Petrovaradin, (IKA/TU) – Vlč. Stjepan Barišić, svećenik Srijemske biskupije, župnik u župi Uzvišenje svetog Križa i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, koji je preminuo u župnom stanu 16. prosinca 2015. godine u 64. godini života i 37. godini svećeništva, ispraćen je 18. prosinca 2015. godine u rodno mjesto Vranovce. Ispraćaju je prethodila misa zadušnica u ispunjenoj župnoj crkvi Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu, koju je uz generalnog vikara Eduarda Španovića, dekana petrovaradinskog dekanata Marka Loša i dekana zemunskog dekanata Jozu Dusparu, te svih svećenika Srijemske biskupije predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović. Do ispraćaja tijelo je bilo izloženo u crkvi u Petrovaradinu kako bi vjernici mogli osobno i zajednički moliti za pokojnog Stjepana.
Na početku misnog slavlja biskup Gašparović je bratu i sestri pokojnog Stjepana Ivici i Mandi, rodbini i prijateljima, svećenicima u Srijemu i vjernicima župe Petrovaradin 2 izrazio sućut. „U ovom trenutku oproštaja i ispraćaja našeg svećenika, župnika i upravitelja Tekija Stjepana, zahvalni smo Bogu što je našoj biskupiji darovao jednog vrijednog svećenika. Zahvalni smo za njegov život i rad u zajedništvu sa svim svećenicima i s vjernicima koji su mu bili povjereni. Ovom misom i molitvama želimo da mu Gospodin bude milostiv i da ga primi u svoje stanove”, rekao je biskup Gašparović.
U prigodnoj homiliji biskup Gašparović je, nakon poziva da se svatko prisjeti događaja iz života svećenika Barišića, susreta i razgovora s njime, nastavio razmišljanjem o njegovu životu. „Ponajprije, Crkva nas ovoga trenutka rastanka ne poziva da trpimo od žalosti za gubitkom dragoga nam člana Crkve, svećenika naše Sijemske biskupije i svih njegovih dosadašnjih službi u Beogradskoj nadbiskupiji do župnika ovdje u župi Uzvišenje svetog Križa i upravitelja Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, rekao je biskup i nastavio: „Strah je, vjerujem, u jednom trenutku pokucao na vrata Stjepanova srca. Stjepan je naredio vjeri da otvori vrata srca: i što se dogodilo? Na pragu je bio Bog života koji nikad ne prestaje; Bog ljubavi, koji nikad ne kaže ‘Dosta’. Stjepan je prihvatio radosno žuđenoga gosta i započeo s njim vječni blagdan Božića, prema kojem svi mi idemo, ponavljajući utješne riječi Kristove: ‘Oče, htio bih da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja’ (Iv. 17,24). A Bog Otac je Kristu dao jednog svećenika.” Biskup Gašparović je nastavio da je svećenik Stjepan, koji se sada susreće s milosrdnim Bogom i ostaje zapanjen, bio Kristov vjernik i da mu sada nije potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog pastira koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. On je živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu. „I sada Stjepan govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću. Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krista rođenog, umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Kao djeca u krilu majke smrt nam omogućuje da se rodimo svjetlu. Da se ponovo rodimo. Kršćanin je samo onaj koji vjeruje u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela. Danas, makar je ovo oproštaj, danas je za Stjepana Božić i ujedno Uskrsnuće. Danas je dan blagdanski, utješne nade, vedre radosti, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Isusova rođenja obasjava svjetlošću svećenika Stjepana. On je zaista s Kristom umro da bi s njim živio, bio je ustrajan da bi s Kristom kraljevao. U to vjerujemo.”, zaključio je biskup.
Na koncu mise Slavica Renić izrekla je riječi oproštaja u ime vjernika župe Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu, a Petar Pifat, predsjednik HKPD „Jelačić” u Patrovaradinu, u ime društva i osobe koja se brine i čuva Tekijsko svetište.