Zagreb, 29. 11. 1995. (IKA) – “Slobodna Dalmacija” objavljuje 28. studenoga razgovor “Mi smo sitniš u velikoj trgovini” s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem glede potpisivanja daytonskog sporazuma i prilika u kojim su se sada našli Hrvati katolici Bosne i Hercegovine. Ističući kako je pristup koji su političari u Daytonu zauzeli spram mira bio potpuno pogrešan, kardinal Puljić je rekao: “To zapravo znači izjednačavanje agresora i žrtve”. Odgovarajući na pitanje smatra li da taj mir donosi i klicu novih sukoba kardinal Puljić je rekao kako bi volio da to nije tako, ali da se boji “da će upravo tako i biti”. “Ne čudim se njihovim bolnim vapajima, jer tko bi volio biti živ pokopan”, rekao je kardinal o nezadovoljstvu Hrvata Bosanske posavine glede potpisivanja daytonskog sporazuma te dodao: “Dok sam imao nadu da će me se čuti, mnogo sam govorio, ali sad mogu jedino s njima bolovati tu bol”. Što se tiče Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini najtragičnije je prošla banjolučka biskupija i biskup Franjo Komarica, a od “najdrevnije i najživotnije” vrhbosanske nadbiskupije ostala je tek trećina njena područja, kaže kardinal te pritom ističe kako nisu važni objekti već ljudi, a njima je “jednostavno oduzeta mogućnost da budu ono što jesu i ostvare svoja prava na svoju grudu, u svojoj obitelji, u svojoj župi”. “Neriješeno je, bolje reći zanijekano pitanje Hrvata katolika u Sarajevu. Osjećam se kao da nas nitko ne želi, kao da i ne postojimo. Ne želi nas ni Hrvatska, ni Muslimani u Bosni, ni međunarodna zajednica. Jednostavno smo krivi što smo živi”. Premda su Hrvati u Bosni najstariji narod, narod s izgrađenim identitetom koji nije usmjeren protiv drugih, zanemareni su i u glasilima javnog informiranja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. “Hrvate u Bosni u ovom trenutku ne podupire nikakva snaga, ni politička, ni medijska, i naš glas teško dolazi u javnost. Na sarajevskoj televiziji smo prisutni samo u onolikoj mjeri koliko nam drugi pruže. Slična je situacija i na hrvatskoj TV, gdje nam oni na vlasti doziraju naše javljanje!”. Kako će Hrvati opstati u Bosni i Hercegovini i što će Katolička Crkva, koja je već dosta učinila, učiniti da Hrvati tamo ipak opstanu, pitanje je na koje je kardinal odgovorio: “Hrvati na tim područjima ne bi opstali da nije bilo Crkve. Ona je živjela u tom narodu i za njega molila, čuvala unutarnju snagu duha, a to će činiti i nadalje. Pa, ako ljudi ne čuju naše vapaje, Bog će ih sigurno čuti”. Pred Hrvatima u Bosni i Hercegovini velika je nepoznanica o njihovoj budućnosti, o čemu kardinal Puljić kaže: “Nasilje je svakako najgore rješenje. Mi molimo Boga da svjetlo Božjeg duha probudi pamet, kako bi se pronašlo rješenje na temeljima istine, pravde, te ljudskog prava i dostojanstva. To je jedini ispravni način. Bojimo se sile i nasilja, jer to redovito znači i uništenje. Želimo biti narod koji izgrađuje budućnost i mostove među ljudima i narodima”.