Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini ove godine slavi Dan života 4. veljače, pod geslom: Istina ljudskog života. Danas se ta istina ili zaboravlja ili svjesno odbacuje. Papa Ivan Pavao II. u enciklici od 25. ožujka 1995. godine “Evanđelje života” govori o “kulturi smrti” u današnjem društvu. Pod spomenutim geslom upravo se želimo jasno opredijeliti za “kulturu života” protiv ” kulture smrti “.
Istina o ljudskom životu najsažetije je izražena u zapovijedi “Ne ubij”. Ubojstvo čovjeka je krajnji nedostatak poštivanja života. Stoga Crkva kroz svoju dužu povijest ustaje protiv ubojstva općenito iz dvaju specifičnih njegovih oblika: pobačaja i eutanazije makar svi pristali na to. Crkva ovim zapravo želi upozoriti na one oblike ubojstva, koja su posebno neprihvatljiva: bilo jer je riječ o nedužnima, bilo jer se danas neka od njih na žalost ozakonjuju.
Tjelesni život se dakako ne smije apsolutizirati, niti u etičkom niti u antropološkom smislu: to bi se protivilo redu stvaranja i otkupljenja po kojem se čovjeku daruje život i nakon fizičke smrti. Papa na to upozorava kad u spomenutoj enciklici piše: “Dostojanstvo ovoga života nije vezano samo uz svoje početke, uz svoj dolazak od Boga, nego i uz svoj kraj, svoju sudbinu zajedništva s Bogom u spoznaji i u njegovoj ljubavi” (br. 38). Ovo konačno usmjerenje ljudskog života na Boga koji je život i stvorio, uključuje za svakoga odgovornost ostvarenja vlastitog života; isključuje samovolju da čovjek ima pravo određivati ljudskomu životu konačne ciljeve. To se događa ako bi bilo tko odlučivao o tome tko treba umrijeti, a tko treba živjeti.
Iznoseći temelje kršćanskog smisla života nipošto ne umanjujemo odgovornost ljudi prema životu. Želimo istaknuti nauk Crkve da ljudski život započinje već od začeća, da on nikada nije samo “nešto”, “stvar”, koju čovjek može zahtijevati kao svoje vlasništvo, s kojim može gospodariti i manipulirati. Iz ovih uvodnih riječi, sama po sebi nameću se neka načela o istini ljudskog života.
1. Načelo obrana-zaštita fizičkog života. Tjelesni život čovjeka predstavlja vrednotu osobe same. Kažemo “temeljnu”, jer tjelesni život ne iscrpljuje sve bogatstvo osobe koja je također i prije svega, duhovna kategorija pa stoga nadilazi tijelo i vremenitost. Ipak gledom na osobu tijelo je njezino utjelovljenje, jedini temelj u kojem i po kojem se osoba ostvaruje i ulazi u vrijeme i u prostor, izražava se i očituje, tvori i izražava druge vrednote.
Iznad te temeljne vrednote postoji duhovno dobro osobe, koje bi moglo tražiti žrtvu tjelesnog života samo kad se to duhovno i moralno dobro ne može ostvariti bez žrtve tjelesnog života. Takvu žrtvu ne može nitko pojedincu nametnuti; on je prihvaća kao slobodan dar. Mučenik daruje život opravdano samo kad nema drugog puta za ostvarenje moralnog dobra osobe i društva: prema tomu, onaj tko je odgovoran za takvu situaciju, odgovoran je i za gubljenje ovoga života.
2. Načelo obrana ili zaštita zdravlja. Zdravlje je svekoliko tjelesno, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsutnost bolesti i slabosti. Zdravlje je kvaliteta osobe koja živi. Ono je vrednota koja slijedi život. Nijedna država ne može garantirati “pravo na zdravlje” ali može garantirati “pravo na sredstva i neophodna liječenja”. Svjetska zdravstvena organizacija stoga s pravom ističe: “Svaki pojedinac ima pravo na standard života dovoljan da garantira zdravlje i blagostanje vlastito i njegove obitelji, s posebnm odnosom na hranu, odjeću, stanovanje, liječničku skrb i na nužne socijalne službe”. Međunarodne povelje međutim ne sadrže da, zajedno s pravom na zaštitu zdravlja treba također odgajati pojedince na prihvaćanje neizbježne boli i smrti. Obrana i promocija života ima granicu u smrti koja čini dio života, a promocija zdravlja ima granicu u bolesti, koju treba liječiti.
3. Načelo slobode i odgovonosti. Pravo na obranu života dolazi prije prava na slobodu. Iako je ovo načelo očito, danas ipak predstavlja mnoge probleme na području medicinske etike, npr. u vezi s tzv. “pravom na eutanaziju”: nitko nema pravo dokidati, u ime slobodnog izbora, ni svoj život ni život drugoga. Tipičan primjer je slučaj roditelja koji odbijaju roditi ili hraniti deformirano novorođenče, prakticirajući tzv. novorođenčevu eutanaziju: jasno je da je riječ o zloporabi slobode roditelja u odnosu na život novorođenčeta.
4. Načelo totaliteta ili terapeutski princip. Načelo o nepovredivosti ljudskog života, ne povređuje se ako se odstranjuje dio organizma koji ugrožava čitav organizam. Ovo se načelo, međutim, može primijeniti samo uz određene uvjete: da je riječ o zahvatu na bolesnom dijelu u cilju spašavanja čitavoga organizma; da nema drugih načina za sprečavanje bolesti; da postoji velika mogućnost za uspjeh; da postoji suglasnost pacijenta ili onoga koji nad njim ima brigu.
5. Načelo socijalnosti. Svatko je dužan promatrati svoj život i život drugoga kao dobro ne samo osobno, već i socijalno; jednako tako zajednica je dužna promicati život i zdravlje svakoga. Prema ovom načelu nekad će biti opravdano darovati neki svoj organ ili tkivo što uključuje osakaćivanje darovatelja ali spašavanje života bližnjega; isto tako bit će nužno besplatno skrbničko služenje i podizanje skrbničkih ustanova (bolnice, starački domovi, lječilišta).
6. Načelo obrane života na nižim razinama. Danas su tzv. ekološki pokreti vrlo osjetljivi prema životu na nižim razinama: na vegetativnom i životinjskom području. U svakom slučaju taj život ima svoju vrijednost i ravnoteža različitih oblika života u kozmosu vezana je uz zdravlje i preživljavanje čovjeka. Otud dužnost održavanja te ravnoteže. Pa ipak, ne treba zaboraviti da je čovjek na neizmjerno većoj razini od svih bića, koje on stoga može i smije koristiti. To korištenje, međutim, ne znači grabež, nasilje zbog nasilja, devastiranje i stavljanje u opasnost kozmičke ravnoteže.
Poruku za ovogodišnji Dan života završimo riječima enciklike “Evanđelje života” pape Ivana Pavla II.: “Na odgojitelje, učitelje, katehiste i teologe spada zadaća da istaknu antropološke razloge koji utemeljuju i podržavaju poštivanje svakog ljudskog života. Na taj ćemo način, dok budemo omogućili da zasja izvorna novost Evanđelja života, moći pomoći svima da otkriju u svjetlu razuma i iskustva kako kršćanska poruka potpuno osvjetljava čovjeka i značenje njegova bića i postojanja: pronaći ćemo dragocjene točke susreta i dijaloga i s nevjernicima, svi zajedno zauzeti da nastane nova kultura života” (br.82).
Psalmist nas opominje da činjenjem dobra pokazujemo kako cijenimo život ljudske braće i sestara: “U Gospodina se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru….Gospodin se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova” (Ps 37,3.18). Zahvaljujemo Bogu za dar života svoga i svih ljudi tako što ćemo se brinuti za malene, nemoćne i stare. Na sve koji tako žive i tako postupaju prema daru života zazivam blagoslov Božji i zagovor Marije Majke svih živih.
Napisao je kardinal Puljić u svojoj poruci za Dan života.