Rim, 6. 11. 1998. (IKA) – Crkva i država, premda imaju različite svrhe, obje djeluju “za zajedničko dobro pojedinca i zajednice naroda”. Upravo takvo djelovanje “zahtijeva otvoreni dijalog i iskreno sporazumijevanje između Crkve i država kako bi se utvrdili, promicali i jačali odnosi međusobnog razumijevanja i pretekle ili zaliječile moguće nesuglasice i nesporazumi.” To je nedavno u Rimu, a u sklopu izlaganja na trećemu susretu kojega priređuje udruga “Politička ljubav” u okviru niza susreta “Biti veleposlanicima pri Svetoj Stolici danas”, izjavio kardinal Pio Laghi, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj.
“Taj dijalog, čiji je cilj da Crkvi zajamči slobodno vršenje njezinoga djelovanja”, pojasnio je kardinal Laghi, “građanskim vlastima pruža jamstvo mirovnim i prikladnim ciljevima koje Crkva uvijek slijedi, te nudi dragocjeno bogatstvo njezinih duhovnih snaga i organizacije u ostvarenju zajedničkog dobra društva.” Govoreći o odnosu između veleposlanika i Svete Stolice, kardinal Laghi podsjetio je na značenja riječi “dijalog”, kojega uvijek treba shvaćati kao “uzajamno upoznavanje”, “otvaranje vrijednostima koje nam drugi može pružiti”, no nadasve “poštenje i iskrenost, tj. imati hrabrosti otvoreno reći ono što čovjek misli i vjeruje.” Kako je podsjetio pročelnik Kongregacije za katolički odgoj, “u prošlosti je bilo dodira između crkvenih ljudi i pripadnika ostalih vjeroispovijesti. No, veze ne znače ‘dijalog’. Ivan XXIII. imao je namjeru prekinuti zid podijeljenosti i uspostaviti živi i plodonosni dijalog s današnjim svijetom.” Spominjući, glede toga, želju Crkve da upozna islam (npr. preko Papinskoga instituta za arabistiku i islamistiku), kardinal Laghi, obraćajući se veleposlanicima u dvorani, poželio je da i u islamskim zemljama budu “osnovani instituti za upoznavanje katoličke vjere”.
Libijski veleposlanik pri Svetoj Stolici Husein-Fuad Mustafa Kabazi govorio je o “ohrabrujućim rezultatima” postignutima u “preliminarnim razgovorima” koje je do sada vodio s predstavnicima Svete Stolice, dodajući kako izuzetno poštuje papu Ivana Pavla II., nazivajući ga “sucem savjesti svijeta”. Veleposlanik Kabazi je istodobno ustvrdio da “politika u svijetu ostaje bez uspjeha jer joj nedostaje ‘poezije’ ili zato što su ‘vođe’ uobičajeno bez one osjetljivosti kakvu je posjedovao Ivan XXIII. ili kakvu ima Ivan Pavao II., koji se ponajprije obraćaju srcima, a tek potom ušima.”