Rim, 1. 11. 1998. (IKA) – Vatikanski, za javnost zatvoreni, skup razmotrio je “vruća pitanja” o inkviziciji, a sudionicima je odmah potom zahvalio i sam papa Ivan Pavao II. i to zbog toga što su rasvijetlili to “mučno” poglavlje povijesti Crkve. Hrabro kao i do sada, Sveti Otac najavio je da će 2000. godine potpisati svojevrsnu izjavu “mea culpa”, izjavu o kajanju Crkve zbog svega pogrešnoga što su njezini sinovi i kćeri kroz povijest učinili. Ne dajući svoj sud o inkviziciji, sustavu crkvenih sudova od 13. do 19. st. koji se bavio pitanjima krivovjerja, Papa je rekao da inkvizicija zahtjeva moralno prosuđivanje od strane današnjega crkvenog vodstva, te je potvrdio kako su se povjesničari i stručnjaci u Vatikanu okupili od 29. do 31. listopada upravo zbog toga što Crkva treba objektivne, potanke informacije o pitanju inkvizicije, jer se toj temi prečesto pristupa s previše osjećaja i premalo razboritosti. Crkva će, istaknuo je Sveti Otac, teološki promisliti inkviziciju, no “donositi etički sud koji bi bio zahtjev za oproštenjem jamačno se ne može učiniti prije nego se brižno prouče prilike toga doba”. Istodobno, rekao je Papa, potrebno se osloboditi slika o tome dobu koje su bile “nabijene” pretjeranim osjećajima, te su priječile objektivno i smireno donošenje sudova. Zbog toga su povjesničari i stručnjaci istražili činjenice o inkviziciji, njezinom djelovanju, metodama i mentalitetu onodobnoga povijesnog okružja. Sada će Crkva promisliti o tim rezultatima i ispitati kako su te “metode nesnošljivosti i čak nasilja u službi istine” oštetile naviještanje Evanđelja, rekao je Sveti Otac, ističući kako “problem inkvizicije pripada mučnom razdoblju crkvene povijesti, pa sam pozvao kršćane da o njemu iskreno razmišljaju”.
Prema planovima Ivana Pavla II., on na Pepelnicu 2000. godine namjerava izreći “molbu za oproštenje”, izjavu u kojoj će se izravno osvrnuti na inkviziciju i ostala “mračna razdoblja” u povijesti Crkve. No, nije samo Crkva ona koja bi se trebala kajati zbog pogreški. I građanske bi vlasti kritički trebale preispitati svoje držanje i stajališta te izreći i svoj “mea culpa”, osobito za sva ratna razdoblja i za razdoblja mržnje. Zbog toga ne začuđuje niti stav da je još od početka skupa u Vatikanu bilo jasno da Crkva ovim skupom ne želi tek nabrojiti svoja “nedjela” kroz povijest, već potaknuti na razmišljanje i otkrivanje svih onih pretjerivanja i čak “mitova” koji su o inkviziciji stvoreni u javnom mnijenju cijeloga svijeta.
Kardinal Roger Etchegaray, otvarajući susret, istaknuo je da se “Crkva ne boji svoje prošlost podvrgnuti prosuđivanju povjesničara”, kako bi se otkrila stvarna odgovornost, dok je švicarski dominikanac Georges Cottier, teolog Papinskog doma istaknuo da je ispitivanje savjesti sa strane Crkve dio onoga što Papa naziva “čišćenjem sjećanja”. To će Crkvi pomoći da prizna pogreške iz prošlosti, te da uđe u novo tisućljeće slobodna od svih zapreka koje su poput “paralizirajuće duhovne traume”. Istodobno, o. Cottier je rekao kako skup treba pomoći i u oslobađanju zajedničke svijesti, zarobljene “iskrivljivanjima istine”, kao i u “iskorijenjivanju lažnih mitova” o dobu inkvizicije.
Slični ton ima i priopćenje, objavljeno u povodu samoga skupa, u kojemu je jedan od sudionika, Agostino Borromeo, opisao povijesno okružje kao čimbenika koji je “pridonio” mitologiziranju u donošenju procjena o crkvenim sudovima u doba inkvizicije. Naime, ističe Borromeo, mučenje koje je odobrio papa Inocent IV. godine 1252. već je bilo dijelom sudskoga civilnog postupka. Što više, Papa je zabranio da crkveni sudovi fizički unakaze ili u opasnost dovedu život osumnjičenoga, dok se stručnjaci slažu da su osumnjičenici pred crkvenim inkvizitorima imali poštenije suđenje nego li pred većinom građanskih sudova onoga doba. Istodobno je Borromeo i naveo podatak da je broj ubijenih, koji se pripisuju crkvenim inkvizitorima, daleko manji od onoga u što su, različiti ideolozi i demagozi a ne povjesničari i stručnjaci, uvjeravali javnost sve do naših dana.
Jedan od sudionika, koji je želio ostati anoniman, izjavio je kako je bez obzira što je Vatikan želio ispraviti neke od “mračnih legenda” inkvizicije, skup bio nadasve pošten i otvoren u razmatranju činjenica. Potvrdio je kako nikome od sudionika, pa niti priređivačima, nije bilo na pameti “isprati” povijesne činjenice. Sami su priređivači istaknuli kako sudionici nisu bili odabrani prema nacionalnom, vjerskom niti ideološkom ključu, već objektivno i po stručnosti, te su najavili “žurno” objavljivanje rezultata simpozija, ne određujući točniji datum.
Na simpoziju je sudjelovao i predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva “Napredak” prof. dr. Franjo Topić, koji je član Papinskoga povijesno-teološkog vijeća.