Istina je prava novost.

Ispraćaj i ukop svećenika Mihaela Duše

U pogrebnim obredima na Gradskome groblju Đakovo sudjelovala su 75-orica svećenika, bogoslovi, redovnice, rodbina i prijatelji, a liturgijske obrede predvodio je biskup Hranić

Đakovo, (IKA-BTU) – U subotu, 28. kolovoza u Đakovu je pokopan svećenik Mihael Duša, koji je preminuo u četvrtak, 26. kolovoza u Bizovačkim toplicama u Bizovcu u 62. godini života i 36. godini svećeništva. U pogrebnim obredima na Gradskome groblju Đakovo sudjelovala su 75-orica svećenika, bogoslovi, redovnice, rodbina i prijatelji. Liturgijske obrede predvodio je mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup i generalni vikar.

Biskup Hranić izrazio je sućut u ime dijecezanskoga biskupa Marina Srakića, pomoćnoga biskupa Đure Gašparovića i cijele Đakovačke i Srijemske biskupije, te je, primjenjujući poruku svetopisamskih čitanja na životni put pokojnoga svećenika, istaknuo: “Kroza što su u poratnom razdoblju poslije 2. svjetskog rata prolazile katoličke obitelji i njihova djeca, znaju samo oni. I naš je pokojnik dijelio sudbinu tih poniženih ljudi i djece #!druge klase#!. U najranijoj životnoj dobi prošao je kroz iskustvo egzistencijalne potrebe – zaštititi se. I nakon doživljena poniženja ne ulaziti u sukobe s onim tko me ponižava, nego znati povući se i sam za sebe #!krvariti#!. Naučio je cijeniti onoga tko u svemu tome pokaže malo ljudske dobrote, tko ima dobrohotno i plemenito ljudsko srce. I dobrohotno plemenito srce ga je resilo kao čovjeka kroz čitav njegov ljudski i svećenički život”.
Predvodeći ukopnu misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, na kojoj su suslavila 24 prezbitera, biskup Hranić je izrazio zahvalu sestrama redovnicama i upravi Svećeničkoga doma u Đakovu za dugogodišnju službu njege i skrbi za pokojnika.

Svećenik Mihael (Mihajlo) Duša rođen je 13. travnja 1943. godine u Srijemu, mjestu Laćarak, nedaleko Srijemske Mitrovice. Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu nakon koje je započeo sjemenišnu formaciju, najprije kao gimnazijalac u Zagrebu na Šalati, potom u Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu, gdje je maturirao 1962. godine. Studij teologije u Đakovu i formaciju u Bogoslovnom sjemeništu započeo je 1962. a završio 1968., u međuvremenu odsluživši 18-mjesečni vojni rok u Makedoniji. Svećenički red podijelio mu je u Đakovu 29. lipnja 1968. biskup Stjepan Bäuerlein. Kao svećenik djelovao je u službi župnoga upravitelja u Erdeviku, a od 1974. do 1984. župnik je u Batini, te jedno vrijeme i upravitelj u Zmajevcu. Godine 1984. zbog pogoršanoga zdravlja dolazi u Svećenički dom u Đakovu i započinje razdoblje liječenja. Nekoliko mjeseci vršio je službu župnoga vikara u Bošnjacima (1991.) a 1993. godine je umirovljen. Za vrijeme svojih umirovljeničkih godina spremno se odazivao svećenicima za pomoć u pastoralnome djelovanju, posebno za službu ispovijedanja. Jednostavnost i velikodušnost srca često je iskazivao pomažući starijim i nemoćnijim svećenicima u Svećeničkome domu. Već za života značajni dio svoga imetka darovao je za potrebe novoutemeljene župe sv. Ane u njegovu rodnom Laćarku.