Budi dio naše mreže
Izbornik

Istraživanja o neokatekumenima u Velikoj Britaniji

Prijevod rezultata istraživanja o djelovanju neokatekumena u biskupiji Clifton, preuzet iz službenog Vjesnika "BRIEFING" Biskupske konferencije Engleske i Škotske

ISTRAGA O DJELOVANJU NEOKATEKUMENA
Vol. 26. br. XI, od 21. studenoga 1996.

Istražno povjerenstvo koje je trebalo ispitati prednosti i nedostatke nazočnosti i djelovanja neokatekumena u biskupiji Clifton objavilo je svoje rezultate. Donosimo sažeti prikaz izjave dane na tiskovnoj konferenciji 7. studenoga 1996. i izjavu za javnost koju je istoga dana dao cliftonski biskup Mervyn Alexander.
Zašto je provedena istraga?
Cliftonski biskup Mervyn Alexander osnovao je u siječnju g. 1996. istražno povjerenstvo sa zadaćom proučavanja pritužbi nekih vjernika iz barem tri župe cliftonske biskupije, da je nazočnost i djelovanje neokatekumena štetno za njihove župe. (Tri spomenute župe su: župa sv. Nikole Tolentinskog u Bristolu, župa Presvetih Srdaca u Cheltenhamu i župa sv. Petra u Gloucesteru.)
Zadaci istražnog povjerenstva
Kao što je na početku svakoga javnog sastanka u pojedinim župama bilo istaknuto, glavni posao tog istražnog povjerenstva bio je ustanoviti je li nazočnost i djelatnost neokatekumena naštetila duhovnom životu pojedinih župa i, ako jest, u kojoj mjeri.
Osnivanje istražnog povjerenstva dočekano s odobravanjem
Uz same župljane triju spomenutih župa i sami neokatekumeni u Velikoj Britaniji izrazili su zadovoljstvo da se ovo pitanje prouči, kako bi istina konačno mogla izaći na vidjelo. Neokatekumeni se nadaju da će bolja obaviještenost o njima ukloniti mnoge nesporazume i krive predodžbe.
Dionice istraživanja
Posao istražnog povjerenstva razvijao se u četiri dionice:
1. Od župljana koji su imali pritužbe zatraženi su pismeni odgovori na pitanje “Što su neokatekumeni učinili vama i vašoj župi” .
2. Nakon prouke prispjelih odgovora u svakoj od tri spomenute župe, održani su sastanci i sa članovima neokatekumenske zajednice i sa župljanima.
3. Održavani su pojedinačni sastanci s biskupom, župnicima, drugim župnim osobljem i predstavnicima neokatekumenskih nacionalnih skupina za kateheze.
4. Načinjen je izvještaj istražnog povjerenstva i predočen biskupu.
Glavni zaključci istražnog povjerenstva
Nakon pozornog proučavanja svih pisanih odgovora i nakon usmenih tumačenja (na javnim i privatnim) sastancima, istražno povjerenstvo došlo je do sljedećih općih zaključaka:
a) Nazočnost neokatekumena u župi sv. Nikole Tolentinskog, župi sv. Petra i župi Presvetih srdaca, nije donijela novu životnost u poticanju duhovnog života tih triju župa. Na žalost, rezultati su suprotni. Te su župe razjedinjene i od dolaska neokatekumena župno zajedništvo u sklopu biskupije Clifton je u velikoj mjeri oslabljeno.
b) Nazočnost neokatekumena u tim župama ne stvara dojam prepoznatljivosti “znaka misionarske Crkve”. Štoviše, nazočnost neokatekumenata postaje znakom istaknute razjedinjenosti. Neokatekumeni su bez sumnje zaslužni da su neke osobe koje nikada nisu imale veze s Crkvom došle u Crkvu, pomogli su i oživotvorenje vjere kod nekih vjernika. Ali, istraživačko povjerenstvo je došlo do zaključka da su župne zajednice, gledane u cjelini, i pored tih dobrih znakova ipak pretrpjele negativne posljedice.
c) Neokatekumeni u te tri župne zajednice nisu uvijek u prošlosti, a ne čine ni u sadašnjosti, djelovali u duhu služenja mjesnom biskupu (Alexanderu) ili u zajedništvu s njim u sklopu jedinstva biskupije Clifton.
d) Ne vidi se mogućnost “inkulturacije” neokatekumena u biskupiji Clifton.
e) Odredbe izdane u ožujku 1996. ne smiju se ukinuti ili ublažavati, ali mogle bi biti bolje precizirane kako bi se broj neokatekumena smanjio i doveo na razinu koja neće prevladati ni u kojoj župi.
f) Osjeća se nezaobilazna potreba jedinstva svake župe kao cjelovite zajednice, i imajući to u vidu, biskup Alexander će ponuditi djelotvorni pastoralni plan.
g) Koristeći pravo i dužnost predviđenu kanonom 212, Kristovi vjernici su imali pravo zatražiti da se to stanje ispita. Na temelju uvida nismo došli do zaključka da je itko od župnika spomenutih župa prouzročio bilo kakvu pojedinačnu štetu, ali možemo zaključiti da su štetu nanijele metode neokatekumena, i, također, da višegodišnje iskustvo u svakoj od navedenih župa uvjerljivo pokazuje da je nazočnost neokatekumena opasna po pastoralnu životnost i jedinstvo župa.
Preporuke istražnog povjerenstva
Preporuke istražnog povjerenstva moguće je u potpunosti razumjeti jedino u svjetlu izvještaja koji nastoji izraziti duh glavnih točaka problematike kojom se komisija bavila. Preporuke povjerenstva mogu biti svrstane u četiri šire skupine:
1. Jedinstvo katoličke biskupije zahtijeva da na čelu bude jedan pastir koji ravna životom Crkve. Župe i neokatekumenske zajednice moraju primati pastoralne upute od biskupa ili osobe koju je biskup za to ovlastio. Uz takav stav izlišna je svaka potreba da se “nadobudnici” izvan biskupije brinu o svom zauzimanju u “tuđoj” biskupiji.
2. Edikt iz 1994. godine morao bi ostati na snazi: Odredbe sadržane u njemu zahtijevaju ograničenje broja katekumenskih zajednica, jedinstvo župnih zajednica na nedjeljnoj euharistiji, a napose na vazmenom bdijenju. Preporučamo da svi katolici nastoje prihvatiti obred kršćanske inicijacije za odrasle kao autentičan način evangelizacije u životu župe.
3. Jedinstvo župne zajednice zahtijeva da svaki elan dade svoj najveći osobni prinos. Drugim riječima, katekumenski programi, zauzimanje mladih, župne skupine i različita župna vijeća ne bi nikada smjeli biti isključivo neokatekumenskog karaktera i morali bi predstavljati župu kao cjelinu.
4. Svaka od tri spomenute župe na svoj način trpi posljedice nazočnosti neokatekumena. Ipak, zaključujemo da je potreban novi početak za svaku župnu zajednicu zasebno. Hoće li župnici spomenutih župa ostati župnicima u svojim župama za dobro župne zajednice i vlastito dobro, ili će biti premješteni u drugu župu, to je pitanje o kojem će odlučiti biskup. U svjetlu našeg izvještaja smatramo da u pokušaju traženja najboljeg rješenja ovog pitanja glavno mjerilo treba biti dobro cjelokupne župne zajednice.
Što se sada događa?
Biskup Alexander izdao je priopćenje u kome pozdravlja sadržaj izvještaja istražnog povjerenstva te je istaknuo da će vrlo pozorno uzeti u obzir njegove rezultate i preporuke. Kopije izvještaja tog povjerenstva razaslane su svim sudionicima istraživanja, svim dekanima i svakom elanu svećeničkog vijeća cliftonske biskupije. Kopije sažetka ovog dokumenta poslane su svakom svećeniku i đakonu cliftonske biskupije. Također su kopije sažetka postavljene na oglasne ploče svake župe u biskupiji. Primjerci izvještaja dostupni su svim članovima gore spomenutih triju župa a namjera je uskoro tiskati cjelokupan izvještaj koji će biti dostupan svim zainteresiranima.
Biskup Alexander sazvao je izvanredni sastanak dijecezanskog svećeničkog vijeća 19. studenoga 1996. kako bi čuo komentare izvještaja.
Druge primjedbe
a) Neka javna glasila objavila su mišljenja protivnika neokatekumenskog pokreta koji su neokatekumene prikazivali kao neku sljedbu. Istražno povjerenstvo ne smatra da ima dovoljan autoritet i stručnost da bi se izjasnilo o tom pitanju, premda se ne ograđuje od stavova iznesenih u analizi Jeana Vaniera pod nazivom “Novi pokreti”. Riječ je, naime, o dokumentu od 13 stranica u kome je napravljena analiza novih pokreta. Istražno povjerenstvo preporuča tu analizu kompetentnim crkvenim ustanovama neka prosude da li “imidž” neokatekumena uistinu odgovara “kultu” ili “sljedbi”.
b) Neokatekumenski pokret osnovao je španjolski umjetnik Kiko Arguello zajedno s gospođicom Carmen Hernandez g. 1964. Neokatekumeni za sebe kažu da nisu skupina nastala sama od sebe, niti su nekakvo udruženje, niti duhovni pokret a još manje elita u sklopu neke župe. Oni se vole predstavljati kao vjernička skupina koja želi ponovno otkrivati i puninom živjeti kršćanski život. Njihov je cilj, ističu oni, živjeti s punom svješću svoga krštenja neokatekumenskim načinom života koji se sastoji od nekoliko razdoblja, poput onih iz prvih kršćanskih vremena, ali prilagođen njihovu stanju već krštenih osoba.
c) Svi predstavnici neokatekumena u cliftonskoj biskupiji (njih 100) na različite načine objašnjavaju kako je njihovo zauzimanje na neokatekumenskom putu ili dramatično promijenilo njihov stav prema životu ili im je pomoglo vratiti se Crkvi i produbiti svoju vjeru.
Nema sumnje da je riječ o “iskustvu obraćenja”. U nekim slučajevima neokatekumeni su pomogli osobama koje su se nalazile na rubu društva, bile ovisne o drogama ili moralno izgubljene.
Molitva, posebno časoslov, važna je okosnica života članova neokatekumenskog pokreta kao i njihova zauzetost u liturgijskim slavljima. Njihovo vjersko iskustvo potiče ih da svoje živote posvećuju misionarskoj službi.
d) Više od 500 osoba u cliftonskoj biskupiji su neokatekumeni. Na početku 1980-tih godina popriličan broj vjernika cliftonske biskupije pozdravio je priliku kateheza odraslih osoba, ali manji broj tih istih župljana prihvatio je neokatekumenski put.