Zagreb, 24. 5. 1995. (IKA) – ćibenski biskup i potpredsjednik HBK Sređko Badurina ovih se dana u Asizu dramati~nim apelom obratio europskim biskupima govoređi o tragi~nu stanju na podru~ju banjolu~ke biskupije i Bosanske posavine. Tim povodom je biskup Badurina dao intervju, o tragi~nu trenutku banjolu~ke biskupije i Hrvata koji tamo žive, za ju~eračnju emisiju HRTV-a “Slikom na sliku”.
Na pitanje novinara tko i kako može pomođi ljudima u tome kraju, te ako se pomođi može začto se to ne ~ini biskup Sređko Badurina je, pored ostaloga, rekao kako je temeljna dužnost svakoga vjernika da se mobilizira u molitvi, “da se prosvijetle pameti, da se smekčaju srca, da razum prevladava i da se ljudi koji nisu krivi ne podvrgavaju takvoj torturi i takvim neljudskim pritiscima”, te dodao važnost odlu~nije akcije svjetskih ~imbenika i mešunarodne zajednice za spas Hrvata u tome kraju. “Mislim da bi trebalo da taj vapaj, taj glas, to upozorenje doše do onih koji su u stanju nečto u~initi. Znamo da ljudi iz Ujedinjenih naroda koji su tamo na terenu, odnosno tih vojnih jedinica, ~esto kažu da su nemođni. Oni pred svojim o~ima vide kako se stradava, kako se umire, kako se ruči i nisu u stanju ničta u~initi. To đe nam po svoj prilici ređi i predstavnici mnogih vlada u svijetu, europskih ili svjetskih. Nama je tečko povjerovati da nije moguđe. I zato smo koji put u napasti da pomislimo da nema dobre volje, odnosno da je nečto unaprijed prihvađeno kao neminovno i prepučteno da se dogodi. Tragi~no je za lije~nika kad stoji pred bolesnikom komu on viče ne može pomođi nego može samo ~ekati da umre. Je li to takva situacija? Nije nečto u naravi stvari, nije to nekakav prirodni zakon komu se ljudi ne mogu oduprijeti… Dakle, nasrtaj na te ljude izlazi iz ~ovjeka. Plod je dakle slobodne volje. Na ~ovjekovu slobodnu volju mora se mođi djelovati… Mora se mođi djelovati ili razlozima ili nekakvim prijetnjama ili strahom koji bi mogao biti nametnut od nekoga tko može taj strah upotrijebiti da nekoga odvrati od zlodjela”, nastavio je biskup Badurina. O pitanju humana preseljenja koji se spominje u javnosti, biskup Badurina je rekako kako, u načim prilikama, ne razumije smisao tog izraza, te ga odbacio kako neprimjenjivog za rječenje problema na Balkanu. “No, drugo je pitanje može li se nekoga zadržavati u situaciji u kojoj đe velikom vjerojatnočđu izgubiti život. Svakako da nitko nikoga nema pravo gurati u smrt. I stoga, koliko god se treba diviti biskupu i njegovim sveđenicima, ~asnim sestrama, vjernicima koji su joč ostali, možda ima neka granica preko koje se neđe prijeđi. I to bi zna~ilo da jedna duhovna upornost može biti ja~a od oružja ili od zlih namjera ljudi koji su kadri u~initi svako zlo. Ali, nama odavde nije lako procijeniti hođe li se ta granica prijeđi ili se neđe prijeđi. Kad bi se sa sigurnočđu moglo pretpostaviti da predstoji ili smrt ili odlazak, nitko ne bi smio glasovati za smrt, nego svatko mora glasovati za odlazak da bi se sa~uvali životi. No, je li ta ustrajnost, upornost, vjernost ipak takvo svjedo~anstvo, takav vapaj, takva moralna snaga da ona zapravo može na kraju odnijeti pobjedu duha nad mrtvom materijom, nad oružjem i nad divljačtvom?”, upitao je biskup čibenski Sređko Badurina na kraju svoga intervjua za HRTV.