojom ti sve nas ljubiš, molimo te!

Molitva
Bože naš Oče, čiji Sin je poznavao progon u Egiptu. Molimo te da pratiš migrante našega vremena. Neka Duh Sveti dotakne ljudsko srce, neka prepreke koje nas odjeljuju padnu, temelji sumnje i mržnja prestanu. Neka tvoj Duh udahne novi život u tvoje crkve na njihovom hodočasničkom putu prema jedinstvu i pomogne im prevladati podijele, te ići prema pravdi i miru. Kroz Isusa Krista našega Gospodina. Amen.

DAN TREĆI
Da se i život Isusov u tijelu našem očituje (2 Kor 4,10)
Na sliku Kristovu

Post 1,26-27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
Ps 45 Bog tvoj, tebe pomaza
1 Tim 6,11-16 Čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno
Mt 5, 14-15 Vi ste svjetlost svijeta

Komentar
Ljudska osoba nosi u sebi samoj sliku i priliku Božju. Znak je to integriteta kojeg ništa – niti slabost, niti grijeh, niti ugnjetavanje – ne može uništiti. Ta otajstvena istina sačinjava trajni poziv na duhovni rast kako bismo dosegli mjeru Kristovu.
Krist sam živi među kršćanima, unutar samog kršćaninova tijela, uma i duše. Kršćani, žene i muškarci, moraju očitovati u stvarnim situacijama života Kristov život u sebi. Oni su pozvani da ustraju u poslušnosti naspram zahtjeva evanđelja, sve do ponovnog Gospodinovog dolaska.
Biti svjedok uključuje čitavo biće vjernika, i tijelo. Tijekom vjekova pripadnici raznih crkava trpjeli su (i još uvijek trpe) mučeništvo, dajući vjerno svjedočanstvo u ispunjavanju savršenog čina poslušnosti prema Kristu. Često je razlog mučeništvu progon. Kršćanin je tako pozvan biti preobražen u sliku Kristovu, otkrivajući Kristov život unutar vlastitog.
Kao crkva, pozvani smo mijenjati kulturološke prakse koje velikom dijelu svjetske populacije onemogućuju priznanje ljudskog dostojanstva, iznad svega u slučaju migranata. Jer isti elementi koji dijele narode i nacije nalaze se u grijehu koji dijeli crkve i sprečava njihovo istinsko svjedočanstvo. Štoviše, jedinstvo među vjernicima ne može se odvojiti od borbe da se prevladaju barijere podijeljenosti društva.

Prošnje
– Bože, da tvoju sliku prepoznajemo u prognanicima, izbjeglicama, emigrantima i potrebnima bilo koje vrste, molimo te.
– Gospodine mi se odviše rijetko pitamo što nam je činiti da bismo baštinili vječni život, daj da smisao za vječne vrednote nikada ne ugasne u nama, molimo te.
– Bože, tvoja crkva, jedna, sveta, sveopća i apostolska, očituje se u pojedinim crkvama širom svijeta, daj da u bogatstvu različitosti uvijek opstane temeljno jedinstvo apostolskog nauka, molimo te.
– Gospodine, daj da se tvoj narod sa svojim pastirima tako združi i evanđeljem, krštenjem i euharistijom u Duhu Svetom sabere, da dostojno predstavlja cjelovitost tvoga naroda te bude znak i sredstvo Kristove nazočnosti u svijetu, molimo Te.

Molitva

Bože ljubavi, moćni Stvoritelju svega živoga, ohrabri nas da raspoznajemo u sebi kao i u svakom od naše braće i sestara Tvoju sliku i sličnost. Podaj nam snage potrebne kako bismo bili poslušni imperativu tvoje sveobuhvatne ljubavi.
Bože ljubavi, molimo da naše svjedočanstvo vodi u jedinstvo crkava, te da se možemo jednoglasno pozvati na odgovornost svekolikog čovječanstva za stvoreno i za bližnjeg. Amen.

DAN ČETVRTI
Da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
(2 Kor 4,11)
Dostojanstvo ljudskog života

Ezr 1, 1-4 Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim!
Ps 50 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
Rim 6, 6-14 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime
Mk 9, 33-37 Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!

Komentar

Mnogi su vidovi života teški. Ljudima se nameću omalovažavajući uvjeti. Za mnoge je njihovo vlastito postojanje ono što moraju podnositi, pa tako tonu u očajanje i teror.
Krist nas poziva da prihvatimo izazov življenja na način koji se susreće sa zahtjevima njegova kraljevstva. Njegova prisutnost među svojim narodom obilježava svakoga od nas. Snaga uskrsnuća izbavlja nas neprestano iz smrtnih iskušenja. Ukoliko smo svjesni njegove prisutnosti među nama – uskrsloga, ali noseći tragove prezrenoga, odbačenoga i isključenoga – moći ćemo razumjeti važnost najmanjeg među nama. Da smo vjerovali da su priprosti ribari bili manje sposobni naučavati od doktora religije, nikada ne bismo čuli poruku apostola, niti onu drvodjelje iz Nazareta.
Upravo stoga moramo poticati jedni druge da preispitujemo vrstu društva koja isključuje ljude ili zanemaruje njihove materijalne ili duhovne potrebe.
U toj borbi, u srcu društava u kojima živimo, mogli bismo biti u kušnji da odustanemo, vjerujući kako smo posve sami. No, ne smijemo izgubiti hrabrost, jer i drugi među Božjom djecom isto pridonose kako bi se održalo dostojanstvo ljudskog života, te tako čine vidljivim Isusov život unutar naše smrtnosti.
Crkva je pozvana otkriti ovo svjetlo koje sja u tami. Suočeni s podijeljenim svijetom, naše traganje za jedinstvom je vitalno. Naš je zajednički poziv pokazati snagu uskrsnuća kako bi svijet uzvjerovao. Suočeni s ratom i svakojakim nevoljama, okruženi borbama za vremenitu moć, te neslaganjem, ne smijemo pokušavati pobjeći zajedno, već, vođeni Kristom, predati sebe kako bismo pomogli svijetu da promijeni smjer.

Prošnje
– Gospodine, ne dopusti da nam srce otvrdne naspram iseljenika i useljenika i druge braće u nevolji bilo koje vrste, molimo te.
– Bože, ti si različite narode ujedinio u ispovijedanju tvoga imena. Daj nam htjeti i činiti što je dobro u tvojim očima, molimo te.
– Gospodine, daj da narod koji je pozvan u Tvoje kraljevstvo tebe ispovijeda jednom vjerom i jednom te pobožnošću štuje, molimo te.
– Nebeski Oče, mi tako često govorimo o bratstvu i ljubavi među ljudima. Pomozi nam da i u svome životu ostvarimo ono, što u Tvoje ime očekujemo i tražimo od svakog čovjeka, molimo Te!

Molitva

O Bože, predajemo ti sebe jer imamo povjerenja jedino u tvoju snagu. Umiri naša tijela i naš um, dođi u naša srca. Pomozi nam u našim dnevnim zadaćama cijeniti obnoviteljsku snagu koju nam nudiš.
O Bože, otvori nam put prema jedinstvu i vodi nas svojom rukom putem svojeg kraljevstva kako bismo bili svjedoci nade. Daj da ne podlegnemo očaju, jer svojim uskrsnućem, Krist je pobijedio smrt.
O Bože u kojeg se pouzdajemo, daj nam svoga Duha istine, hrabrosti i snage kako bismo zajedno išli naprijed prema punom i vidljivom jedinstvu crkve po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

DAN PETI
Uzvjerovah, zato besjedim (2 Kor 4,13)
Odvažnost

Još 1, 1-9 Odvaži se i budi hrabar; Ne boj se i ne strahuj
Ps 113 Podiže iz prašine uboga
Ef 2, 11-22 Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice
Mk 7, 24-30 Zbog te riječi idi

Komentar

U razdoblju nesigurnosti i straha nakon smrti Mojsijeve, Jošua je jasno govorio u Božje ime i tjerao Izrael da prijeđe Jordan i nastani zemlju koju je Bog obećao njegovim precima: zemlju koju su napustili u potrazi za hranom. Poticao ih je da budu jaki i hrabri i da djeluju prema Božjem zakonu.
Mnogo generacija kasnije Kanaanci su još uvijek živjeli u tom djelu zemlje, i upravo je Kanaanka bila ta koja je hrabro prišla Isusu i molila ga za svoju kćer. Kada je Isus odgovorio, pomalo grubo, kako nije pravo uzimati djeci kruh, ona je uzvratila kako i psi pod stolom jedu mrvice koje padaju sa stola. Poganka i žena, njena briga za kćer učinila je da razbije sve kulturološke, tradicijske i spolne prepreke, hrabro i smjelo. Isus je imao plan djelovanja i hitnosti njegova provođenja. Vjerovao je da najprije mora poći u kuću Izraelovu. Usprkos tome bio je ganut hrabrošću i odgovorom ženinim. Sa svoje strane prevladao je iste prepreke i rekao «Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh».
U poslanici Efežanima, kršćani iz poganstva su podsjećani da «u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja». No sada su oni koji su nekoć bili daleko, u Kristu Isusu privučeni blizu. On je svrgnuo pregradnicu, neprijateljstvo između pogana i Židova pomireno je u Bogu, u jednom tijelu po križu. Danas su kršćani Kristovim zakonom prinuđeni prevladati zapreke kulture i rase kako bi poželjeli dobrodošlicu izbjeglicama i strancima, te kako bi pridonijeli njihovim potrebama. Možemo također mnogo naučiti iz duboke kršćanske vjere imigranata među nama, koji su jednako tijelo Kristovo, a koji su prevladali te iste granice kako bi došli u našu zemlju.
Kao pojedini kršćani i crkve pozvani smo hrabro svjedočiti za istinu i evanđelje. Kako to činimo, moramo težiti živjeti i pokazati svijetu jedinstvo koje Isus želi za svoju djecu, jer podijeljene crkve oslabljene su u svom poslanju. Biti crkva Kristova dar je koji donosi ogromnu odgovornost pomaganja onima bez vjere da otkriju kako je Božja Ljubav odgovor na njihovu potrebu. Trebali bismo tražiti od Boga da nas ozdravi od manjka jedinstva i da nam pomogne odgovoriti s vjerom i hrabrošću.

Prošnje
– Gospodine Isuse Kriste, ti si izišao ususret strankinji i udaljio zloga iz njezine kćeri. Ukloni i iz nas svako zlo i predrasude naspram stranaca i ljudi drugih naroda i rasa, molimo te.
– Bože, ti si u Savezu Kristove ljubavi iz svih naroda sabrao ljude u jedan novi narod, daj da nikada ne zaboravimo da smo međusobno povezani vezom Tvoje ljubavi, molimo te.
– Gospodine, udijeli svojoj Crkvi da bude vjerna poslanju koje si joj dao i da sveudilj bude svjetlo ljudskoj obitelji, molimo te.
– Nebeski Oče, daj da crkva, tvoj narod, uvijek bude kvasac i duša suvremenog svjetskog društva koje se u Kristu ima obnoviti i preobraziti u obitelj djece Božje, molimo Te!

Molitva

O Bože ti si nadahnuo svojeg slugu Jošuu da govori hrabro u vrijeme potrebe i povede tvoj narod u obećanu zemlju. Tvoj Sin, Isus Krist, prešao je preko zapreka kulture, klase i spola pružajući ozdravljenje i nadu onima u potrebi. On je naš mir, u svojem je tijelu srušio pregradnicu, te u sebi stvorio jedno novo čovječanstvo. Molimo s vjerom za Kristovo tijelo, crkvu u današnjem svijetu.
Povjerio si nam zadatak graditi tvoje kraljevstvo ovdje na zemlji, pomozi nam da to činimo u jedinstvu, a ne u podijeljenosti. Dopusti nam da čujemo tvoj glas, a ne insistiramo na osobnim prioritetima. Pokreni nas da prevladamo podijele i živimo prema tvojem zakonu ljubavi. Ojačaj nas da se učvrstimo u predanju tebi. Dopusti nam da podijelimo tvoju ljubav. Povedi nas da se susretnemo sa svima onima u potrebi tvojeg blagoslova a posebice izbjeglima i strancima u našoj sredini. Zajedno smo tijelo Kristovo u čije ime molimo. Amen.

DAN ŠESTI
Da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih
izobiluje Bogu na slavu (2 Kor 4,15)
Pravednost Božje milosti

Deut Iz 10, 17-22 Koji izvršava pravdu za siročad i udovicu
Ps 103, 1-13 Milosrdan i milostiv je Gospodin
Rim 3, 21-23 Opravdani su besplatno, njegovom milošću
Mt 5, 1-12 Blago gladnima i žednima pravednosti

Komentar
Grijeh je izvor svih oblika nepravde u svijetu. Odbacujući Božju pravednost lišavamo ljude njihovog dostojanstva i njihovih egzistencijalnih prava. Nepravedne strukture i zlouporaba ljudskih prava rezultat su ove situacije. Vjerujemo da nas je Bog opravdao u Kristu, poradi svoje duboke ljubavi prema nama. Božja pravednost izražena je po njegovom pomirenju i izlijevanju milosti. Po smrti i uskrsnuću Kristovu on nas sve čini dostojnima biti njegovim kćerima ili sinovima određenima za vječno zajedništvo sa njim.
Kao kršćani poslani smo zajedno naviještati i Božju pravednost i snagu njegove milosti. Naše poslanje je proširiti Božju pravdu kroz vlastito svjedočanstvo. Pozvani smo biti instrumentima Božjeg kraljevstva, kao pravedni muževi i žene koji žive za Boga i teže otkriti njegovu ljubav i pravednost svima. Iako je naša domovina na nebesima, mi težimo za pravednijim društvom i obnovljenim životom na zemlji, čineći vidljivijim ono što Bog želi za svoje sinove i kćeri.
U iskustvu migracijskih naroda, vidimo jedno od mnogih lica nepravde u današnje vrijeme. Društva koja su ekonomski nepravedna izbacuju svoje članove tjerajući ih u glad ili siromaštvo, uskraćujući im uvjete ljudskoga življenja i blokirajući im pristup zdravstvu i obrazovanju. Drugi moraju emigrirati zbog rata ili nemogućnosti slobodnog ispovijedanja svoje vjeroispovijesti. Takav je svijet u kojem moramo vapiti za dugo iščekivanom pravdom. Bog se poistovjećuje sa siromašnima, slabima, bolesnima, strancima, djecom, starcima, udovicama. Zato smo u blaženstvu svi pozvani biti promicateljima te pravednosti koja nadilazi svjetsku. To uključuje i traženje načina kako prevladati one strukture koje diskriminiraju narode, mijenjajući ih u sredstva mira i pravednosti za sve.
Naše jedinstvo i vitalno poslanje znak je naše nade. Naše zajedništvo u Kristu vidljivi je izraz novog čovječanstva. Duhovna vizija života kojeg imamo u Kristu bit je svake pravednosti i temelj ljudskim pravima. Naša aktivna solidarnost s nemoćnim narodom čini Božju moć pravednosti vidljivom.

Prošnje
«P.: Gospodine, Tvoji smo učenici i molimo s Tobom: #!Oče, daj da svi budu jedno!#!
Z.: Oče, daj da svi budu jedno!
P.: Da svi vjeruju u Te i u Sina Tvoga!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da se Tvoja sveta Crkva raširi po svem svijetu!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da se svi narodi ujedine u Tvojoj svetoj Crkvi!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da se svi zajednički okupljamo oko Tvoga svetog stola!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da se svi ljudi ljube kao braća!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da dođe Tvoje kraljevstvo mira i ljubavi!
Z.: Molimo Te, usliši nas!
P.: Da Te cijela kugla zemaljska zajednički hvali i slavi!
Z.: Molimo Te, usliši nas!

Molitva
Bože, zahvaljujemo ti za tvoju milost koja nas čini tvojim kćerima i sinovima u Kristu. Pozivaš nas kao svoju djecu da budemo branitelji tvoje, milošću ispunjene, pravde u svijetu. Udijeli nam milost da možemo bez straha raditi za pravednost koja je jedini put prema stvarnom miru i ljudskom društvu. Bože koji ljubiš, ojačaj poveznice koje nas ujedinjuju i pozovi nas na život u kojem se jedinstvo vjernika odražava u djelovanju svake zajednice vjernih. Moćni Bože, potakni nas da neprestano dolazimo bliže jedni drugima kako bi se djelotvorno ostvarivala tvoja, a ne naša volja. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

DAN SEDMI
Zato ne malakšemo (2 Kor 4,16)
Ustrajnost

Neh 7, 73 – 8, 3.9-10 Ne žalostite se
Ps 118, 5-9, 19-24 Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni
Dj 7, 54 – 8, 5 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ
Mk 10, 28-30 A da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko

Komentar

Život uzima od nas svoj danak. Svi smo iskusili bol i borbu. Život posebice ostavlja ožiljke na tijelima izbjeglica, protjeranih, beskućnika, na tijelima svih onih koji se neprestano moraju suočavati sa sve više prepreka nego rješenja. Dani dolaze i prolaze, svaki noseći svoje probleme: odjednom žena mora napustiti svoju zemlju; mala djeca nađu se u stranoj zemlji; čovjek mora ostaviti po strani zanat koji je izučio od svojega oca, a koji mu više ne koristi; obitelj je prinuđena zamijeniti svoj materinji jezik za drugi, te svoje običaje za neke strane. Ti su ljudi oni koji su pobjegli pred smrću, gladi, isključenjem. U naše vrijeme postoje tisuće koje tiho putuju prema nepoznatim zemljama, zemljana koje ih ne primaju uvijek s ljubavlju i razumijevanjem.
Prvi kršćani znali su isto tako za teškoće i borbu, njihov način odgovaranja i razumijevanja situacije nudi budućim generacijama kršćana uvid u vjerske temelje opstojnosti i solidarnosti. U kritičnom trenutku kada je Stjepan usmrćen i crkva u Jeruzalemu suočena s teškim progonima, njeni raspršeni pripadnici našli su unutarnja izvorišta i snagu da nastave naviještati riječ umjesto da ostanu paralizirani strahom. Pavao, pišući Korinćanima, ohrabruje ih neka ne gube srce unatoč izranjenosti i pogođenosti, već da razumiju ova iskustva kao način pronošenja u svojim tijelima Isusove smrti kako bi se život Isusov u njima očitovao. Ova jasna poveznica između njihovih vlastitih borbi, smrti i uskrsnuća Isusova očituju kako je snaga uskrsnuća promijenila njihovo razumijevanje patnje i smrti.
Danas se pitamo kako možemo pronositi svjedočanstvo obnoviteljske snage uskrsnuća kada smo suočeni s trpećim tijelima izbjeglih i siromašnih, kada se susrećemo s njihovom dubokom patnjom i unakaženim životima. Istovremeno znamo da je još uvijek moguće i vidjeti i svjedočiti za obnoviteljsko i životvorno djelovanje Boga u našoj sredini. Kršćani su oni koji zajedno odgovaraju u ovom privilegiranom kontekstu dobrote i ljubaznosti. Glasovi se podižu i ruke pružaju u solidarnosti sa sestrom u borbi ili obeshrabrenim bratom. Spoznajemo kako u svakom činu milosrđa prema raspetim ljudima susrećemo samoga Krista i podsjećani smo da je poslanje koje su kršćani pozvani živjeti od Boga. Štoviše, oni koji trpe često nam otkrivaju, u svojim izmorenim tijelima, da je zahvalnost još uvijek moguća, da još uvijek ima nade i da nije sve izgubljeno ako imamo povjerenja u Onoga koji sve čini novo. Paradoksalno, u kontekstu patnje i stradanja, evanđelje se vidi kao ono koje čini novim ono što je slomljeno.

Prošnje
– Gospodine, daj da ožiljci na tijelima izbjeglica, protjeranih i beskućnika, zacjeljuju i po našoj nesebičnoj skrbi, molimo te.
– Svemogući, vječni Bože, tvoja je volja da svi tvoji vjernici budu jedno. Mi smo svojim grijesima razorili to jedinstvo. Sada smo nemoćni pred činjenicom raskola. Ti, koji jedini znadeš najbolji put do uspostave potpunog zajedništva među kršćanima, povedi nas tim putem, molimo te.
– Nebeski Oče, oprosti nam naše grijehe, i ispuni nas svojim svetim Duhom, da njegovom pomoću ostvarimo ono jedinstvo za koje je molio Isus Krist, Tvoj Sin, naš Gospodin, Isus Krist, molimo te.

Molitva
Svemogući Bože, sjedinjeni smo u vjeri da si prisutan uz one koji pate i koji su potlačeni, sjedinjeni u pozivu da budu oruđem nade i suosjećanja svima u potrebi: upravljaj naše ruke prema pogaženima, siromašnima, izbjeglima. Kada se sklanjamo kako bi ignorirali našeg bližnjega u potrebi, otvori nam iznova oči i srca za njihovu bol. Potakni vjeru i nadu u onima koji se bore s obeshrabrenjem ili očajanjem, onima čiji su životi bili izranjavani teškoćama. Vodi ih s nježnošću kako bi te pronašli u tami svoga najtamnijeg iskustva. Amen.

DAN OSMI
Donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (2 Kor 4,17)
Pozvani na jedinstvo na putu slave

Iz 33, 17-22 Jahve je kralj naš – on će nas spasiti
Ps 42 U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti
Ef 4, 1-6 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
Iv 17, 20-26 Da gledaju moju slavu

Komentar

U vrijeme kad je Jeruzalemu prijetila invazija, prorok Izaija radovao se danu kada će Bog kraljevati i Jeruzalem biti «prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit mu se ijedno uže otkida». Izbjeglice, danas u pokretu, tražeći političku slobodu ili ekonomsku stabilnost, moraju često čeznuti za vremenom kada se više neće morati seliti od mjesta do mjesta živeći u grubim šatorima ili skrivajući se u prikolicama. Oni traže mjesto gdje mogu živjeti trajno u sigurnosti, miru i blagostanju.
Crkva se shvaća kao ona koja dijeli to isto hodočasničko stanje. Mi smo hodočasnici, stranci u svijetu, putujući u vjeri prema nebeskom Jeruzalemu, žudeći vidjeti lice Božje. Često taj hodočasnički narod Božji dijeli ponešto od čeznuća izbjeglica za stabilnošću i mirom, za dolaskom Božjega Kraljevstva u ovaj svijet.
Dok kršćanstvo svu ljudsku egzistenciju razumijeva kao obilježenu nesigurnošću toga hodočasničkog stanja, ono vidi crkvu kao onu koja ima proročko poslanje pokazivanja slike onoga što je Bog za nas pripravio, «neuveli vijenac slave» koji naše sadašnje borbe stavlja u prošireni okvir nade i obećanja. Ova budućnost koju Bog modelira, obilježena je jedinstvom u kojem je ljudska rasa, obuhvaćena Duhom Svetim, u jedinstvu u kojem je Isus jedno sa Ocem. Ovo jedinstvo već nam je dano kao dar u Duhu ovdje i sada: «Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!» Crkva bi trebala živjeti kao znak, u sadašnjosti, onog jedinstva, koje je punina, što je imamo kao Božje obećanje.
Umjesto toga, sami smo sebe predstavili svijetu s neslaganjima koja su stvorila zbunjenost ondje gdje smo bili pozvani donijeti svjetlo. Naš ekumenski poziv je ponovno otkriti i obznaniti jedinstvo koje uvijek dolazi kao dar Duha Svetoga. Ponekad se čini da kršćani odustaju od tog zadatka. Kao hodočasnici moramo se čvrsto držati nade i sigurnosti da ćemo biti jedno u Kristu kao i da ćemo vidjeti slavu koju je Bog dao Kristu «prije stvaranja svijeta».

Prošnje
– Bože, naš oče, daj da prognanici i izbjeglice i svi oni koji traže političku slobodu, ekonomsku stabilnost, nađu takve okvire života u kojima će moći trajno živjeti u sigurnosti, miru i blagostanju.
– Nebeski Oče, ti si izvor vode koja struji u vječni život, dopusti nam da pijemo iz toga izvora i da tako postanemo dionici tvojega vječnoga života, molimo te.
– Gospodine, svjesni smo da naše spasenje nije nešto što možemo sami zaslužiti, ali i da nam ga ti ne želiš nametnuti preko dokinuća naše volje. Daj da svoj pogled još postojanije upiremo prema Tebi istovremeno se i sami otvarajući tvome spasenju, molimo te.
– Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim učenicima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; ne gledaj, molimo te, naše grijehe nego vjeru svoje Crkve. Po njezinim zaslugama daruj i nama, svojim grešnim slugama, obećani mir, molimo te.

Molitva

Gospodine, pokaži nam svoje milosrđe i snagom Duha otkloni podjele među kršćanima kako bi se tvoja crkva mogla pojaviti kao jasniji i vidljiviji znak posred naroda.
Gospodine, udijeli nam obnoviteljsku ljubav, istinsku mudrost i novi impuls za jedinstvom kako bi vječna poruka tvoga Sina bili primljena kao radosna vijest za sve.
Gospodine, ponovno zapali u nama vjeru i nadu kako bismo putovali radosno prema nebeskom kraljevstvu pouzdavajući se u tvoju vječnu slavu. Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

PRIGODNI TEKST
Mnogostrukost regionalnih, nacionalnih, kulturnih i religioznih tradicija promatramo kao bogatstvo Europe. S obzirom na brojne sporove zadaća je Crkava, da zajedno služe i pomirenju naroda i kultura. Znamo da je mir među crkvama isto tako važna pretpostavka za to.
Naša zajednička nastojanja upravljena su na prosudbu i rješavanje političkih i socijalnih pitanja u duhu evanđelja. Jer vrednujemo osobu i dostojanstvo svakoga čovjeka kao slike Božje, zauzimamo se za apsolutnu jednakovrijednost svih ljudi.
Kao Crkve želimo zajednički promicati proces demokratizacije u Europi. Zalažemo se za mirni poredak utemeljen na nenasilnim rješenjima konflikata. Osuđujemo svaki oblik nasilja protiv čovjeka, osobito protiv žena i djece.
Pomirenje podrazumijeva promicanje socijalne pravednosti u i među svim narodima, prije svega premošćivanje razlika između siromašnih i bogatih kao i rješavanje problema nezaposlenosti. Zajednički želimo pridonijeti, da se s migrantima i migranticama, izbjeglicama i azilantima u Europi ophodi na način dostojan čovjeka.
Obvezujemo se – suprotstaviti se svakom obliku nacionalizma koji vodi ugnjetavanju drugih naroda i nacionalnih manjina i zauzimati se za nenasilna rješenja; – jačati položaj i jednakopravnost žena u svim područjima života te promicati pravedno zajedništvo žena i muškaraca u Crkvi i društvu.
Ekumenska povelja, br. 8

NEKI KLJUČNI NADNEVCI IZ POVIJESTI MOLITVE ZA KRŠĆANSKO JEDINSTVO

• Oko 1740. U Škotskoj se pojavljuje pentekostni pokret, povezan sa Sjevernom Amerikom, čiji je poziv na obnovu vjere uključivao molitve za sve Crkve i sa svim crkvama.
• 1820. Rev. James Haldane Stewart objavljuje “Naznake za sveopće jedinstvo kršćana u obliku izljeva Duha” – “Hints for the Outpouring of the Spirit”.
• 1840. Rev. Ignatius Spencer, obraćenik na Katoličanstvo, predlaže »Molitveni savez za jedinstvo«.
• 1867. Prva Konferencija anglikanskih biskupa u Lambethu u Uvodu završne Rezolucije naglašava potrebu molitve za jedinstvo.
• 1894. Papa Lav XIII. potiče praksu Molitvene osmine za jedinstvo i u okviru blagdana Pedesetnice.
• 1908. Prvo održavanje molitvene »Osmine za jedinstvo kršćana« u siječanjskom terminu i na današnji način, na poticaj rev. Paula Watsona, koji je potom prihvatio puno sakramentalno zajedništvo u Katoličkoj Crkvi.
• 1926. Pokret »Vjera i ustroj« počinje objavljivati »Prijedloge za Molitvenu osminu za kršćansko jedinstvo«.
• 1935. U Francuskoj se katolički svećenik Paul Couturier zauzima za »Sveopći molitveni tjedan za jedinstvo kršćana« na osnovi zajedništva u molitvi za »jedinstvo kakvo Krist želi, sredstvima kojima Krist želi«.
• 1964. “Dekret o ekumenizmu” Drugoga vatikanskog sabora ističe da je molitva duša ekumenskoga pokreta i potiče obilježavanje Molitvenog tjedna.
• 1966. Povjerenstvo “Vjera i ustroj” Svjetskoga vijeća Crkava i Tajništvo za jedinstvo kršćana (danas Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana) započinje službeno zajedno pripravljati tekstove za Molitveni tjedan.
• 1994. Tekst pripravljen u suradnji s Udrugama kršćanske mladeži (YMCA i YWCA).

NEKI NADNEVCI IZ NAŠE INTER-KONFESIONALNE I EKUMENSKE BAŠTINE
• 1851. Mariborski biskup Anton Martin Slomšek utemeljio «Bratovštinu sv. Ćirila i Metoda» s namjerom promicanja «ćirilometodskog pokreta» i molitve za sjedinjenje pravoslavnih i katolika na hrvatskom i slovenskom prostoru.
• 1896. U Zagrebu počinje izlaziti časopis «#!Balkan#! – jedinstvu i bratskoj slozi» kojega je pokrenuo «papinski komesar» za uniju na Balkanu sarajevski nadbiskup Josip Stadler i kojemu je glavni urednik sveučilišni profesor A. Brešćenski, a suradnici su među ostalim ljubljanski biskup A.B.Jeglič, križevački vladika J. Drohobeczky i A. Jagatić.
• 1962. Hrvatski benediktinac Martin Kirigin u časopisu «Služba Božja» (br. 4) objavljuje članak «Što je irenizam?» u kojemu potiče na zaživljavanje ekumenizma na našim prostorima.
• 1966. Izlazi prvi broj ekumenskog biltena «Poslušni Duhu».
• 1967. Biskupska Konferencija osniva «Biskupsku komisiju za ekumenizam», koja je 1970. preimenovana u «Vijeće za ekumenizam BKJ».
• 1974. Biskupska konferencija upućuje «Pastirski poziv svim članovima Katoličke Crkve u Jugoslaviji na oživljavanje ekumenskog Duha i nastojanja».
• 1974. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu osnovana katedra ekumenske teologije.
• 1974. U Mariboru se od 23. do 26. rujna održao Prvi od kasnijih osam međufakultetskih ekumenskih simpozija, na kojima su svake druge godine sudjelovali Katolički Bogoslovni fakultet iz Zagreba, Teološka fakulteta iz Ljubljane i Bogoslovni fakultet Srpske pravoslavne Crkve iz Beograda (KBF iz Zagreba nije sudjelovao na devetom, zadnjem simpoziju).
• 1984. Biskupska konferencija objavljuje dokument «Pastoralne upute o brakovima među kršćanima različitih vjeroispovijesti».
• 1984. U Zagrebu započinje prakticiranje molitvene osmine na način postaja u crkvama i bogomoljama u gradu nazočnih konfesija, prvenstveno Katoličke, Pravoslavne, Evangeličke i Baptističke, koji se otada ustalio sve do danas.
• 1985. Povodom 1100. obljetnice smrti sv. Metoda Biskupska konferencija objavljuje dokument «Sveti Metod – apostol i učitelj Slavena».
• 1985. U Zagrebu održan 14. interkonfesionalni susret redovnica katoličke, pravoslavnih, evangeličkih i reformiranih Crkava.
• 1985. Fakultetsko Vijeće Katoličkog Bogoslovnog Fakulteta na sjednici 14. prosinca 1985. ustanovljuje Institut za ekumensku teologiju i dijalog.
• 1997. U Zagrebu je 23. siječnja održan prvi Susret visokih predstavnika Crkava u Hrvatskoj, koji se nastavljaju redovito održavati do danas, a na kojem je osnovan “Ekumenski koordinacijski odbor Crkava u Hrvatskoj” (EKOCUH) kao interkonfesionalno radno tijelo u kojem surađuju Katolička, Srpska Pravoslavna, Evangelička, Reformirana, Baptistička i Evanđeoska crkva.