usp. Dj 2,5
Poruka pape Ivana Pavla II. za 36. Svjetski dan društvenih obavijesnih sredstava, 12. svibnja 2002.
1. Crkva u svakom dobu nastavlja djelo započeto na dan Pedesetnice, kada su apostoli, u snazi Duha Svetoga, izašli na ulice Jeruzalema naviještati evanđelje Isusa Krista na mnogim jezicima (usp. Dj 2,5-11). Tijekom narednih stoljeća to je evangelizacijsko poslanje prošireno do najudaljenijih dijelova svijeta, a kršćanstvo se ukorijenilo na mnogim mjestima i naučilo govoriti različitim svjetskim jezicima, uvijek u poslušnosti Kristovoj zapovijedi da se evanđelje naviješta svim narodima (usp. Mt 28,19-20).
Ipak povijest evangelizacije nije samo pitanje zemljopisnog širenja, jer je Crkva također morala prijeći mnoge kulturalne pragove, od kojih je svaki iziskivao novu snagu i domišljatost u naviještanju evanđelja Isusa Krista. No i doba velikih otkrića, renesansa i izum tiska, industrijska revolucija i rođenje novoga svijeta predstavljali su prijelazne momente koji su zahtijevali nove oblike evangelizacije. I sada, s komunikacijskom i informatičkom revolucijom koja je u punom jeku, Crkva se bez sumnje nalazi pred novim odlučujućim prijelazom. Primjereno je stoga da na ovaj Svjetski dan društvenih obavijesnih sredstava 2002. razmišljamo o temi “Internet: novi forum za naviještanje evanđelja”.
2. Internet je sigurno novi “forum” u smislu u kojem se taj izraz shvaćao u drevnom Rimu kao javno mjesto gdje se vodila politika i dogovarali poslovi, gdje su se ispunjale vjerske dužnosti, gdje se zbivao najveći dio društvenog života grada i gdje je na vidjelo izlazilo i dobro i zlo pojedinca. Bio je to dio grada u kojem je vladala vreva i kaos koji su odražavali prevladavajuću, ali i stvarali vlastitu uljudbu. To vrijedi i za cyberspace, koji predstavlja novu granicu koja se otvara na početku ovog novog tisućljeća. Poput novih granica iz drugih razdoblja i ova je puna i opasnosti i obećanja i nije lišena osjećaja pustolovine kojim su bila označena i ostala velika razdoblja promjena. Za Crkvu cyberspace je novi svijet koji poziva da se krene u veliku pustolovinu korištenja njegovih mogućnosti za naviještanje evanđeoske poruke. Taj je izazov u središtu značenja što ga, na početku novog tisućljeća, ima nasljedovanje Krista i njegov nalog: “’Izvezi na pučinu’: Duc in altum!” (Lk 5,4).
3. Crkva prilazi tome novom sredstvu s realizmom i povjerenjem. Poput ostalih sredstava komunikacije, ono je sredstvo, a ne cilj samome sebi. Internet može pružiti veličanstvene mogućnosti za evangelizaciju ako se koristi stručno i s jasnom sviješću o njegovoj moći i njegovim slabostima. Nadasve, pružajući informacije i pobuđujući zanimanje, omogućuje prvi susret s kršćanskom porukom, poglavito mladeži za koju cyberspace postaje sve više prozor u svijet. Važno je, zato, da kršćanska zajednica iznađe što praktičnije načine da onima koji putem Interneta prvi put s njom stupaju u kontakt pomogne prijeći iz virtualnog svijeta u stvarni svijet kršćanske zajednice.
U narednoj etapi Internet može također olakšati nastavak evangelizacijskog poslanja. Osobito u kulturi u kojoj je izgubio potporu kršćanski život zahtijeva trajnu pouku i katehezu, a to je možda područje u kojem Internet može pružiti izvanrednu pomoć. U Internet mreži već postoje bezbrojni izvori informacija, dokumentacija i odgojnih sadržaja o Crkvi, njezinoj povijesti i tradiciji, njezinu nauku i njezinu djelovanju na svim poljima u svim dijelovima svijeta. Jasno je dakle da Internet, premda nikada neće moći zamijeniti ono duboko iskustvo Boga koje samo živi, liturgijski i sakramentalni život Crkve mogu dati, moći će sigurno pružiti jedinstvenu dopunu i potporu kako u pripravi za susret s Kristom u zajednici, tako i u podupiranju novih vjernika na putu vjere koji su započeli.
4. Unatoč tome, javljaju se neka nužna, štoviše očigledna, pitanja u pogledu korištenja Interneta u cilju evangelizacije. Naime, temeljna se značajka Interneta sastoji u gotovo beskrajnom prilivu informacija, od kojih su mnoge tek kratkotrajne. U kulturi koja se hrani površnošću, može se lako javiti opasnost da se vjeruje kako su važne činjenice, a ne vrijednosti. Internet pruža sveobuhvatna znanja, no ne uči vrijednosti, a kada su one zanemarene umanjuje se samo naše čovještvo i čovjek lako izgubi iz vida svoje transcendentalno dostojanstvo. Usprkos svome ogromnom potencijalu za dobro, svima su već očiti neki nazadni i štetni načini korištenja Interneta i sigurno da su javne vlasti odgovorne zajamčiti da to divno sredstvo služi općem dobro i ne postane štetno.
Osim toga, Internet iznova radikalno definira psihološki odnos osobe prema vremenu i prostoru. Privlači pozornost ono što je opipljivo, korisno, odmah pristupačno, a to može dovesti do pomanjkanja poticaja za dubljim razmišljanjem i promišljanjem. No ljudi imaju životnu potrebu za vremenom i nutarnjim mirom kako bi razmišljali i preispitivali život i njegove tajne te kako bi postupno sazreli do stupnja da vladaju samima sobom i svijetom koji ih okružuje.
Razumijevanje i mudrost su plodovi kontemplativnog pogleda na svijet i ne proistječu iz pukog nagomilavanja činjenica, ma koliko one bile zanimljive. Oni su rezultat duhovnog poniranja u najdublji smisao stvari u njihovu uzajamnom odnosu kao i njihovu odnosu prema cjelokupnoj stvarnosti. Pored toga, kao “forum” u kojem je praktički sve prihvatljivo i gotovo ništa nije trajno, Internet pospješuje relativistički način razmišljanja i ponekad potiče bijeg od osobne odgovornosti i zauzimanja.
Kako možemo, u takvim okolnostima, njegovati onu mudrost koja ne proizlazi iz informacije, nego iz pronicavosti, onu mudrost koja podrazumijeva razlikovanje ispravnog od pogrešnog i podupire ljestvicu vrijednosti koja proizlazi iz toga razlikovanja?
5. Činjenica da putem Interneta osobe umnažaju svoje kontakte na do sada nezamislive načine pruža divne mogućnosti za širenje evanđelja. No jednako je tako istina da elektronski posredovani odnosi neće nikada moći zauzeti mjesto izravnog ljudskog kontakta, koje iziskuje istinska evangelizacija. Doista evangelizacije uvijek ovisi o osobnom svjedočanstvu onoga koji je poslan naviještati Radosnu vijest (usp. Rim 10,14-15). Kako da Crkva povede osobu od kontakta omogućenog Internetom do one dublje komunikacija koju iziskuje kršćanski navještaj? Kako uspostaviti prvi kontakt i prvu razmjenu informacija koju omogućuje Internet?
Nema sumnje da elektronska revolucija nudi obećanja o velikom pozitivnom napretku za razvijeni svijet, no postoje i mogućnosti koje će u stvari otežati postojeće nejednakosti, jer jaz između informacije i komunikacije postaje sve dublji. Kako možemo zajamčiti da informatička i komunikacijska revolucija, koja u Internetu ima svoju prvotnu pogonsku snagu, djeluje u prilog globalizacije ljudskog razvoja i solidarnosti, kao ciljeva koji su usko vezani uz evangelizacijsko poslanje Crkve?
Na kraju, u ovim nemirnim vremenima, dopustite mi da pitam: kako možemo jamčiti da će to divno oruđe, koje je prvotno bilo korišteno u vojne svrhe, sada moći služiti miru? Može li ono promicati kulturu dijaloga, sudjelovanja, solidarnosti i pomirenja bez kojeg se mir ne može razvijati? Crkva vjeruje da ono to može. Da bi se to zajamčilo od presudne je važnosti da, oboružana Kristovim evanđeljem, omogući da u taj “forum” uđe Knez mira.
6. Internet omogućuje da se milijarde slika pojavljuju na milijunima računalnih zaslona u cijelom svijetu. Hoće li iz te galaksije slika i zvukova izroniti Kristovo lice? Hoće li se čuti njegov glas? Jer tek kada se bude vidjelo njegovo lice i čuo njegov glas svijet će doznati “dobru vijest” o našem otkupljenju. To je cilj evangelizacije i to će od Interneta učiniti istinski ljudski prostor, jer tamo gdje nema mjesta za Krista, nema mjesta ni za čovjeka. Stoga, na ovaj Svjetski dan društvenih obavijesnih sredstava pozivam cijelu Crkvu da hrabro prijeđe taj novi prag kako bi “izvezla na pučinu” Internet mreže, tako da, sada kao i u prošlosti, veliko djelo evanđelja i kulture može svijetu pokazati “slavu Božju na licu Kristovu” (2 Kor 4,6). Neka Gospodin blagoslovi sve one koji rade na tome cilju.
Iz Vatikana, 24. siječnja 2002., na blagdan sv. Franje Saleškog
Ivan Pavao II.