"Imamo ovo blago u glinenim posudama"

“Imamo ovo blago u glinenim posudama” tema je Molitve za jedinstvo kršćana koja će se slaviti od 18. do 25. siječnja 2003. godine. Tom prigodom kao i svake godine priređeni su posebni materijali, koje je za naše govorno područje dalo prevesti Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava. Materijali su objavljeni u izdanju “Kršćanske sadašnjosti”. Prvotni nacrt teksta sastavila je ekumenska skupina bibličara, teologa, svećenika, pastora i laika u Argentini, a konačni oblik uobličio je međunarodni tim koji je imenovalo Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Svjetskog vijeća Crkava i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana. Što se tiče prijevoda na hrvatski jezik, svi su materijali sabrani u posebnoj knjižici, a u cijelosti se mogu u “elektronskom” obliku pronaći i na internet stranici naše agencije na adresi: www.ika.hr.
“Ovogodišnji Svjetski molitveni tjedan za jedinstvo kršćana osobito je posvećen migrantima, prognanicima i izbjeglicama, ljudima koji su iz različitih razloga bili prisiljeni napustiti svoje domove i domovinu te tražiti nove, povoljnije okvire života. Rat koji se događao upravo na našim područjima učinio je nažalost da nam problematika prognanika, izbjeglica, migranata iz političkih, nacionalnih, ekonomskih i mnogih drugih razloga ne bude strana i teoretska tema, nego bolna iskustvena sastavnica naše svakodnevice. U opasnosti smo da tu svoju ranjenu ljudsku braću previdimo, zanemarimo i da svoja srca sebično i nekršćanski zatvorimo naspram njihovih potreba ne samo za materijalnom pomoću, nego i za priznavanjem njihova ljudskog dostojanstva. Kršćanske crkve u svijetu i kod nas žele pomoći svojim vjernicima i potaknuti ih da prema tim stresnim i često izrazito patničkim #!rubnim#! skupinama ljudskog društva zauzmemo autentični evanđeoski stav”, ističe u uvodu u hrvatsko izdanje tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Jure Zečević.
Materijal ponuđen u knjižici ponuđen je uz očekivanje da će, gdje god je to moguće, biti prilagođen za uporabu na mjesnoj razini. Pritom se napominje kako je potrebno voditi računa o liturgijskoj praksi i pobožnosti te o ukupnu društvenom i kulturnom kontekstu, odnosno sredini. Molitveni tjedan za kršćansko jedinstvo još od 1908. godine tradicionalno se priređuje od 18. do 25. siječnja, odnosno između blagdana Katedre sv. Petra i blagdana Obraćenja sv. Pavla. Neke Crkve, međutim, taj Tjedan priređuju u neko drugo doba godine, primjerice oko blagdana Duhova.
Početni projekt ovogodišnje molitve za jedinstvo dolazi od ekumenske skupine iz Argentine, koja je izabrala biblijski tekst i temu, a proizlazi iz promišljanja nad činjenicom da je Argentina nacija izgrađena od starosjedilaca i imigranata. Prepoznaje se nekoliko razloga za imigraciju kao što su glad, ratovi i vjerska progonstva. Iskustvo migracije otkriva podijeljenost svijeta.
Jedinstvo kršćana potrebno je kao paradigma za jedinstvo čovječanstva. Kršćani posjeduju “blago u glinenim posudama” (2 Kor 4, 7), koje je slava Isusa Krista, Gospodina, ponajviše njegova pobjeda nad grijehom, smrću, progonom i mržnjom. To je ujedno središnja misao prvog dana Osmine, u kojem će se snažni naglasak staviti na nužnost prevladavanja podjela među kršćanima i svladavanju prepreka, snagom Duha Svetoga, koje priječe jedinstvo Crkve.

Zajednička vjera, “naša nada i blago”, te iskustvo progonstva, ranjenosti i ostavljenosti, koje proživljavaju mnogi muškarci, žene i djeca u svijetu teme su o kojima će se razmišljati drugog dana Osmine (2 Kor 4, 8).
Prečesto grijeh diskriminacije otkriva kulturu smrti, koja nije ništa više od želje da se uništi razlika, koju predstavlja onaj drugi. Poslanje je Crkava pronaći načine kako bi se zajedno potvrdio lik Kristov u drugome kao izvor bogatstva, kao vrijedni dar. Upravo osoba i njezino neotuđivo dostojanstvo i prihvaćanje drugoga i drugačijeg tema je trećeg dana Osmine (2 Kor 4, 10).
Svi su kršćani pozvani svjedočiti da grijeh nad nama nema više moći. Crkve moraju zajednički svjedočiti u svijetu dostojanstvo života, novog života u Kristu, poruke su četvrtog dana Osmine (2 Kor 4,11).

Tema petog dana (2 Kor 4, 17) potiče kršćane da prepoznaju potrebu da hrabro progovore protiv bezizlaznih situacija beskućnika, izbjeglica, useljenika, uličara, migracijskih populacija, te uistinu svih koji su u nevolji. Vjerujemo u obnoviteljsku snagu Boga u Isusu Kristu, te tako zajedno možemo hrabro progovoriti protiv svega što uništava dostojanstvo ljudske osobe.
Crkve moraju u društvu biti znak Božje milosti. Kršćani moraju živjeti kao “opravdani u svijetu”, temeljne su misli šestog dana Osmine (2 Kor 4,15).
Crkva je pozvana da istakne Kristovu pobjedu nad smrću time što je zajednica hrabrih. Postojanost onih koji tragaju za kršćanskim jedinstvom važna je stvarnost za mlake i one koji su u napasti da odustanu od borbe, jer ona pokazuje snagu Božje milosti unatoč mnogobrojnim poteškoćama. Isus je molio za jedinstvo svih onih koji nose njegovo ime upravo da bi svijet mogao uzvjerovati. Unatoč preprekama na putu kršćanskog jedinstva, suočene s različitošću, Crkve moraju djelovati zajedno, hrabro i uporno kako bi podijeljenom svijetu ponudile paradigmu jedinstva i kako bi bile znak snage Kristove smrti nad grijehom i mrakom, razmišljanja su predložena za sedmi dan Osmine (2 Kor 4, 16).

Konačno, osmog dana razmatrat će se kako nas patnje koje podnosimo pripremaju za “neizrecivu slavu” (2 Kor 4, 17). Nije to utopistička vizija o tome da će se svaka ljudska borba završiti, budući da nas Pavao poziva na razmišljanje da ćemo, ako smo vjerom sjedinjeni s Kristovom patnjom, biti preobraženi milošću uskrsnuća. Pronosimo oboje, i njegovu patnju, i njegovo uskrsnuće u našem tijelu. To je razlog zašto nas Pavao navodi gledati preko onoga što vidimo smrtnim očima prema vječnoj istini koja je otkrivena u Kristovoj slavi. Jedinstvo svih onih koji vjeruju u Krista vidljivo je kada kršćani uistinu vrše svoju zadaću u svijetu kroz koji prolaze.

Svaki od osam dana onima koji vjeruju u Krista predlaže molitvu za jedinstvo. Vrijednost molitve za jedinstvo ne može se nikada dovoljno naglasiti s obzirom da je ona zajedništvo u kojem svi kršćani snagom Duha Svetoga ponizno prepoznaju da je ono jedinstvo koje Bog želi samo po sebi dar za Crkvu. Molimo stoga neprestano da bismo mogli biti spremni primiti taj dar i nositi ga u glinenim posudama naše ljudske krhkosti.
U tekstu za Molitvu za jedinstvo kršćana daju se potom određene praktične smjernice i napomene za djelotvornije i dublje ekumensko bogoslužje tijekom Osmine. Tako se preporučuje okupljanje u raznovrsne molitvene skupine, osobito s useljeničkim kršćanskim zajednicama.

Preporučuje se zatim da se na bogoslužju koristi simbol svjetla u glinenim posudama, ili još bolje u jednoj glinenoj posudi preko koje će se ono na simbolični način prenositi od jedne skupine drugoj. Znak mira, ističe se također, daje pečat molitvenom bogoslužju. Preporučuje se također da se istakne dramatična priroda migracija i njezini grešni uzroci. Evanđelje se može izabrati između predloženih tekstova, no preporuča se čitanje o poslanju (Mt 28, 16-20). Propovijed bi trebala istaknuti da smo zajedno poslani od Krista i da bismo stoga trebali i ohrabrivati Crkve i poduzimati zajedničke kreativnosti sa “strancem u svojoj blizini”. “Doktrinarni, duhovni i praktični ekumenizam danas je nemoguć, a da se ne uzme u obzir migracija naroda ovoga vremena. Naš napredak prema jedinstvu potaknut je time”, kaže se u smjernicama.
Može biti promijenjeno šest dijelova bogoslužja: Uvodni dio – slavlje Svjetla Kristova; Priznanje grijeha i navještaj Božjeg oprosta; Čitanje Božje Riječi; Ispovijest vjere; Otpust; himan Kristu te pjesme i simboli. Bogoslužje bi trebala pripremiti ekumenska skupina, a priprema bi mogla pružiti mogućnost zajedničkih susreta i molitve. Ono bi trebalo biti izvorište želje za produbljivanjem odnosa među kršćanima imigrantima i onima čije su zajednice starosjedioci na određenom području.

U središnjem dijelu donosi se Red slavlja s obredima te biblijska razmišljanja i molitve za osam dana. Na kraju teksta nalaze se neki datumi iz povijesti molitve za jedinstvo kršćana te naše intekonfesionalne i ekumenske baštine. (ika-sa)