New York, 18. 10. 1997. (IKA) – U posadašnjenju svojeg ustroja, a u skladu s međunarodnim prilikama 21. stoljeća, UN ne smije ni na koji način razočarati nadu i povjerenje koje je pobudio nedavno održani sastanak na vrhu o društvenom razvoju u Kopenhagenu. To je, između ostalog, izjavio nadbiskup Martino, stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u, 17. listopada, u tijeku još jednoga svog nastupa u njujorškom sjedištu te organizacije. Nadbiskup Martino podsjetio je da se nastala očekivanja odnose na “novo shvaćanje razvoja, utemeljenog na ljudskoj osobi”, i ne bude li osjetan napredak u tom smjeru do posebnoga općeg zasjedanja UN-a 2000. godine, “dat ćemo novo oružje onima koji nastoje proširiti sumnjičavost o sposobnosti UN-a da se suoči sa stvarnim problemima ljudi”.
Tri su ključna pitanja o kojima se, prema riječima vatikanskog izaslanika, mora razmišljati i u tom smjeru djelovati.
Prije svega, krajnje siromaštvo koje “ljudska bića lišava njihovog dostojanstva, obiteljskog života, mogućnosti odgoja i zaposlenja”.
Druga je ključna točka sadašnje značenje društvenih i ekonomskih prava. “Danas postoje – ističe nadbiskup Martino – uznemiravajuća zauzimanja da se posebno značenje tih prava svede na čista ‘nastojanja’: istina je da za njihovo potpuno ostvarenje treba vremena, no poimanje ‘stupnjevitosti’ ne smije se pretvoriti u odgađanja na neodređeno vrijeme. Govoreći o pravu na prehranu, odgoj, zdravlje, smještaj, rad, razvoj, mislimo naime na posebna moralna dobra svakog pojedinca, na bitne dimenzije samog bitka ljudske osobe.”
Treće – i ujedno posljednje – pitanje kojeg je mons. Martino stavio na razmišljanje UN-u jest pitanje novčanih sredstava u pomaganju razvoja. Iz ulaganja koja se usmjeravaju najsiromašnijim zamljama, kojih je posljednjih godina sve više, i iz sposobnosti tih zemalja da ih prihvate i ispravno upotrijebe, sve će više zavisiti budućnost razvoja. Nužno je stoga promicati infrastrukture, ne samo materijalne već i ljudske, te se boriti protiv lošeg upravljanja tim sredstvima, ali ne samo u zemljama koja pomoć primaju, već i onima koja pomoć daruju. Stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u na posebni je način istaknuo da se treba boriti protiv “opasnog izolacionizma” i slabljenja međunarodne solidarnosti koja nije samo političko pitanje već je pitanje “prave naravi one ljudske zajednice kojoj svi pripadamo”.