Beč, 9. 6. 1998. (IKA) – Dublji pogled na ljudsko dostojanstvo ne može jednostavno izbjeći humanitarno “uplitanje” tamo gdje je to dostojanstvo izrugano. Istaknuo je to 8. lipnja u Beču kongolski nadbiskup Laurent Monsengwo Pasinya. Nadbiskup Monsengwo iz nadbiskupije Kisangani to je rekao u svom izlaganju na stručnom savjetovanju Austrijske biskupske konferencije “Izbor za siromašne na Jugu i Istoku”, a u okviru “Dijaloga za Austriju”.
Poštivanje ljudskog dostojanstva moralo bi značiti da se političko djelovanje ravna tako da svakome ljudskom biću zajamči nužne životne uvjete, kako bi on vodio “doista život čovjeka, a ne životinje” rekao je Monsengwo. Nadbiskup, koji vrijedi kao “moralni autoritet broj 1” u Demokratskoj Republici Kongo (nekadašnji Zair), od 1992. do 1997. vodio je narodnu Skupštinu svoje zemlje u kojoj su i potvrđena načela prema kojima bi se trebala ponašati buduća demokratska vlada. Zbog toga je i došao u sukob s diktatorom Mobutuom. No, ni sadašnjoj vladi predsjednika Laurenta Kabile nadbiskup Monsengwo ne ukazuje previše povjerenja. “Novi političari dolaze, doduše, gotovo redom iz katoličkih škola, no političari su posvuda isti. Oni imaju ciljeve koji se razlikuju od crkvenih.” Nadbiskup je potvrdio i točnost navoda o pokoljima prognanika koje je u građanskom ratu izvršila Kabilina vojska, ističući oprezno kako “vijesti u obavijesnim sredstvima nisu bile pogrešne”. Unatoč svemu, Crkva pokušava biti “nada za narod” te se “nastoji brinuti o politici no ne želi je provoditi”. Središnje su točke crkvenog djelovanja u politici briga za ljudsko dostojanstvo, pravdu i mir, demokraciju, pravnu državu i reformu gospodarstva. U pojedinim slučajevima, istaknuo je nadbiskup Monsengwo, Crkva “s Juga” na odgovornost bi morala podsjetiti i “Crkvu sa Sjevera”. Osim što se kritički osvrnuo na nedostatak spremnosti “Sjevera” u dobrotvornim pothvatima u Kongu, nadbiskup Monsengwo postavio je pitanje o nepravednoj podjeli bogatstva, te o utjecaju kojeg imaju velike međunarodne tvrtke ne samo na gospodarskome već i na političkom području.
Europski biskupi često se ne zanimaju za Afriku, istaknuo je Monsengwo, koji je istaknuo kako se stručnjaci i tehničari u različitim crkvenim dragovoljačkim udrugama doista trude pomoći Africi, ali nedostaje “uključivanje braće u biskupstvu, posebno razmjenom mišljenja i dijalogom”.
Mađarski je biskup i opat benediktinske opatije u Pannonhalmi, mons. Asztrik Varszegi, svoje je izlaganje usredotočio na poboljšanje crkvene solidarnosti između Zapada i Istoka, što je pridonijelo vedrijem ozračju u njegovoj domovini, posebno nakon izborne pobjede “mladih demokrata”. Biskup Varszegi istaknuo je kako istočnoeuropske države, koje se žele uključiti u različita europska udruženja, treba vidjeti ne kao prijetnju već kao stvarno obogaćenje. Isto to vrijedi za istočnoeuropske Crkve u odnosu na “europske Crkve”. Što se tiče očekivanja Crkvi srednje i istočne Europe, rekao je, one ne žele biti shvaćene i primljene kao prosjaci koji trebaju milodar. Crkve u tim zemljama trebaju više ekumenskoga, gospodarskog i društveno-karitativnog iskustva, pri čemu im od pomoći mogu biti Crkve sa Zapada.