Uvod:

Danas slavimo Sv. Mihaela arkanđela, koga je hrvatska policija uzela za svoga zaštitnika.
Slaveći danas „Dan policije” čestitam Hrvatskoj policiji i svim njezinim pripadnicima: ministru unutarnjih poslova, ravnatelju policije, svim načelnicima i svim policijskim djelatnicima sa željom da ustrajete u borbi protiv zla u sebi i oko sebe. U ovoj misi molit ćemo pomoć i zagovor sv. Mihaela arkanđela, predvodnika i zaštitnika svih koji se bore protiv zla. Molit ćemo i za sve naše poginule i preminule policajce da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav. Molit ćemo za obitelji poginulih i preminulih policajaca da ih Gospodin utješi i učvrsti u nadi ponovnog susreta.

Homilija:

Nijedno pitanje ne zanima toliko čovjeka kao pitanje zla u svijetu. Drugim riječima, odakle zlo u svijetu? U Sv. pismu objavljena nam je istina do koje ne bismo nikad mogli doći svojim istraživanjem i razmišljanjem. Bog nam je otkrio tajnu zla kod čovjeka, tajnu koja ga prati od prvih početaka ljudskoga roda. Riječ nam Božja govori da je čovjek stvoren „ na sliku i priliku Božju, muško i žensko stvori ih” (Post 1, 27).
Čovjek je bio stvoren kao prijatelj Božji. Budući da ga je Bog stvorio slobodnim, čovjek je mogao u svojoj slobodi reći Bogu „DA”, ali jednako tako i „NE”. Umjesto „DA” Bogu, on se radije odlučio za „NE”. I tako je zloupotrijebio svoju slobodu.
Sv. pismo na slikovit način opisuje taj tragičan događaj. Sotona, pali anđeo, zvani „Lucifer” –„Svjetlonoša”, prije stvaranja čovjeka odbacio je Boga i pretvorio se u duha tame i mržnje.
U mržnji prema Bogu približio se čovjeku u liku zmije. Naime, zmija je u ono vrijeme bila simbol zla pa se pisac poslužio upravo njom da opiše borbu zla i dobra. Sotona je kao vrlo inteligentno biće nadmudrio praroditelje Adama i Evu. Evi je rekao da neće umrijeti bude li uzimala sa zabranjena stabla: „Nego Bog zna: onog dana kad budete s njega jeli, – kazao je đavao – otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo” (Post 3,4-5). On zapravo kaže: “Vi ćete odlučivati što je dobro a što nije. Stoga neće biti nikakvog grijeha kao i njegovih posljedica. Tako je govorio „otac laži” i „čovjekoubojica” ljudi od početka”, kako ga je nazvao Isus Krist (Iv 8, 44).
I tako je čovjek ostao bez Božjega života, budući da je bio grijehom ranjen. Posljedice grijeha prešle su na sve ljude. To stanje je stanje pale naravi, koju nazivamo istočnim grijehom. Stoga možemo reći da ne možemo dokučiti svojim razumom sva zla u čovjeku bez stanja ranjene čovjekove savjesti.

No, Bog je iz ljubavi prema čovjeku ponudio novu mogućnost da se oslobodi ropstva grijeha, da ponovno stekne narušeno prijateljstvo s Bogom. Druga božanska osoba Presvetog Trojstva, Isus Krist, koji je Bog i čovjek, utjelovio se od Blažene Djevice Marije. Od nje je uzeo našu ljudsku narav, u svemu sličan nama ljudima, osim u grijehu, rekao bi apostol Pavao. To je veoma lijepo izrazio Isus, kad je protumačio uglednom židovskom učitelju Nikodemu: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne: nego da ima život vječni” (Iv 3, 16). I tako je Isus dao vlastiti život za našu otkupninu. Tako je pokazao koliko nas ljubi, koliko vrijedimo u njegovim očima. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje”(Iv 15,13). Zato je i nama zapovjedio: „Kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga” (Iv 13,34). U tome su Gospodina Isusa slijedili i naši branitelji, u Domovinskom ratu, predvođeni prvim hrvatskim policajcima. Uložili su vlastite živote da Hrvatska bude slobodna. To je i razlog naše zahvalnosti prema njima i svim žrtvama Domovinskog rata.
Već je davno apostol Ivan napisao svoju ispovijest vjere mladoj Crkvi. „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj!” (1 Iv 4,14-16).

Isus Krist je omogućio svakom čovjeku da može doći do spoznaje Boga i istine o njemu. On je ustanovio Crkvu i njoj povjerio svoju Riječ zapisanu u evanđelju. Već je apostol Pavao pisao: „Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine!” (1Tim 2, 4)
Po Isusu Kristu Bog nam daje novo srce, oslobođeno zla i nepravde. Tim novim srcem izgrađujemo ovaj svijet, novim srcem izgrađujemo društvo i državu. Kad tim srcem vršimo svoje dužnosti, kad tim srcem jedan policajac vrši svoju službu tada zaista vjera srca njegova postiže pravo i pravednost u Hrvatskoj.
Stoga možemo reći: Čovjek je takav, kakvo je njegovo srce. Ali, čovjek može imati i okrutno, nemilosrdno srce ispunjeno mržnjom. Za njega se može reći da je bez srca. A ako je čovjek bez srca onda je i civilizacija bez srca, onda je i javna djelatnost bez srca, društveni je sustav bez srca, ekonomija je bez srca, ljudski su odnosi prema Bogu i čovjeku bez srca. „Jer iz srca – kaže Isus – dolaze zle misli , ubojstva, preljubi, bludnost, krađa, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka” Mt 15,19). To onečišćuje međuljudske odnose. To onečišćuje svako društvo i rastače svaku državu. To su zla protiv kojih se bori svaki čovjek i svako društvo. To su zla protiv koji se bori policija i svaki policajac: zla koja proizlaze iz ljudskoga srca.

Čovjek je često u nemogućnosti da zlo pobjedi vlastitim snagama. Zato ljudi često rezigniraju, predaju se stihiji, nemaju snage dalje se boriti. Čuli ste možda neke ljude koji kažu: „ Nemam više snage biti bolji”. I jedan policajac može upasti u rezignaciju. Kad se zlo uvuče u društvene strukture, pred „strukturom grijeha”i jedan iskreni borac protiv zla može postati malodušan. A kad u jednom društvu borci protiv zla postanu malodušni, kad u jednoj državi čuvari reda i pravednosti postanu malodušni, onda malodušje izjeda čitavo društvo, onda malodušje razara svaku državu.
Može li nam pri tome itko pomoći? Može. Isus Krist poručuje: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). To znači da snagom vjere, povjerenjem u Boga, možemo se izići iz takvoga stanja. O tome postoje brojna svjedočanstva. Brojna obraćenja svjedoče – od svetoga Pavla do naših dana – što u čovjeku može učiniti Božja milost. Apostol Pavao bio je progonitelj Crkve, ali ga je Božja milost učinila najvećim propovjednikom evanđelja. Dobio je novo srce i mogao je posvjedočiti: „Milošću sam Božjom ono što jesam i milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha” (1 Kor 15,10).
Nešto slično doživio je i poznati engleski pisac Thomas Merton.
Sa 16 godina ostao je siroče, bez roditelja. Članom komunističke partije postao je u 23. godini života . U 24. godini postao je reporter „New York Timesa”. U svojoj biografiji koja nosi naslov „Planina od 7 priča” govori o svom obraćenju . Kad je završio srednju školu, putovao je Europom, živio prilično slobodnim načinom života, ne osvrćući se na moralne zakone.

Jedne večeri počeo je razmišljati o svom životu. Dolazi do spoznaje vlastite grešnosti. „Cijela se stvar dogodila u sekundi. Bio sam preplavljen iznenadnim uvidom u moj život. Moja je duša jednostavno željela pobjeći iz toga stanja”, piše Merton i nastavlja: „Te večeri prvi put sam počeo moliti se Bogu, onako kako sam to znao. Govorio sam mu da me Bog oslobodi od užasa, koji sam u tom trenutku proživljavao”. Obratio se i dobio je novo srce.
Dakle, potrebno je promijeniti srce. Potrebno je odgajati svoju savjest. Kakva je čovjekova savjest, takvi će biti i njegovi postupci, njegova djela i riječi prema Bogu i čovjeku.
II. vatikanski sabor kaže za savjest: “U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo, jasno odzvanja u intimnosti našega srca: čini ovo, a izbjegavaj ono. U pokoravanju tom zakonu jest čovjekovo dostojanstvo i po tom zakonu će mu se suditi. Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini” (GS 16).

Dragi prijatelji!
Nijedno ljudsko djelovanje ne može biti isključeno iz suda savjesti, jer u svakom poslu čovjek djeluje kao etičko biće. Stoga je ispravna savjest nužna na svakom području i u svakom zvanju: u obitelji, u društvu, u politici, u gospodarstvu i znanosti, u vojsci i policiji.
Ispravna savjest – ili kako evanđelje kaže: čisto srce – isključuje gramzljivost i pohlepu za nepravednim stjecanjem bogatstva, ne dopušta prijevare i pljačke, zabranjuje izrabljivanje radnika i organizirani kriminal, kao i svaki pojedinačni kriminal. Ispravna savjest jamči pravedno zakonodavstvo i pravedno sudstvo.

Dragi policajci, dragi djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova! Vaša je uloga branitelja i čuvara zakona veoma odgovorna. Vaše je djelovanje pod budnim okom javnosti. Vaša je služba i pod okom Božjim koji – kako Biblija kaže – prosuđuje „srca i bubrege”. On vidi vaše planove i vaše nakane. Može se dogoditi da vas ljudi krivo prosude, ali kad imate ispravnu savjest, ako imate čisto srce, ne bojte se. Ustrajte u borbi protiv zla jer niste sami. Bog je na vašoj strani. Možete se osloniti na iskustvo kršćanske vjere, iskustvo koje kaže: Božje oko svukud gleda sakrit mu se ništa ne da. Bog je vaš sudac i saveznik. Pouzdajte se u njega! Ime našega zaštitnika – Mihael znači: Tko je kao Bog? On je nepobjediv. A kad smo na Božjoj strani i mi smo nepobjedivi. I zato Lucifer nema šanse.
Neka današnja proslava sv. Mihaela, zaštitnika Policije, bude poticaj da i sami dok se borimo protiv zla u svojoj okolini, ne postanemo žrtve napasnika, nego da ga u svakoj prigodi snagom Božjom nadvladamo. Amen.