Istobitnost kršćana neodvojiva je od Starog zavjeta, stoga oni ne smiju prihvatiti da se Židove prezire

Istobitnost kršćana neodvojiva je od Staroga zavjeta. Oni stoga ne smiju “prihvatiti da se židove prezire samo zbog toga što su židovi ili, još gore, da ih se zlostavlja”. To je istaknuo Papa obrativši se članovima Papinskoga biblijskog vijeća – predvođenog predsjednikom, kardinalom Josipom Ratzingerom – koje je Papa primio u audijenciju u petak, 11. travnja. U tijeku susreta koji se održao u dvorani konzistorija, Sveti Otac je izrekao sljedeći govor:

1. Gospodine kardinale, srdačno Vam zahvaljujem zbog osjećaja koje ste mi maloprije iskazali predstavljajući Papinsko biblijsko vijeće, na početku njegova mandata. Srdačno pozdravljam stare i nove članove vijeća prisutne u ovoj audijenciji. Pozdravljam “stare” sa živom zahvalnošću zbog već izvršenih zadaća i “nove” s osobitom radošću koja proizlazi iz nade. Radostan sam jer mi ova prigoda omogućuje susresti se sa svima vama osobno i svakome ponoviti koliko cijenim velikodušnost kojom stavljate svoju mjerodavnost kao egzegete u službu riječi Božje i crkvenoga učiteljstva.
Predmet koji ste započeli proučavati u tijeku ovoga plenarnog zasjedanja od ogromne je važnosti: riječ je zapravo o temeljnom predmetu za ispravno shvaćanje Kristova otajstva i kršćanske istobitnosti. Htio bih nadasve istaknuti ovu korisnost, da tako kažemo ad intra. Ona se također neminovno odražava u korisnosti, takorekuć, ad extra, jer svijest o vlastitoj istobitnosti određuje narav odnosa s drugim osobama. U ovom slučaju određuje narav odnosa između kršćana i židova.
2. Već od drugog stojeća poslije Krista, Crkva se našla pred iskušenjem da potpuno odijeli Novi zavjet od Staroga, suprotstavljajući jedan drugome, pripisujući im dva različita izvora. Stari zavjet, prema Marcionu, proizlazi od boga koji nije dostojan tog imena, jer je osvetljiv i krvoločan, dok Novi zavjet otkriva velikodušnog Boga pomiritelja. Crkva je čvrsto potisnula tu zabludu, prisjećajući se da se Božja nježnost očitovala već u Starome zavjetu. Ista marcionska kušnja ponovno se javlja, nažalost, i u naše doba. To što se, ipak, češće potvrđuje jest nepoznavanje dubokih odnosa koji povezuju Novi zavjet sa Starim, nepoznavanje koje izaziva u nekima dojam da kršćani nemaju ništa zajedničkog sa židovima.
Stoljeća predrasuda i međusobnih protivljenja iskopali su duboki opkop, koji Crkva sada nastoji zasuti, potaknuta u tom smislu zauzimanjem stajališta II. vatikanskog koncila. Novi liturgijski lekcionari dali su više prostora starozavjetnim tekstovima a Katekizam Katoličke Crkve trajno je nastojao pribrati blago iz Svetoga pisma.
3. Doista, ne može se potpuno izraziti Kristovo otajstvo bez pribjegavanja Starome zavjetu. Isusova se ljudska istobitnost određuje počevši od njegove veze s izraelskim narodom, s Davidovom dinastijom i Abrahamovim potomstvom. I nije riječ samo o tjelesnoj pripadnosti. Sudjelujući u slavljima u Sinagogi, gdje su se čitali i razglabali starozavjetni tekstovi, Isus je i kao čovjek upoznavao te tekstove, njima hranio duh i srce, služeći se njima zatim u molitvi, nadahnjujući se njima u svom ponašanju.
Tako je postao pravi Izreaelov sin, duboko ukorijenjen u povijest svoga naroda. Kad je započeo propovijedati i naučavati, obilno se koristio svetopisamskim blagom, obogaćujući to blago novim nadahnućima i neočekivanim poticajima. Oni – istaknimo to – nisu nastojali ukinuti drevnu objavu, nego, naprotiv, dovesti je njihovu savršenom ispunjenju. Sve trajnije suprotstavljanje s kojim se morao sučeljavati sve do Kalvarije, Isus je shvaćao u svjetlu Staroga zavjeta, koji mu je otkrivao udes na koji su ukazivali proroci. On je također iz Staroga zavjeta znao, da na kraju uvijek pobjeđuje ljubav Božja.
Lišiti Krista odnosa sa Starim zavjetom znači, dakle, iščupati ga iz njegovih korijena i lišiti njegovo otajstvo svakoga smisla. Doista, da bi Utjelovljenje bilo znakovito trebalo je biti ukorijenjeno u stoljetnim pripravama. Inače bi se Krist pojavio kao meteor koji je slučajno pao na zemlju, bez povezanosti s ljudskom poviješću.
4. Crkva je već od samih početaka dobro shvatila ukorjenjenje Utjelovljenja u povijest i, stoga, potpno prihvatila Kristovo uklapanje u povijest izraelskoga naroda. Ona je židovska Pisma držala trajno važećom riječju Božjom, upravljenoj upravo njoj a ne samo djeci Izraelovoj. Od prvotne je važnosti držati i obnoviti tu crkvenu svijest o bitnim odnosima sa Starim zavjetom. Siguran sam da će vaši radovi izvrsno tome pridonijeti i tome se već sada radujem, srdačno vam zahvaljujući.
Vi ste pozvani kršćanima pomoći bolje shvatiti njihovu istobitnost. Istobitnost koja se određuje nadasve zahvaljujući vjeri u Krista, Sina Božjega. Ta je vjera, međutim, nedjeljiva od odnosa sa Starim zavjetom jer je ona vjera u Krista “umrlog za naše grijehe, po Pismima” i “uskrslog… po Pismima (1 Kor 15,3-4). Kršćanin mora znati da je svojim prianjanjem uz Krista postao “Abrahamovo potomstvo” (Gal 3,29) te da je bio pricijepljen dobroj maslini (usp. Rim 11.17.24), tojest, uklopljen u izreaelski narod, da bude “suzajedničar korijena, sočnosti masline” (Rim 11,17). Ako ima ovo snažno uvjerenje, neće više smjeti prihvatiti da židovi samo zbog toga što su židovi budu prezirani ili, još gore, zlostavljani.
5. Govoreći to, ne namjeravam zanemariti da Novi zavjet čuva tragove jasnih napetosti koje postoje između prvotnih kršćanskih zajednica i nekih židovskih nekršćanskih skupina. Sam sveti Pavao u svojim poslanicama tvrdi da je kao židov nekršćanin okrutno progonio Crkvu Božju (usp. Gal 1,13; 1 Kor 15,9; Fil 3,6). Ta se bolna sjećanja moraju svladati ljubavlju, prema Kristovoj zapovijedi. Egzegetski rad treba sveudilj nastojati napredovati u tom smjeru i tako pridonijeti smanjivanju napetosti i raspršiti nerazumijevanja. Upravo je u svjetlu svega toga rad koji ste započeli važan ali i inače zaslužuje da bude brižno i zauzeto vođen. Svakako da on uključuje teške strane i osjetljive točke, ali dosta obećaje. Ipak je bogat velikim nadama. Želim da bude jako plodonosan na slavu Božju. S tom željom jamčim vam trajno sjećanje u molitvi i srdačno podjeljujem svima vama posebni apostolski blagoslov.