„Sajmovi su jedini pravi alat i mogućnost pogotovo inovatorima anonimcima da izađu iz anonimnosti sa svojim idejama, a to prepoznaju stoga često i čine koristeći upravo usluge i Hrvatske gospodarske komore i Udruge inovatora Hrvatske kao nacionalne institucije.”

Naglasio je to u jutrošnjem izdanju HKR-ovih ‘Argumenata’, urednika Vlatka Ojvana, predstavnik spomenute udruge Zoran Barišić koji je inače i međunarodni sudac za inovacije. Naveo je, uz ostalo, slabosti koje su za 2018. u Hrvatskoj registrirane kroz Globalni inovacijski indeks Svjetske asocijacije za intelektualno vlasništvo.

Svjetska asocijacija za intelektualno vlasništvo rangirala je Hrvatsku na 41. mjesto od ukupno 126 zemalja svijeta po pitanju uspješnosti u inovacijama.

U našoj zemlji ne postoji „dovoljan broj istraživačko – razvojnih tvrtki, a i one koje postoje nemaju dovoljnu akumulaciju financijskih sredstava za nastavak svojih inovativnih procesa”. Jedna od slabosti je i struktura nacionalnog bruto društvenog proizvoda (BDP). Zapravo, 20 posto počiva na turizmu. Jasno da to nije i ne može biti inovativan razvojni proces. Znači, manjak je ulaganja iz BDP-a u istraživanje i razvoj. Ono je kod nas oko 0,7 posto, a ciljani je postotak negdje 2 posto, ako ne i više, rekao je Barišić. “Prisutna je i općenito slaba konkurentnost naših tvrtki, slaba umreženost inovatora, nedovoljna povezanost inovatora s poduzetnicima, kao i slabost klasterizacije te javno – privatnog partnerstva u Hrvatskoj”, kazao je Barišić navodeći slabosti inovatorstva u Hrvatskoj.

O temi inovacija, kao potencijalnoj dodanoj vrijednosti u razvoju hrvatskog gospodarstva, govorio je i inovator Božo Grginović.

Država nije u pravnoj regulaciji razlučila dalmatinski krš i slavonsku ravnicu, a proizvod se ne može samo tako preseliti kao čovjeka.

On je upozorio da je njegov glavni problem u Dalmaciji, kao inovatoru u poljoprivredi, što obradive površine u njegovom kraju nema na hektare već samo na kvadratne metre. I tu nema poticaja, gotovo nikakvog, jer država nije u pravnoj regulaciji razlučila dalmatinski krš i slavonsku ravnicu, a proizvod se ne može samo tako preseliti kao čovjeka, njegovo je prirodno podneblje Dalmacija. Naime, iznio je da u radu s inovacijama nema stajanja, stalno treba raditi i novo osmišljavati.

„Ne možeš nešto napraviti i ostaviti da stoji samo tako negdje u kutu. Imamo čak deset inovacija, ali ne smijemo s njima na tržište jer treba odraditi puno papirologije, puno analize, certifikata, kucaš od vrata do vrata… a to je dug put”, upozorio je Grginović i istaknuo da njemu već pet godina stoji na mjestu neki poslovi zbog svega navedenog.

Iznio je samo primjer datulje ‘žižula’ koju bi htjeli proizvoditi u Hrvatskoj. “Kinezi su na njoj odrasli, a mi smo je zanemarili. Zanimljiva je kao proizvod jer je iskoristiva u ljekovite svrhe i sa svojom korom, listom i tolikim drugim”, pojasnio je Grginović.

Iako naši inovatori pojedinačno kontinuirano na sajmovima osvajaju odličja svih boja, a godišnje ih je u prosjeku oko 20 u svijetu, ipak tamo ne nastupaju velike tvrtke, a one su nositelji inovativnog razvoja. Samo takvi ‘veliki igrači’ nositelji su najvećeg broja patenata i godišnje prijavljuju oko 60 posto novih proizoda, 30 posto su nezavisni inovatori, odnosno mali i srednji poduzetnici, a samo 10 posto inovacija su prijavili razvojno-istraživački centri, rečeno je ujedno u ‘Argumetima’ čiji je sugovornik bio i Gojko Jelavić, predstavnik Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore.